Hrvatske je nakon Europskog prvenstva u Mađarskoj i Slovačkoj definitivno u potpuno novom ruhu. Ono je puno bliže realnosti nego izdanje za Euro, jer želje su jedno, a mogućnosti nešto sasvim drugo, Igrniritranje činjenica da se igra Liga prvaka bez obzira na pomlađivanje nije mudar rezon, jer Hrvatska ni u čemu nije Francuska da si tako nešto može priuštiti. Nismo ni trebali lutali, ali, eto, dogodilo se. Namjera je sigurno bila dobra, ali namjera bez rezultata ne znači baš ništa. A mi smo na Euru bili loši, na SP u Egiptu godinu ranije još gori, a na OI u Tokiju nismo se ni plasirali. I taj pad se mora zaustaviti, tim više jer za tako nešto imamo argumente.
Nije ovo samo kozmetika
Novi popis izbornika Hrvoja Horvata otkriva jako puno promjena. Recimo, u reprezentaciju se vraćaju Marko Mamić, Domagoj Duvnjak, Luka Šebetić, među 16 je Igor Musa, kojeg nije bilo među 35, a među 35 je i Jakov Gojun. Vratili su se Igor Karačić i Marin Šego, kojih na Euru nije bilo. Na glavnom popisu nema nositelja iz Mađarske, Ivana Pešića, Mate Šunjića, Kristiana Pilipovića, Leona Šušnje, Lovre Mihića, ozlijeđeni su Ante Gadža, Zvonimir Srna, Filip Glavaš... Na mjestu trenera vratara umjesto Nine Pavelića je sada Ivan Stevanović, kondicijski trener umjesto Miljenka Raka, koji je zadužio ovu reprezentaciju godinama, je Šime Tomašević, novi šef liječnike službe, uz Krešimira Rotima, umjesto Tomislava Kukina je Domagoj Gajski, novi par fizioterapeuta je Kercel - Šimunović. Dakle, o svemu je riječ samo ne o kozmetici, a poruka je - reprezentacija se ne prilagođava nikome.
Naravno da je igrački kadar taj koji nosi sve. I novi popis otkriva želje da se ostane na vrhu, ali i da se gleda na budućnost koja nam nosi olimpijski Pariz 2024. i domaće SP 2025.
Dakle, vratari su Šego, Mandić i Kuzmanović. Dva mlada i jedan iskusni, kojeg na Euru nije bilo, ali se kroz godine prije nametnuo kao naš prvi vratar. Svi su konstatirali da nam je vratarska pozicija kritična, pa se onda kreće na rješavanje problema. Ako već ne daju očekivano, onda neka šansu dobiju mladi, čista je logika. Naravno, da se iskusni ne otpisuju, posebno Pešić kojem do iduće sezone, kada ide u Nantes, fali europskog rukometa u Stuttgartu. Tu su, naravno, i ostali donesu li nešto ekstra kroz sezonu. Pilipović se, recimo, pokazuje, ali treba mu viša klupska razina za iskorak. Hoće li se dogoditi dogodine, vidjet ćemo.
Euro je iskristalizirao tandem lijevih krila Mandić - Jelinić. Obojica su obrambeno iskoristiviji od ostalih i to je njihova velika prednost. Mihić je na čekanju, Ćavar u istom drugom redu, a Štrlek, makar je svjetska marka ovaj puta ostaje izvan priče zbog stila igre. Suludo bi bilo izgubiti Štrleka i to bez obzira na situaciju treba naglašavati, jer to je u njegovom slučaju minimum.
Prilično smo’ bogati’
Na desnom krilu Čupić je Čupić, makar mu treba olakšati posao. Filip Glavaš se nametnuo na Euru, trebao je biti tu no pukla mu je jagodična kost, pa uskače Matanović. Iza njih su Perić i Božić Pavletić, a još fali Mileta koji se oporavlja od ozljede. Dakle, ima se... Šteta jedino da nitko od njih ne igra kao Mandić i Jelinić obranu, to bi bilo top, posebno u tandemu s Martinovićem, kojem obrana nije prva stvar u životu. Otud i male nesigurnosti koje se javljaju i tu je potrebna čista odluka, lutanje nimalo i ni u kom slučaju.
Musa se vraća na crtu, zbog obrane u prvom redu. Gojun je na popisu rezervi, ne bude li on mogao imamo dva ekstra realizatora, Marića i Šipića, a i mladog Načinovića koji nastavlja napredovati u Montpellieru. Tu je u pričuvi i Šušnja, koji je bio prvi izbor za Euro. Tako imamo profil što želimo s obranom 6-0, koja je uvijek temelj svega. Hoće li uz Musu biti Mamić, Srna, Duvnjak, to su detalji.
Na lijevom beku su Lučin, naše prvo ime s Eura, Mamić koji se vraća i prva je pomoć Musi za obranu, ali Mamić je prečesto ozlijeđen i treba se definirati može li ili ne, jer stalno čekanje nema smisla. Vrlo sličan slučaj je s Domagojem Pavlovićem, čija je kvaliteta neupitna, činjenica da igra Bundesligu ista, ali muči se s ozljedama. Tu je Jaganjac i nada da će u RN Löwenu nastaviti rasti i napadački i obrambeno, ali i Srna kojeg nema samo zbog ozljede. Lijepo je vidjeti da se blizu sastava vraća Šarac, koji je bio prvo ime srebrne svjetske generacije s Jaganjcem, Vistoropom i Martinovićem. I on je taj savršen izbor za obranu, proigra li u Göppingenu u najjačoj ligi svijeta. Sugestija - ne bi trebalo zaboraviti ni na sjajnog šutera Stipu Mandalinića, čija rola uz Mandića i Jelinića može donijeti puno, koji odlično igra u Europskoj ligi. Reklo bi se da smo prilično bogati, makar se tako ne čini.
Posebna priča je naša trojka srednjaka Duvnjak - Cindrić - Karačić. Ona je znak prepoznavanja hrvatskog rukometa i najbolji dio ove reprezentacije. Duvnjak je bio ozlijeđen, Cindrić sam, a Karačića iz nekih razloga nije bilo. Sada više nije bitno, osim onima koji odlučuju zašto je bilo tako. Izostaviti takvu kvalitetu koja igra u momčadima poput Kiela, Barcelone i Kielca je ludost. Možda su oni posebni, ali to je s pravim igračima čest slučaj, ali ova reprezentacija ih treba i moraju mu se prilagoditi bez zahtjeva, jer u protivnom to treba reći i riješiti za sva vremena. Duvnjak i Karačić, uostalom, mogu biti i lijevi vanjski, Duvnjak je super važan za obranu, Karačić može biti half bez problema, a to je privilegija. Dakle, najbolji se igrači, a njih trojica to jesu u ovoj reprezentaciji, ne izostavljaju! Oko njih se slaže momčad, oko njih mladi mogu biti još bolji.
Preko SP-a do Igara
Pazite, sva trojica idu u četvrtfinale Lige prvaka, direktno. Takvi igrači ne mogu biti višak nikada. I to treba respektirati. Uostalom, puno su odigrali, već i svi znaju kako to rade.
Na popisu nema Gadže, koji je bio na Euru, unutra među rezervama je Vistorop, koji ide u Bundesligu, koja će definirati može li ili ne, jer zasad je samo korektan, ali ne i igrač prevage kakav treba reprezentaciji.
Desno je Martinović, stižu Maraš i Klarica dugoročno, a tu je i Šebetić za zatvoriti probleme u dva pravca. Čini se da je tu lutanje završeno - dugoročno. Jedino zasad neraščišćeno je da je Martinović broj 1, a da jedini od svih nije jednako dobar i u obrani. To treba definirati.
Imamo pravo biti optimisti za SP 2023. Tamo nam prvi cilj mora biti plasman za mjesto na OI ili direktno kao broj 1 ili među sedam za kvalifikacije. To je glavni cilj reprezentacije u kojoj je mađarski Euro dokinuo svaku mogućnost samoupravljanja. A disciplina i odluke uvijek su nas vodile do zvijezda. Dakle...