Završio je Euro za Hrvatsku. Prije dvije godine bili smo drugi, sada smo osmi, bili smo 15. na svijetu lani i nismo se uspjeli plasirati na Olimpijske Igre. S argumentima može se govoriti o padu, a analiza će pokazati što je uzrok cijele te priče, samo COVID 19 ili nešto više.
Sam izbornik je za ocjenu prvenstva kazao da je jako teško nešto reći, jer tu je doista bilo svega i svačega - od realnih problema, do nekih koje smo sami sebi napravili. U tome svemu smo dobili Lučina, Jelinića, pokazali da Srna može pomoći obrani. Puno smo toga još dokazali, ali, recimo, ako ćemo tražiti pozitivu - to bi bilo to.
Oni koji nose teret hrvatskog rukometa i koji su izabrali Horvata dugoročno, znat će koje poteze trebaju povući nakon nastupa u Mađarskoj. Samo ako povučemo poteze, ako dobijemo odgovore na sva pitanja, moći ćemo ići naprijed. Moramo u svemu tome biti jako hitri, jer vremena uopće nema puno, već u travnju su nam kvalifikacije za SP koje moramo proći da bismo uopće bili u šansi za nastup na Olimpijskim Igrama u Parizu. Koliko je ovaj Euro stvari donio, a koliko odnio vidjet ćemo uskoro.
Izgubili smo od Crne Gore i igrali egal s Nizozemskom, Francusku i Dansku nismo uspjeli pobijediti. Uz dužno poštovanje Nizozemskoj i Crnoj Gori, Hrvatska je te dvije utakmice trebala dobiti i s te dvije pobjede sve bi bilo puno drugačije, a vjerojatno bismo se već ovdje borili za 5. mjesto koje znači put na SP u Poljsku i Švedsku. Ugled koji ima Hrvatska je veći, znatno veći nego što govore ta dva detalja s ovog Eura.
Mnogi će reći da je to naša realnost, no teško se oteti dojmu da je to ipak daleko od naše realnosti. Jedina realnost je u cijeloj priči da nam je nedostajao Domagoj Duvnjak, no na te stvari se jednostavno ne može utjecati. No, je li to jedini razlog svega što se dogodilo, pokazat će vrijeme koje dolazi. Sada s najvećim zanimanjem čekamo subotnji ždrijeb za SP i nadamo se da u njemu nećemo naći kuglice na kojima piše Slovenija i Portugal. Realno, to su dvije najopasnije opcije.