Nakon poraza od Francuske na startu drugog kruga natjecanja na EP-u u Njemačkoj, hrvatski rukometaši "pali" su i protiv Mađarske, čime su si drastično umanjili izglede za plasman u polufinale.
Da je protiv Francuza među njima bio bolesni Domagoj Duvnjak, on bi unio sigurnost koja je nedostajala za bolji rezultat. Zato je s druge strane bio nedodirljivi Nikola Karabatić, "mladić" u 40. godini koji se ove sezone nakon olimpijskog turnira u Parizu pred svojom publikom oprašta od rukometa kojim je vladao puna dva desetljeća. Protiv Hrvatske je bio odličan, razigravao je suigrače, prijetio sa svih strana i često bio nerješiva enigma za naše igrače. Takav je bio tijekom cijelog turnira, bit će takav i u nastavku te ne bi nikog trebalo čuditi da Francuzi s njim u svojim redovima opet osvoje europski naslov, već četvrti Nikolin nakon Švicarske 2006., Austrije 2010. i Danske 2014.
Kraj u Parizu?
Njemu je ipak glavni cilj planiran za zenit karijere osvajanje olimpijskog zlata u Parizu, a bilo bi mu to treće poslije Pekinga 2008. i Londona 2012. Četiri zlata Nikola ima osvojena i na SP-ima (Hrvatska 2009., Švedska 2011., Katar 2015. i Francuska 2017.).
Pun ormar zlatnih odličja Nikola je upotpunio s još tri bronce koje je ostvario od SP-a u Portugalu 2003. gdje je Hrvatska postala prvakom svijeta. Punih, eto, 20 godina Karabatić igra na vrhunskom nivou, predvodi svoju reprezentaciju do najvećih uspjeha, nagrađen je usput svom silom pojedinačnih trofeja, 2007., 2014. i 2016. proglašen je najboljim igračem svijeta, osvojio je tri Lige prvaka 2003. s Montpellierom, 2007. s Kielom, 2015. s Barcelonom. Ostvario je i uzeo sve.
Nakon što je protiv Hrvatske opet briljirao, govorio je o tome da pleše svoj "last dance":
- Motiviran sam bio, igrali smo s Hrvatskom, velikim rivalom, još uvijek imam želju, znam da sam pri kraju karijere. Da, u prvoj sam postavi, dajem i dalje maksimum na terenu, ali sam isto tako svjestan da tu svaku svoju utakmicu igram kao da mi je posljednja jer se može dogoditi neka ozljeda i tu je onda kraj poslije kojeg se ne mogu vratiti. Nadam se da ću izdržati do Pariza i da ću se tamo oprostiti.
Nažalost, bio je Karabatić, naše gore list, Hrvat i Srbin i Francuz, vrlo često krvnikom hrvatskih rukometaša, no o tome nikad nije razmišljao, uvijek je igrao za svoju Francusku na najvišem nivou i kao takav će ostati zapamćen možda i kao najbolji na svijetu svih vremena. Talant Dujšebajev, Jackson Richardson, Ivano Balić, Mikkel Hansen, a prije svega on.
Sinonim za rukomet
Jedino on i Hansen imaju po tri naslova najboljih u jednoj godini u svijetu (Balić, Dujšebajev i Landin po dva). No to su samo brojke na osnovi kojih ga se može proglasiti najboljim, ali ga se najboljim mora proglasiti i pristupom rukometnoj igri i profesionalnim i ljudskim ponašanjem izvan terena.
Taj, primjerice, novinaru nikad nije odbio razgovor. Sjećam ga se iz Katara 2015., gdje je Francuska uzela peti naslov prvaka svijeta, a kad su svi igrači već bili u hotelima, odmarali se i spremali za put kući, Nikola je u mix zoni još tri sata odgovarao na pitanja novinara, onako u mokrom i oznojenom dresu zaustavljajući se baš pored svakog tko mu je želio uputiti poneko pitanje.
Da, to je Karabatić, mladić u 40. godini koji još uvijek uživa u rukometu iako je osvojio doslovno sve, i to po nekoliko puta. Kad se sjetimo kakvi su se naši velikani opraštali dok su još bili mladi i potentni igrači.
Uglavnom, došao je zatvoriti veliku reprezentativnu karijeru - sa stilom. Jer Nikola Karabatić - sinonim je za rukomet.