Nema kod nas ništa normalno. Malo je bilo optimizma uoči utakmice s Danskom na startu drugog kruga SP u Švedskoj, ali u Malmou je Hrvatska pokazala sjajnu sliku i s njom iza sebe ostavila cijeli niz upitnika. Osnovni je zašto tako nismo mogli izgledati protiv Egipta na startu SP-a u utakmici koja nas je bacila na dno, zbog koje vjerojatno nećemo vidjeti četvrtfinale.
Da smo i pobijedili, stvari se ne bi punio promijenile. I dalje bismo morali čekati pobjedu Egipta nad Danskom u zadnjem kolu, a ovako čekamo istu, s tim da nam u aktualnom slučaju s egalom važna može biti gol razlika, u slučaju da smo pobijedili igrala bi nam samo pobjeda Egipta. No, sudeći po viđenom, Dance na ovom SP malo tko može zaustaviti igrom, barem do polufinala. Sada mi imamo gol razliku +9, igramo još s Belgijom i Bahreinom, Danska ima +30, igra još s Amerikancima. Da Egipat i dobije Dansku u zadnjem kolu male su nade da si tu možemo pomoći. No, bod je važan za 9. mjesto, jer ono će vjerojatno ode li dalje Egipat i vjerojatno s njim sljedeći europski prvak dogodine, biti dostatan da završimo kao najbolji koji nije otišao u četvrtfinale, a to bi mjesto trebalo značiti plasman na kvalifikacijski turnir za Olimpijske Igre koji je ovdje postavljene kao osnovni cilj.
Zašto Hrvatska tako nije izgledala protiv Egipta? Zato što nije bila pripremljena na utakmicu. Zašto nije bila pripremljena. Zato što u priprema takvu vrstu utakmice nije odradila, a trenirati sam sa sobom nije dosta. Slično se dogodilo i Danskoj s nama, jer Danskoj je to bila prva jaka utakmica u ovom ciklusu i to se isto vidjelo po njima. Pripreme sa Saudijskom Arabijom, pa prvenstvo s Belgijom, Bahreinom i Tunisom za njih su dječja igra.
Hrvatska je reagirala sjajno. Mi uvijek reagiramo sjajno kada imamo straha i respekta za ono što će se dogoditi. A strah od gubljenja OI bio je ogroman. Zašto smo takvi, teško je reći, ali smo takvi i zato svi uvijek kažemo da nam je lakše igrati protiv velikih protivnika, nego protiv malih.
Zašto smo protiv Egipta išli sa 6-0, zašto smo pucali u igri 6 na 6, a Danci su igrali 7 na 6. Zašto je počeo Cindrić sa samo osam minuta i gotovo, zašto nije više bilo Šipića, zašto je Šarac bio na tribini, zašto više nije igrao tandem Cindrić – Karačić, zašto protiv Danske možemo mijenjati dva igrača obrana – napad, a protiv Egipta to nismo mogli. Puno je toga ‘zašto‘ ostalo. To su naši problemi, ali uz sve njih mi smo od Danske bili bolji i zaslužili smo pobijediti, a sve što se dogodilo je velika bruka IHF-a kojeg Danci vodaju kako žele. Odsuditi takvu utakmicu na jednom SP-u je sramota i zato je rukomet tu gdje jest. Isto kao što smo priznali da smo zasluženo i bez primjedbe bilo koje vrste s tim istim sucima izgubili od Egipta, isto tako nećemo priznati da nam je Danska zasluženo uzela bod. On je otet.
Što su sve uradili španjolski suci doista spada u epske pothvate na jednom tako velikom natjecanju kao SP. Uvijek kada smo odmaknuli Dancima svirali su i otimali nam lopte. Zaboravljali su dosuđivati faulove nakon šuta, zaboravljali su nam dati već osvojene lopte, vraćali su ih Danskoj, zaboravljali su nam suditi isključenja za protivnika nakon naše realizacije. Dansko krilo stane Glavašu na nogu, oni sude penal za Dansku i 2 minute isključenja Glavašu!? Naša je klupa reagirala sasvim opravdano kada je Pyttlick iz pet koraka zabio gol i umjesto da gol ponište, oni našoj klupi dodijele kaznu od dvije minute. I sve se to počinje događati kod 12:8 za nas kada su vidjeli da Danskoj izmiče situacija iz ruku. Doveli su Dance koje zbog iznimne kvalitete nije teško dovesti u situaciju da na kraju povedu i samo su čekali jedan naš krivi korak da se sami pobijedimo, ali nisu ga dočekali, jer im Šipić i Karačić nisu dali. Da je Cindrić na kraju i zabio gol, oni bi ga poništili, jer već su mahali da je vrijeme isteklo. Prešli su svaku granicu dobrog ukusa i to je najbolji dokaz što je značio onaj danski napad na suce putem medija prethodnih dana koji je kao uznemirio rukometni svijet. Cilj je bio samo jedan, da im sudi koga oni žele i to se dogodilo. Usudimo se reći da će im uskoro suditi Francuzi i Nijemci u utakmicama koje budu odlučivale. Oni apsolutne rade što ih je volja i nitko im ništa ne može. To što smo se mi vadili protiv Danaca u Malmou je pothvat koji bi malo kome pošao za rukom.
Danski čovjek u IHF-u bivši predsjednik Per Bertelsen ‘mudro šuti‘ ne želeći komentirati stvari, a svakom normalnom je jasno otkud vjetar puše.
Danskoj za kvalitetu kapa dolje, imaju sjajne igrače i sjajnu reprezentaciju. Ona je jučer bila slabija od Hrvatske i nije zaslužila ništa, ali to ne mijenja na stvari. Njihova igra 7 na 6, način na koji igra Mikkel Hansen, kako je u igri akceptirao prodornost Simona Pyttlicka, to su ekstra stvari zbog kojih Danska uvijek može pobijediti svakoga. Ali ne treba joj način koji je bolestan, koji je pokazala protiv Hrvatske. Nikolaj Jacobsen je rekao da misli da je egal najrealniji ishod nakon svega. Po izrazu njegovog lica mislimo da se sam sa sobom u tom trenutku nije složio. No, bilo kako bilo oni su do cilja došli. I sutra ih nitko neće pitati kako, jer Danska je blizu, prodaja ulaznica ide, Danci troše, IHF-u sve to skupa odgovara i to je tako. I zato kada dignu ruku na nas moraju dobiti odgovor koji zaslužuju. A ne uvijek, oni su fina gospoda… Nisu oni nikakva gospoda. I to im treba uvijek reći.