Hrvatska rukometna reprezentacija suvereno je osvojila olimpijski kvalifikacijski turnir u Hannoveru pobjedama nad Austrijom, Njemačkom i Alžirom i izborila odlazak u Pariz. Premda je cijela momčad igrala odlično, baš svi koji su dobili priliku, te ne treba posebno isticati one koji su dali najveći doprinos, u rukometnoj igri danas puno toga ovisi o vratarima. Ako se reprezentacija i u ono najbolje zlatno doba ponekad mučila s vratarima, danas to, srećom, nije slučaj. Dominik Kuzmanović i Matej Mandić mladi su i iznimno "kompatibilni" vratarski par koji je donio prevagu. Bilo je tako na neslavno završenom EP-u, bilo je tako i sada u Hannoveru. Posebno je Kuzmanović opet izluđivao protivnike:
Važne su Igre
- Ne smijem se žaliti iako uvijek može bolje. No nevažno je potpuno sada tko je možda iskočio u prvi plan na terenu od nas vratara ili igrača u polju, najvažnije je da smo mi izborili plasman u Pariz jer nam se nije smjelo dogoditi da nakon Tokija preskočimo još jedan olimpijski turnir.
Vratari su, mora se ponoviti, opet bili ključni, a Kuzmanović je opet briljirao protiv Nijemaca, kao i na EP-u:
- Recimo da mi "leže", no, nije odgovor u tome. I moj kolega Mandić i ja imali smo dobre sezone, branimo na dobrom nivou i to smo nastavili, te smo opet pokazali da možemo dati važan doprinos reprezentaciji. Sad nakon završetka turnira i "prespavane noći", svima nam je pao kamen sa srca. Iskreno, nismo baš očekivali da će sve u takvoj tvrdoj konkurenciji ići "kao po špagi".
Mirni izbornik
Praktično ista momčad s neuspjelog EP-a sad je pokazala sasvim drugo lice:
- To je istina, i nama je dodijalo biti loši i nizati lošije rezultate. Sve je zapravo bilo isto kao i na EP-u, ali nam je novi izbornik Sigurðsson unio neku mirnoću. On je, na njemu svojstven, mirni i suptilni način unio neke nove "momente", koji su se pokazali presudnima. U pravom bi trenutku igračima ukazao na neki bitni detalj u igri i sve bi dalje nastavilo teći "kao podmazano". Stvarno mogu reći da je gušt igrati u takvoj opuštenoj atmosferi. Nema panike, nema straha i grča. Dečki se u polju osjećaju tada bolje, igraju bolju obranu pa je nama vratarima lakše obranama pomoći njima.
Kuzmanović je ipak skidao neke "zicere" bez pomoći suigrača:
- I to je dio posla, išlo mi je i drago mi je da sam ja time njima u polju neki put pomogao da iz takve obrane postignu neki lakši pogodak. Bili smo u dobroj "simbiozi"" svi skupa na turniru u Hannoveru i samo tako trebamo nastaviti i dalje. Mandić, Pilipović i ja dobro se slažemo.
U toj je priči velika uloga i trenera vratara, a opet je u njoj proslavljeni Valter Matošević:
- I on je slična "sorta" kao izbornik Sigurðsson. Miran, sustavan, siguran. Kad nam na terenu ide, a sad nam je išlo, on se previše ne nameće. Tek nam tu i tamo da neki savjet koji se odnosi na nekog konkretnog protivničkog igrača da ga lakše zaustavimo. Mi svoje odradimo ranije na treninzima i on nema posebnu potrebu za intervencijama. S njim "Manda", Pilipović i ja uživamo raditi, baš se slažemo. Kakav je bio vratar, takav je Valter i kao trener.
Slijedi Nexe
Nakon Hannovera Kuzmanović je dobio tek jedan dan odmora i odmah se javlja u svoj Nexe:
- Mali kratki odmor prekinut ćemo domaćom utakmicom sa Spačvom, a onda nam slijedi Löwen u play-offu Europske lige za plasman u četvrtfinale. To mi je sljedeća velika obaveza, a uvjeren sam da se možemo ravnopravno nositi s njima i proći među osam najboljih. Nismo ni mi bili savršeni, ali su oni u sedam utakmica u nizu bili poraženi što znači da ih se uvijek može iznenaditi, a mi to i planiramo.
"Kuzma" s Nexeom ima ugovor do kraja sljedeće sezone:
- Ne razmišljam o odlasku, no ići ću negdje ranije ako se klub i neki "kupac" dogovore, no to nije na meni. Nemam neku posebnu želju, osim Kiela možda za koji sam uvijek navijao zbog Domagoja Duvnjaka. Jednog dana, kad budem odlazio, volio bih da to bude klub iz francuske ili njemačka lige ili ozbiljniji klub iz Lige prvaka.