Čitav „hajp“ oko Carlosa Alcaraza ne da nije bio pretjeran, nego sve što je itko ikada rekao u posljednjih godinu dana o 18-godišnjem Španjolcu doima se „blago rečeno“, pa i to da je legitimni nasljednik Rafaela Nadala. Da, zvuči suludo, ali ako ste gledali Alcaraza u pobjedi nad Stefanosom Tsitsipasom na Arthur Ashe stadionu, u tie-breaku petog seta, onda vam ne treba dodatno pojašnjavati. Superzvijezda je rođena i to ne samo zbog udaraca kojima očarava sav teniski svijet, nego i zbog mentalne snage koju isijava oko sebe. Na drugu meč-loptu Alcaraz je odigrao lob, zbog kojega je Tsitsipas odmah odustao od trke i predao se, no loptica je bila devet milimetara u autu i Grk je preživio. Samo da bi na treću meč-loptu, Alcaraz, kao da se ništa važno nije dogodilo poen ranije, ubitačnim forhendom s crte zaključio najveću pobjedu u karijeri.
Jedan je novinar nakon Španjolčeve pobjede nad Cameronom Norriejem u 1. kolu napisao „stavite momka odmah u Top Ten, zašto čekati da se sam izbori“, a Dominic Thiem, lanjski pobjednik, koji zbog ozljede nije mogao braniti naslov, u najavi US Opena je tražeći uljeza među favoritima, naveo:
- Još uvijek je jako mlad, obožavam njegov stil igre. Na startu ga čeka vrlo težak suparnik, Norrie je među petnaest najboljih tenisača ove godine, ali ako Alcaraz prođe njega, on može otići jako daleko. Najmanje osmina finala.
Dakle, Alcarazove snage svjesni su i najbolji tenisači svijeta, a nas u ovom trenutku zanima hoće li mladi Španjolac sljedeće godine igrati u Umagu? Hoće li braniti titulu na prvom turniru koji je osvojio? I Nadal je igrao u Umagu 2003. godine i dospio do svoga prvog polufinala, a kasnije su se kockice posložile da se više nikada nije vratio u Stella Maris.
Alcaraz (18 godina, 130 dana) je postao najmlađi sudionik osmine finala Grand Slam turnira od Andreja Medvedeva (17, 281) u Roland Garros 1992. godine i najmlađi na US Openu od Michaela Changa (17, 199) i Petea Samprasa (18, 29) od 1989. godine. Kao što je postao treći najmlađi od 1985. godine s pobjedom nad Top 5 tenisačem na Grand Slam turniru. Na prvom mjestu i to s dvije pobjede u Roland Garrosu 1989. godine jest već spomenuti Chang. On je u osmini finala eliminirao Ivana Lendla i postao najmlađi osvajač French Opena (17, 108) kad je u finalu nadigrao Stefana Edberga. Iste godine je u New Yorku Sampras bio bolji od Matsa Wilandera.
- Ova mi pobjeda nevjerojatno puno znači. Moram li reći da je ovo moja najveća pobjeda u karijeri? Pobijediti Tsitsipasa na ovakvom stadionu, pred ovakvim navijačima, koji su najzaslužniji što sam se vratio nakon 0:6 u četvrtom setu, jednostavno je ono što se kaže da san postaje stvarnost – rekao je Alcaraz, kome je pobjednički forhend bio 61. direktni poen u meču.
Tsitsipas je bio fasciniran, čak bismo se usudili reći, oduševljen igrom mladog Španjolca. Uopće u sebi nije tražio krivnju za poraz, makar je imao i prosuo 5:2 u trećem setu.
- Ovakav tenis još nisam vidio. Brzina njegove lopte je nevjerojatna, nikada nisam vidio da netko tako jako udara lopticu. Uspio sam se prilagoditi nakon određenog vremena, pronašao igru s kojom mogu parirati i pobjeđivati. U petom setu nisam napravio neke strašne pogreške. On me pobijediti, to je to.
Tako je govorio treći tenisač svijeta o 55. na rang-listi…
A bila je to samo predigra, shvatite to uvjetno, u ono što je slijedilo na Arthur Asheu, jer nakon 18-godišnjeg Alcaraza ukazala se jednako mlada i neustrašiva Leylah Fernandez, koja je izbacila braniteljicu naslova i dvostruku osvajačicu Naomi Osaku. Kanađanka je bila bez break-lopte dok Japanka nije servirala za pobjedu kod 5:4 u drugom setu, a onda se dogodilo čudo. Fernandez je vratila break, dobila set u tie-breaku i ostala čvrsta u trećem setu. Dok se Osaka doslovno raspadala pred očima svih. Najprije je razbijala rekete, pa sipala pelin frustrirana onime što se zbiva i na kraju se rasplakala ispred medija.
- Žao mi je zbog toga – rekla je o neprihvatljivom ponašanju, nešto slično kao kad je Serena Williams 2018. godine u finalu reagirala igrajući upravo protiv nje. – U ovom trenutku mislim da ću uzeti predah od tenisa na neodređeno vrijeme. Pobjede me ne vesele, nakon poraza se osjećam vrlo tužno. Mislim da to nije normalno. Zbilja ne znam kad ću sljedeći put igrati.
Da, niti novci ne garantiraju sreću, jer Osaka je sportašica s kojom se nitko ne može usporediti po pitanju zarade. Čak i u pandemiji je inkasirala više od 50 milijuna dolara. Zaludu joj sve, njena labilnost se počela otkrivati ususret Roland Garrosu kad je najavila da neće razgovarati s medijima nakon mečeva i onda je, pritisnuta sa svih strana, odustala od turnira uoči meča 2. kola. Wimbledon je iz istih razloga preskočila, ali se vratila za Olimpijske igre u Tokiju, gdje je na otvaranju nosila zastavu Japana. I dalje nije bila sretna, i dalje su njeni rezultati oscilirali, e da bi sada osjetila potrebu još jednom se odmaknuti od svega. Na neodređeno vrijeme. Život stvarno piše romane. Kad je lani osvojila US Open po drugi put, pa u veljači dodala drugi naslov na Australian Openu, izgledala je kao sigurna oklada za dugogodišnju vladavinu. Njena glava se raspala, otkrila je i da se borila s depresijom nakon prvog trijumfa u New Yorku prije tri godine. Sve to skupa ne umanjuje pobjedu Fernandez, koja je u 1. kolu svladala Anu Konjuh.
- Od malena sam znala da sam sposobna pobijediti bilo koga. Nikada me nije zanimalo tko mi je suparnica. Nisam trenirala samo tenis, ali uvijek sam bila maksimalno kompetitivna. Uvijek sam govorila da ću pobijediti bilo koga, čak i moga oca u nogometu, iako je to praktički nemoguće. Danas je ta vjera došla do izražaja.
Tata Jorge je podrijetlom Ekvadorac i profesionalno je igrao nogomet širom Južne Amerike. S tenisom, pogađate, nije imao nikakve veze, ali kao sportaš je znao pronaći put do kćerinog uspjeha. Rekli bi Amerikanci, „what a story“, a takvih smo se nagledali. Inače, program na Asheu je okončan u 2.15 sati ujutro kad je Frances Tiafoe dovršio spektakularan dan pobjedom nad sedmim tenisačem svijeta Andrejom Rubljovom. U pet setova, dakako. Prije toga, prije Alcaraza i Tsitsipasa, igrale su dvije bivše prve tenisačice svijeta i dvostruke Grand Slam pobjednice, Garbine Muguruza i Viktorija Azarenka. „What a day, indeed“.