Žestoka, nikad žešća rasprava događala se proteklih dana otkad je Hrvatska izgubila od Crne Gore i tim porazom izgubila sve izglede da se bori za polufinale. Bod s Nizozemskom bila je samo kap koja je prelila čašu i razljutila veliki dio rukometnog puka. Padamo, to je nepobitna činjenica. Na OI u Tokiju nismo bili, u svijetu smo petnaesti, a na Euru smo bili osmi. Sve smo dalje od vrha i to je veliko upozorenje da puno stvari ne štima i da se moraju popravljati.
Svi će reći da imamo snagu, imamo širinu, ali definitivno nemamo rezultat, a rezultat je taj od kojeg se živi. Hrvoje Horvat je mlad trener, na Euru je stekao veliko iskustvo, ali je napravio velike i teško oprostive pogreške koje su izazvale gnjev mnogih, najviše naših zlatnih rukometaša iz prethodnih generacija Atlante, Portugala i Atene. Činjenica jest da među njima izbornik nema potporu i to je svakako otežavajuća okolnost u situaciji u kojoj se nalazimo.
Nisu igrali najbolji
Korona je objektivnost i to nitko ne dovodi u pitanje, ali definitivna je činjenica da inicijalni popis igrača za Euro nije bio dobar i da su od njega krenuli mnogi problemi s kojima smo se sreli. Pomlađivanje da, ali kada za to ima rezon i kada ono ne razbija rezultat jer rezultat nosi novac, a novcem se sve financira. Kada nema rezultata, nema ni novca, a koliko je sve teže svima je jasno.
Dakle, u reprezentaciji nisu igrali najbolji i to je velika i teško pogreška. Zašto nisu igrali, to je pitanje koje mora dobiti odgovor i zec se mora istjerati na čistinu. Tu je ključ problema. Ako neke stvari nekome možda ne pašu, ne smije se zaboraviti da je u temelju svega reprezentacija i nikakav, baš nikakav pojedinačni interes, ne smije se stavljati ispred toga. To možeš samo htjeti ili ne - bezuvjetno. To je odgovornost, baš kao i za loš dan koji je moguć s Crnom Gorom, ali se onda mora moći popraviti s Francuskom i Danskom jer je loš dan, a ne još izgubiti bod od Nizozemske.
Dakle, za ovu reprezentaciju je čudno da nije bilo Marina Šege jer je prije ovog na tri natjecanja bio naš prvi golman i jer brani u vodećoj momčadi skupine Lige prvaka. Čudno je da kada 1. siječnja otpadne Duvnjak ne dođe Karačić, koji je ekstra igrač, ili da nakon što ispadnu Jaganjac ili Mamić ne dođe, ne spomene se, Domagoj Pavlović. U najmanju ruku čudno je da u inicijalnom sastavu nema mjesta za Marina Marića, našeg najboljeg pivota zadnjih natjecanja, čudno je da Željko Musa i Jakov Gojun nisu na popisu 35 igrača za Euro, makar znamo tko su i što mogu, čudno je da otpadnu Mandić i Mihić, a Štrlek nije ni u spomenu...
Canellas i Karabatić
O izboru se može diskutirati, on je pravo svakoga, pa i Horvata, ali o ovim stvarima ne jer za njih nema argumenata. Korona ne traje mjesec i pol, uostalom. Ako je netko i bio bolestan, mogao je ozdraviti, Canellas je dan nakon bolesti odveo Španjolsku u finale. Stari Canellas... Ili stari Karabatić Francusku u polufinale, malo ranije. Takve situacije su na neki način nepoštovanje samog sebe, a ako ne poštuješ sebe neće te poštovati ni ostali. Ova reprezentacija je stvarana 30 godina, nije od jučer. Pravila su je dovela do vrha, brojnih medalja...
Dakle, raspravu treba zaključiti i ne razglabati i svađati se u nedogled, nego se okrenuti budućnosti. Horvat je griješio, svatko ima pravo na pogrešku, ali je mlad trener i na te stvari mora odreagirati na najbolji mogući način - poštovanjem. To je minimum koji mora učiniti svjestan da nakon ovoga što se dogodilo više nikad ništa neće biti isto. Na njemu je odgovor želi li to, a na Upravnom odboru da mu na te stvari skrene pozornost jer nitko se nije rodio naučen. Istina je i ona koju zlatni olimpijci često spominju, da nije isto voditi Dubravu i Nexe kao reprezentaciju. To traži puno više, izbornik je to savršeno spoznao i nije mu bilo lako.
Horvat je zaslužio razgovor sa šefovima koji su mu i dali priliku, a što će iz tog razgovora izaći - vidjet ćemo. Sigurno je samo da nikome nije u interesu da ostane ovako. Jedino što svi žele je bolje i više, pa neka onda bude tako.