Bilo je to 15. svibnja 1992. godine. U Hrvatskoj je bjesnio Domovinski rat, a rukometaši Zagreba donijeli su ljudima u Hrvatskoj barem malog razloga za zadovoljstvo. Pobjedom nad španjolskim Santanderom Zagreb je postao prvak Europe.
Povodom ovog velikog jubileja, 30 godina od osvajanja tog naslova, u našem novom Sportcastu ugostili smo tadašnje igrače Zagreba, a aktualne trenere Nenada Kljaića i Ivice Obrvana koji su se prisjetili tih dana.
"Uglavnom smo bili u Njemačkoj. Tamo smo trenirali i živjeli, tamo proveli većinu vremena i igrali sve utakmice osim one posljednje koju smo igrali u Grazu. Nije bilo lako - obitelj je doma, zabrinuti ste, ali ste na drugi način ipak pošteđeni ratnih događanja. Bila je procjena države da smo korisniji na terenu nego na ratištu, a na kraju je sve dobro završilo", rekao je Kljaić dok je Obrvan istaknuo kako je momčad vjerovala da može doći do naslova.
"Jezgra momčadi je iza sebe veće imala dva prvenstva i jedan kup Jugoslavije, a to je otprilike kao da ste sada prvaci Bundeslige. Znali smo da smo jaki, organizacijski smo bili dobri, imali smo jako puno samopouzdanja i na svaki teren smo izlazili bez ideje da bi mogli izgubiti", izjavio je Obrvan.
Dugogodišnji rukometni novinar Sportskih novosti Dražen Pinević pratio je tu generaciju i kratko se nadovezao na Obrvana:
"Teže je bilo biti prvak države nego prvak Europe."
U doba bez interneta i društvenih mreža igrači su vrijeme kratili kartanjem bele, remija, preferansa, trešete ili briškule, ali jedna od najvećih aktivnosti bilo je igranje malog nogometa ili košarke. Te se utakmice nisu smjele prekinuti ni ako se približavala ona ‘prava‘, rukometna utakmica.
"Mi smo pobijedili neke košarkaške momčadi. Bili su neki koji nisu mogli promašiti tricu, a bili smo čvrsti u obrani. A stvarno kada se igralo, nije se smjelo prekinuti. Recimo, zagrijavanje pred utakmicu treba početi, ali dok mi ne završimo basket, ne počinje se zagrijavanje. Nakon toga samo malo zagriješ ruke za pucanje za rukomet i to je to", rekao je Kljaić.
Obrvan je istaknuo Patrika Ćavara kao čudesnog košarkaša.
"Koliko je čovjek volio košarku, koliko je volio NBA ligu, čak je razmišljao da krene u Cibonu i vjerujem da bi se jako dobro snašao i da bi bio odličan košarkaš. Ali na našu sreću i na sreću rukometa to nije napravio i postao je na kraju jedan od najboljih rukometaša koji su ikada igrali."
Rolando Pušnik, Vladimir Jelčić, Nenad Kljaić, Željko Babić, Alvaro Načinović, Ivica Obrvan, Bruno Gudelj, Iztok Puc, Teti Banfro, Patrik Ćavar, Ratko Tomljanović, Vladimir Vujnović i Slavko Goluža. Trener je bio Zdravko Zovko. To je bila momčad koja je osvojila naslov prvaka Europe. Igrali su te godine protiv četiri protivnika. Prva je na redu bila češka Dukla koju su dva puta uvjerljivo pobijedili - 29:17 i 31:25. U četvrtfinalu je slijedio puno teži protivnik - ruski Krasnodar.
"U prvoj utakmici u Njemačkoj smo ih pobijedili s ne velikom razlikom (29:24) i otišli smo s velikim strahom u Rusiju. Bio je težak put do tamo, a u dvorani nije bio postavljen klasični parket nego takozvani brodski pod koji čak nije bio ni ravan na nekim mjestima tako da smo imali ozbiljnih problema adaptirati se za vođenje lopte pa smo se dogovorili da ćemo igrati bez puno vođenja lopte. No pobijedili smo i tamo (21:20)", prisjetio se Obrvan.
Slijedio je danski Kolding i potpuno razbijanje 26:17 u prvoj utakmici. Drugu su izgubili 26:20, a prije toga su bili na treninzima u Flensburgu.
"Kada smo otišli u Flensburg, maltene nismo trenirali jer nismo ni imali neke termine, a to je bila i neka mala dvorana. Možda smo odradili dva treninga, a ostalo smo samo jeli po cijele dane u restoranu kod Ivice. Jeli su se steakovi i deserti s toplom vanilijom i malinama", toga se najviše sjeća Klaić, a Pinević je opet poentirao:
"Zagreb je počastio Flensburg što je uopće došao trenirati s njima."
I na kraju - TEKA Santander. 22:20 u prvoj utakmici, čak 28:18 u drugoj.
"U prvoj utakmici smo pobijedili svega dva razlike i svi su nas prežalili prije odlaska u Santander. Oni su bili jaki, imali velikog sponzora, ali tamo je bilo klasično, kako se to kaže, peglanje. Ostavili smo ih na 18 golova, igrali smo drugi način obrane - u Grazu smo bili na 6-0, u Španjolskoj na 3-2-1. Pogotovo smo ih u drugom poluvremenu pregazili", rekao je Obrvan.
"Bio sam cimer s Pušnikom koji je imao tremu. Imao sam jednu psihičku seansu s njim od jedno sat vremena gdje sam ga morao uvjeriti da je on najbolji na svijetu. Jesmo mi igrali dobru obranu, ali golmani naši su ih ubili", dodao je Kljaić.
Pinević se prisjetio jednog zanimljivog detalja:
"Bio sam s njima u autobusu, a doček ispred dvorane je bio dosta agresivan. Bilo je pljuvanja i svega, dosta neugodno. Nenad je sjedio naprijed i mene poslao da izađem prvi te rekao da je mene najmanja šteta ako se meni nešto dogodi. Nakon utakmice su nas ti isti ljudi dočekali u špaliru."
Iako je povod za podcast bilo obilježavanje 30 godina od naslova prvaka Europe, morali smo se dotaknuti i aktualne situacije u hrvatskom rukometu, odnosno sukoba između Nexea i PPD Zagreba kojem je trener upravo Obrvan.
"Po meni je nepojmljivo da se utakmica nije igrala pred televizijskim kamerama iz bilo kojeg razloga. Svi su morali naći rješenje da se ta utakmica gleda, ako ne na televiziji, onda na Youtubeu. Da su svi gledali, onda ne bi bilo nikakvih repova iza utakmice. Žalosno je da nije bilo prijenosa, a kada ga nije bilo tako se daje povoda za sve negativnosti nakon utakmice", smatra Kljaić.
"Moje nije da komentiram ni suđenje ni te relacije. Prošao sam puno toga u ove 22 godine koliko se bavim trenerskim poslom. Mislim da su se strasti ovom utakmicom Kupa u Poreču, ako su i bile stvarne, primirile. Momčad Nexea nam je čestitala na zasluženoj pobjedi. Još ima dosta utakmica do kraja prvenstva, najmanje dvije. To je pritisak za sve nas, za igrače i trenere obje momčadi, kada igrate puno puta protiv istog suparnika u malo dana. Ne znate što više reći igračima, kako da trenirate, što da kažete istim ljudima na drugi način. Ja jedva čekam da ovo završi. Naravno, s osvojenom titulom prvaka za Zagreb", zaključio je Obrvan.
Pogledajte cijeli Sportcast s Ivicom Obrvanom i Nenadom Kljaićem: