Francuska - Danska, najviše prognozirano finale prije Eura se i dogodilo, jer radi se o dvije najbolje reprezentacije današnjice. Trostruki uzastopni svjetski prvaci Danci protiv olimpijskih pobjednika Francuza.
Danska je relativno lako u polufinalu riješila problem domaćina Njemačke, dok se Francuska sretno obračunala sa Šveđanima. To što se dogodilo u završnici susreta je u najmanju ruku neobično i izaziva mnoge kontroverze, ali je tako, neće se promijeniti. Elohim Prandi je napravio majstoriju, iz slobodnog udarca na završetku vremena zabio je gol do tada sjajnom Palicki gol s 12 metara.
Ostaje upitno je li pritom pomaknuo stajnu nogu, ostaje čudno da nije aktiviran VAR ako već postoji da bi takve stvari dokazao, ali to više - kada su takve stvari u pitanju - ionako više nikog u rukometu ne čudi i ne iznenađuje. Uglavnom, radi se o milimetrima, stotinkama sekunde, dok tehnologija koja mjeri dodir s tlom ne postoji, pa će sve ostati na razini "ja mislim da jest, ja mislim da nije". Šveđani su poslali žalbu na EHF, tvrdeći da je to nemoguće izvesti, ali nisu promijenili stvari. Francuska je u produžetku pregazila Švedsku i danas će igrati za svoj četvrti naslov prvaka Europe, dok će Danska igrati za treći. I dok Šveđani plaču, Francuzi se zezaju, pa su objavili da sliku s golom Prandija postavili u Louvre.
Favorit u finalu? Nema ga. Francuska ima bolju obranu, dok Danska ima bolje vratare. Čiji će bolje kliknuti, možda je i najveće pitanje finala koje danas slijedi u Lanxess Areni. Danska je brža, Francuska je čvršća, tko će se uspjeti nametnuti, teško je reći.
Tu se o igri sve zna. Danska krpa desno krilo s Kierkelokeom, ima super vanjsku liniju Pytlick - Lauge - Gidsel, ali prije svega ima velemajstora Mikkela Hansena koji je u polufinalu svima po tko zna koji put pokazao kako se igra rukomet, kako se prepoznaju situacije, kako se čuva koncentracija. Nije igrao puno na ovom Euru, ali kada je trebalo, u samo pola sata s Njemačkom pokazao je svu raskoš, Nijemci mu nisu mogli ništa.
Niklas Landin i Emil Nielsen su bolji vratarski par od Samira Bellahcenea i Remija Desboneta, ali u takvoj utakmici to tek treba dokazati.
Francuski stil je poznat. Obrana koja "izuva iz cipela", nosi, u kojoj su glavni likovi Luka Karabatić i Fabregas koje nadopunjuje Konan. Tu jako važan može biti Dylan Nahi koji je u produžetku, iako nije igrao u regularnom tijeku, silinom raznio ambicije Šveđana. Napad s klasom Remilija koji je pomaknut na sredinu i Mema desno može baš sve protiv svakoga. Mahe je super dodatak, makar nekad zna biti tempirana bomba, Nikola Karabatić je u sjajnoj formi, dok smo vidjeli što im znači Prandijev šut.
Ekstra momčadi s obje strane i njihovo međusobno finale, šesto u povijesti, privilegija je za rukomet u ovom trenutku.
Francuzi imaju i silan motiv. Ovdje su u Kölnu 2007. doživjeli jedno od najvećih poniženja u svojoj povijesti. Tada su ih švedski suci Hakkansson i Nilsson razbili u polufinalu s domaćinom, zbog kojeg su kasnije bile tučnjave čelnih ljudi saveza Francuske i Njemačke čak i po hotelu.
Nakon toga je Francuska izgubila od Danske i utakmicu za broncu i Nikola Karabatić i sadašnji izbornik Guillaume Gille bili su dio tog sastava i jako se dobro sjećaju. Francuze silno motiviraju takve situacije. Recimo, 2014. u Herningu su nakon što je Danska "otela" Hrvatskoj finale, rekli da će dobiti Dance u finalu deset razlike. Dobili su ih devet. Ajde dobro.