Sad Svjetsko prvenstvo stvarno počinje. U utorak igramo s domaćinom Švedskom, dok na početku drugog kruga, u četvrtak, gotovo izvjesno nas čeka sudar s Mađarskom ili Crnom Gorom. To su utakmice koje će direktno odlučiti o našim ambicijama na ovom Svjetskom prvenstvu. Neki zamišljeni cilj prema kojem se s Nenadom Šoštarićem išlo svih prethodnih godina je Pariz, Olimpijske igre 2024. godine. Do njega se dolazi da budeš prvak svijeta ili Europe, što ćemo teško - budimo realni - ili kroz kvalifikacije koje može donijeti ulazak u četvrfinale ovog Svjetskog prvenstva. Istina, ima još nekih varijanti vezanih za plasman na Euru prošle godine u Ljubljani, ali one su jako komplicirane i ne isplati se o njima sada ni misliti.
Izgubili smo bod od Senegala, nije bilo dobro, ali nije ni tragedija. Što je to bilo, teško je reći, jer Kina nije pomogla previše u osvjetljavanju situacije. Ali Švedska sigurno hoće. Za popraviti dojam i tako će nam trebati dvije od tri pobjede u utakmicama protiv Švedske, Crne Gore i Mađarske koje slijede. To je sada moranje, jer nakon Senegala više pravo na kiks nemamo. Što smo izgubili - izgubili smo. Probat ćemo nešto, to ništa ne košta. Ne djeluje nerealno i nemoguće, u tim utakmicama će se ustvari pokazati kakvi stvarno jesmo u ovom trenutku.
Obrvanova nova pravila
Cure na potezu ste, posljednjih pet godina uložile ste u ovu priliku. Ako je Senegal bio težak početak, Kina prelagan nastavak, sada dolaze utakmice u kojima nema koraka nazad.
Pokazali smo da imamo glavu i rep protiv Kine, da je izbornik Ivica Obrvan uveo u ovom kratkom vremenu neke svoje postavke i nova pravila. Nešto izazvano željom, nešto realnom situacijom koja - kao ni igdje drugdje - nije idealna. Makar Kina nije mjerilo za velike stvari, dobre stvari nikad nije teško nazrijeti. Dosta su naše cure pričale nakon Kine o širini koju danas imamo, što prije možda nije bio slučaj. Neke stvari smo presjekli, obranu smo formirali kako možemo, dobili smo u toj priči nove dvije igračice Barišić i Brkić koje imaju visinu za nešto posebnije. S Mičijević, Ježić, Šenvald, Prkačin i njih dvije imamo sasvim sigurno širinu s kojom možemo davati jak ritam obrani koja nas mora nositi sa vratarkama uvijek spremnima za pothvat.
Šansa za OI poput medalje
Polako se najavila Blažević nakon dugog neigranja, Mićijević ima dobar ulaz u utakmicu nakon kojeg bi se mogla i vratiti na teren, Milosavljević nam daje na brzini i ritmu, krpa desnu stranu, što nije idealno, ali je realno. Moramo malo više inzistirati na realizaciji u kontrama koja nije savršena, dok se protiv Kine nije vidjela na rezultatu. Protiv Švedske, ako to ne popravimo, sigurno hoće. Dugo smo čekali ovaj trenutak i on je sad došao, možda i posljednja olimpijska šansa generacije. A zna se da su Olimpijske igre vrh za svakog sportaša. Ili hoće ili neće.
Svjetsko prvenstvo ne nosi nekakve velike novine, sve se vrti u dobro znanim gabaritima posljednjih sezona. Teško se ispada iz kruga, ali teško se i dolazi na vrh na kojem dominiraju selekcije koje ulažu najviše. Mi ulažemo toliko koliko ulažemo, mi nemamo vrhunski klub u Ligi prvaka, nemamo previše igračica na najboljim europskim destinacijama, makar ih imamo u jakim ligama i to je sigurno problem koji je realan na velikoj sceni kakva je na SP ili EP ili OI. I zato bi svaki uspjeh poput onog koji je ostvaren na Euru 2020. u Danskoj bio pravi pothvat.
Šansa za izboriti Pariz, biti drugi puta dio Olimpijskih igara nakon Londona 2012. u kojem smo zamalo osvojili medalju, bilo bi ravno medalji. Treba biti realan, makar mi uvijek očekujemo nemoguće. Ni ovaj put nema razlike. Možda nam se vrate Kraljice šoka koje smo upoznali 2020. godine u Danskoj. E, da to su bile Kraljice šoka, ne ove protiv Senegala.