Tamo gdje je sve počelo, za Dominica Thiema sve je i završilo. U istoj dvorani u kojoj je 2010. odigrao svoj prvi ATP meč u karijeri, u kojoj je godinu kasnije upisao prvi ATP pobjedu u karijeri, u kojoj je podignuo pobjednički trofej 2019., Austrijanac je sada odigrao i svoj posljednji meč karijere.
U međuvremenu je ostvario karijeru vrijednu divljenja i uvažavanja, karijeru kroz koju je kao nitko drugi namučio Veliku trojku, izuzev tek Andyja Murraya, makar Škota zapravo više treba smatrati četvrtim ortakom, a ne nekog izvan tog magičnog kruga koji su tvorili Federer, Nadal i Đoković.
Thiem je bio, međutim, lokomotiva generacije od koje se očekivalo da će detronizirati spomenute velikane, što se na kraju ne samo u Thiemovom, nego u slučaju brojnih drugih i tenisača i generacija, pokazalo kao nemogućom misijom. Sve dok se biologija nije uplela pa počela odstranjivati jednog po jednog. Prvo Federera, pa Murraya, sada Nadala, a neće još dugo ni Đoković.
No, dok su oni bili apsolutni carevi teniskog svijeta, upravo im je Austrijanac rođen 1993. u Bečkom Novom Mjestu bio kao kamen u cipeli, remetio njihovu idilu jer ih je pobjeđivao više nego bilo tko drugi. Thiem je bio prisiljen kroz cijelu svoju karijeru igrati u njihovoj eri, ali je svejedno ostvario zavidan, štoviše, čak i šokantan omjer u mečevima protiv trojice najboljih koje je tenis ikada imao. Dominic, naime, ima ukupni skor 16-19 protiv Velike trojke, odnosno pobijedio je u 46% mečeva protiv njih.
Protiv Federera je završio u pozitivi, sa 5-2, uključujući i pobjedu na travi (Stuttgart, 2026.), Thiemovoj najmrskijoj, a Rogerovoj najdražoj podlozi. Protiv Đokovića je stao na 5-7, s time da je krenuo sa 0-5, pa dobio pet od posljednjih sedam. Protiv Nadala je na 6-10, s time da su čak 12 puta igrali na zemljanoj podlozi, ali je Dominic svejedno poslije Đokovića (8) tenisač s najviše pobjeda nad "kraljom zemlje" na zemlji. Učinio je to četiri puta.
Nitko od "teniskih smrtnika" nema tako dobar omjer u mečevima protiv "teniskih bogova" kao Dominic Thiem. Najbliži je Alexander Zverev s omjerom 12-18 (40% pobjeda), no s obzirom na to da je četiri godine mlađi od Thiema, to znači da je protiv Trojke igrao u kasnijim razdobljima njihovih karijera, dapače zalascima, dok je Thiem bio tu dok je još uvijek uglavnom trajao njihov vrhunac.
"Liječnici su priznali da mi je zglob slomljen zbog svih treninga, udaraca koje sam udarao i napornih treninga kroz godine"
Juan Martin del Potro, pak, skupio je pobjedu više, ali i puno, puno više poraza za ukupnih 17-55 (24%). Ostali: Stan Wawrinka 12-63 (16%), Tomas Berdych 13-65 (17%), Andy Roddick 11-32 (25%), Marin Čilić 5-36 (12%), David Ferrer 11-59 (16%), Milos Raonic 5-32 (13%), Kei Nishikori 7-38 (15%), Grigor Dimitrov 3-33 (8%).
Dominic Thiem, dakle, 16-19 (46%). I to je podatak koji će najbolje svjedočiti o karijeri, talentu i moći koju je posjedovao Austrijanac. I bezgraničnom potencijalu koji je, nažalost, prerezan ozljedom zgloba desne šake.
Sve se dogodilo nedugo nakon najvećeg trenutka karijere, osvajanja US Opena 2020. godine, što je bilo njegovo već četvrto Grand Slam finale. Dominicu je tada bilo 27, dakle praktički u naponu snage. Ozljeda ga je izbacila s turnira na nekoliko mjeseci, ali osjetivši slast uspjeha na US Openu pokušao se vratiti na terene čim prije, no imalo je to kontraefekt. Prerani povratak pogoršao je ozljedu i to ga je praktički koštalo ostatka karijere.
- Ozljeda me uništila - objašnjavao je u jednom intervjuu ranije ove godine posljednji tenisač s jednoručnim bekhendom koji je osvojio Grand Slam titulu.
- Proveo sam sve godine karijere natječući se protiv najboljih u povijesti, a pritisak koji sam vršio na sebe da postignem tu razinu i održim je pridonio je ozljedi, nema sumnje. Trenirao sam jako visokim intenzitetom dugi niz godina, a liječnici su priznali da mi je zglob slomljen zbog svih treninga, udaraca koje sam udarao i napornih treninga kroz godine. Uvijek sam se gurao do krajnjih granica kako bih bio među najboljima na svijetu.
Pojednostavljeno, loveći Federera, Nadala i Đokovića otišao je u crveno i izgorio.
Godine koje su slijedile, u kojima je tek mogao zapravo najviše pružiti, proveo je liječeći se i to neuspješno. Jer više se nije uspio vratiti na prijašnju razinu. Godina dana potpune stanke, pa onda mučenje u mečevima - imao je u jednom trenutku niz od čak deset poraza - nije se mogao sastati s pobjedom, pa se spustio na Challenger razinu, ali ni tamo nije bilo bajno.
Povratak je bio puno kompliciraniji od očekivanog, ali je kroz 2022. ipak odigrao polufinala Gstaada, Gijona, Antwerpena, te je sa 352. mjesta na ATP listi, uspio iskopati put natrag u Top 100.
- Cilj za ovu godinu je ući u Top 30, što znači dohvatiti poziciju s kojom ću biti među nositeljima za Grand Slamove, nadam se već za Roland Garros - pričao nam je Thiem u Rijeci u veljači 2023., kada je s Austrijom došao igrati Davis Cup.
- Mislim da sam na dobrom putu da opet stignem na svoju nekadašnju razinu prije ozljede, to mi je svakako namjera.
Tada je još uvijek gajio nade u potpuni povratak, međutim realnost je nudila oprečnu sliku. Umjesto bliže, sa svakim sljedećim turnirom bio je sve dalje od tih snova. Dao si je šansu, dao si je više od jedne i pol godine vremena za pokazati je li sposoban vratiti se, a onda je i sam shvatio uzaludnost svoje borbe. Jednostavno to više nije bio onaj Dominator, nije bilo razarajućih forhenda ni projektila s jednoručnim bekhendom, koji su bili njegov zaštitni znak. Ostali su od svega i mentalni ožiljci jer kad jednom shvatiš da više nemaš u sebi ono što te činilo moćnim i što je budilo strah kod protivnika, onda jednostavno gubiš identitet, samopouzdanje i tu prestaju sve priče.
- Nakon ozljede mi se osjećaj u ruci nikad nije vratio, a to mi je bilo teško i psihički prihvatiti jer nisam se mogao pomiriti da više ne mogu izvoditi udarce kakve prije jesam. Te dvije stvari, psiha i fizika, uvijek idu skupa.
No, uspio se pomiriti da je onda bolje otići nego se patiti, iako mu je samo 31 godina.
- Smatram se vrlo sretnim što sam dijelio karijeru s Velikom trojkom i ostalim velikim tenisačima. Dohvatio sam Top 100 kasnije od svojih vršnjaka, a zapravo nikada nisam ni mislio da mogu osvojiti Grand Slam i biti treći na svijetu. Jako sam zahvalan za sve što sam uspio ostvariti i što sam svoje snove nadmašio. Kao klinac, kao dijete, nisam nikada mislio da bih mogao imati karijeru kakvu sam imao. Samo sam htio biti tenisač - rekao je Thiem i opisao koliko je teško odvojiti se od ove igre čak i kada donosi samo razočaranja.
- Tenis je nešto najbolje što sam ikada radio. Nikada u životu više neću raditi ništa bolje nego što je igranje tenisa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....