Na tankoj granici između teniskog limba i karijere na Touru nekad je dovoljna samo jedna pobjeda. Ako ste ikad trebali čvršći dokaz, ponudio ga je Franco Agamenone, 29-godišnjak iz Argentine koji nastupa pod talijanskom zastavom i u petak je, na svojem prvom ATP turniru u karijeri, ušao u polufinale.
Iako se Umag kroz povijest naslušao nevjerojatnih biografija, nijedna nije bila slična Francovoj. Iza 136. igrača svijeta, koji će u ponedjeljak skočiti za najmanje 28 mjesta, turbulentne su godine. U proljeće 2019. pao je na doping testu, ostao bez svih izvora prihoda, a kad se počeo vraćati igrajući Futurese, nastupila je pandemija. U jednom trenutku bilo mu je toliko teško da je potražio psihologa.
Htio je odustati od tenisa, a onda promijenio državljanstvo da bi mogao zaraditi džeparac igrajući mečeve u talijanskoj ligi. Iz Buenos Airesa je preselio u Lecce, poveo sa sobom djevojku i nadao se da to nije tužan kraj njegove odiseje.
A onda se dogodio Umag. Meč koji iz sadašnje perspektive djeluje sudbinski odigrao je u drugom kolu kvalifikacija, protiv Norberta Gombosa. Slovak je u trećem setu vodio 2:0, no Agamenone je ulovio zaostatak i prvi put ušao u glavni ždrijeb nekog ATP-ja. Protiv Đerea u prvom i Báeza u drugom kolu vratio se iz mrtvih, okrenuvši 3:5 u trećem setu. I onda je stigao četvrtfinale s bivšim osvajačem Cecchinatom, kojega je pregazio sa 6:2, 6:1.
Kojih pola sata kasnije sjedio je pred novinarima, pokušavajući u kratkim crtama iznijeti svoju filmsku priču.
"Na putu do ovog trenutka prošao sam dosta toga. Kad sam bio mali, sanjao sam da ću dogurati ovdje gdje sam danas, možda još malo dalje od toga. Tenis je sport koji volim, ali bilo je puno trenutaka kad mi je bilo teško i kad se nisam osjećao dobro. Neko vrijeme sam čak odlučio da ću igrati parove. Pomogla je mi psihologinja iz Argentine koja radi sa mnom."
Press konferenciju je Agamenone uz pomoć prevoditelja, jer engleski je tek počeo učiti. Nasmiješen i širokog pogleda, poput nekog sramežljivog ministranta, ostavlja drugačiji dojam od ostalih igrača. Nije se dao zavesti velikim riječima kad smo ga upitali hoće li mu rezultat u Umagu promijeniti život.
"Jedino o čemu razmišljam je sljedeći meč i da u njemu pružim svoj maksimum. Ne mogu se usredotočiti na neke ciljeve na ljestvici, poput ulaska u Top 100, jer mi to ne pomaže. S dobrim igrama sigurno će doći bolji plasman. Svi smo mi samo ljudi, svakoga možeš pobijediti i od svakoga izgubiti."
Potvrdio je da je doselio u Italiju i promijenio državljanstvo jer mu je prijetilo da će ostati bez izvora prihoda.
"U Argentini nije najbolja situacija, naročito u ekonomskom smislu i to je glavni razlog zašto sam stigao u Italiju. Bilo mi je teško planirati turnire, putovao bih pet mjeseci zaredom, na primjer od svibnja do kolovoza, bez fiksnog mjesta na kojem sam mogao trenirati. U Lecceu sam pronašao svoj dom, ljude koji me vole. Mogu maksimalno igrati nekoliko tjedana u nizu pa se vratiti kući i naporno trenirati. Za igrača je to vrlo važno."
Dopinški slučaj dogodio se početkom 2019., kad su Agamenonea obavijestili da mu je u uzorku pronađen hidroklorotiazid, zabranjena tvar iz skupine diuretika. Radilo se o kontaminiranom dodatku prehrani koji je koristio godinama, proizvedenog u Buenos Airesu i zbog kojeg nikad prije nije imao probleme. Nije imao izbora, morao je prihvatiti suspenziju, a u ljeto iste godine ostao je bez renkinga.
"Skoro godinu dana sam bio bez tenisa. Ispostavilo se da je to bila pogreška jedne osobe iz mojeg tima. Naprosto loša sreća. Onda sam se početkom 2020. počeo vraćati na turnirima u Južnoj Americi pa je stigao covid."
Ovaj put više nije pomišljao o odustajanju. Ujesen je odigrao dva manja finala, a početkom 2021. na četiri mjeseca preselio u Kairo da bi igrao Futurese po Egiptu i Tunisu. Vratio se s plusom od kojih osam tisuća dolara i nadom da za njega ima teniskog kruha. Danas je Franco Agamenone s druge strane one tanke granice, na kojoj bi Umag mogao biti početak novog i svjetlijeg poglavlja.