Hrvatski je rukomet u zadnja tri desetljeća imao velik broj vratara koji su donosili prevagu na terenima, kao što to sada čine mladići Dominik Kuzmanović i Matej Mandić. Mirko Bašić, Valter Matošević, Vlado Šola, Venio Losert... dovoljno je stati na njima. Losert je puna dva desetljeća branio za reprezentaciju te je, uz Matoševića i Slavka Golužu, jedini koji je uzeo oba olimpijska zlata - u Atlanti 1996. i Ateni 2004.
Karijeru je nastavio kao trener, te je nakon rada s vratarima Veszpréma, Egipta i Vardara, od lani u najboljem egipatskom klubu Al Ahlyju.
Rezidencijalna četvrt
Osim spomenutih olimpijskih zlata, s Hrvatskom uzeo još olimpijsku broncu u Londonu 2012., tri svjetska srebra te europsku broncu, četiri godine kasnije bio je trenerom vratara naše brončane reprezentacije u Poljskoj.
A sada?! Sad je prvak Afrike s Al Ahlyjem, živi i radi u Kairu, u koji dolazi nogometna reprezentacija na pripremni turnir uoči Eura. Probat će ih posjetiti ako mu obaveze dopuste.
Venio je s velikim zanimanjem pratio i nastupe naših rukometaša na kvalifikacijskom turniru u Hannoveru, gdje su izborili nastup na Olimpijskim igrama.
S Venijem o svemu pomalo:
- Opet sam u Egiptu, ali ovaj put s klubom, ne reprezentacijom. Al Ahly je, uz Zamalek, najveći egipatski klub, najveće sportsko društvo s nogometnom, rukometnom, košarkaškom i odbojkaškom momčadi i ženskim ekipama. Super mi je ovdje, sada živim s obitelji u Kairu. Djeca su mi još mala, pa zbog vrtića "kombiniramo" na relaciji Hrvatska - Egipat. Uzeli smo prošle sezone Zamaleku nakon tri sezone prvenstvo i kup, a zatim i Afričku ligu prvaka. Sve je u najboljem redu. Živimo u predgrađu, u rezidencijalnoj četvrti grada, koji ima 20 milijuna stanovnika.
I mi i oni do medalje
Egipatski je rukomet u usponu, bili su odlični na OI u Tokiju te na SP-u:
- Pobijedili su Hrvatsku na prošlom SP-u uvjerljivo, u Tokiju su igrali u polufinalu, i samo im je malo sreće nedostajalo da uzmu prvu veliku afričku medalju. U polufinalu su tijesno pali od Francuske, i u borbi za broncu od Španjolske. Imaju strašnu momčad, i sad će na OI u Parizu igrati ozbiljnu ulogu. Mogu se potući za medalju, baš kao i Hrvatska.
Kakvom je Venio vidio trenutačnu Hrvatsku?
- Bili smo u padu na nekoliko zadnjih natjecanja i propustili Igre u Tokiju. Sad se sve, na sreću, ipak malo okrenulo. Pratio sam dečke gore u Hannoveru na kvalifikacijama, i mogu reći da opet imamo poletnu i dobru momčad. Novi je izbornik, čini se da je unio nove "vjetrove".
Igrajući najviše u Španjolskoj, Venio je neka druga "škola" od one kojoj pripada Dagur Sigurðsson...
- Ja sam "španjolska škola", i imao sam malo dodirnih točaka sa Skandinavcima, i Sigurðssona ne poznajem osobno. Znam da je izniman stručnjak, vidi se prema svemu i vjerujem da on može puno pomoći našem rukometu.
Našem rukometu puno više pomaže nešto drugo na terenu - ono u čemu je i Venio bio najbolji:
- Konačno smo i to dočekali, da imamo dva izvanredna vratara Kuzmanovića i Mandića, koji se nadopunjuju. Kuzmanovića znam odlično, trenira ga "moj" Nino Pavelić u Nexeu. Govorim o Kuzmanoviću, ali to se odnosi i na Mandića: odlični su obojica, posvećeni, kvalitetni i vjerujem da su njih dvojica naša budućnost za dugi niz godina. Vratari su ti koji su često najvažniji, a mi sad imamo dva podjednako dobra na duže staze.
Venio je na SP-u na Islandu 1995. uzeo srebro kao 18-godišnjak, već s 20 imao je olimpijsko zlato:
- Bila su to neka druga vremena, ali Kuzma (22) i Mandić (21) dovoljno su mladi da se o njima može govoriti u istom kontekstu. Mladi su i čekaju ih lijepi dani. Zaista je riječ o dva odlična vratara, koji su istodobno i prijatelji.
Na njima se temelji vjera u bolja vremena cijele reprezentacije:
- Ponovit ću da se i Hrvatska, s njima dvojicom, kao i Egipat, mogu umiješati u borbu za medalje već u Parizu. Sve to super sada izgleda, uz malo sreće, vratit će se bolji dani našeg rukometa.
Vole i rukomet, odbojku...
Naravno, s Losertovim kolegom Matoševićem u ulozi trenera vratara. Losert će pokušati doći na utakmice nogometne reprezentacije.
- Ovdje je sada njihov najveći praznik ramazan, i danju je grad "mrtav". Sve se odvija noću, pa tako i mi imamo kasne treninge, baš u vrijeme odigravanja utakmica. Probat ću se ipak naći s našim reprezentativcima i otići na neku utakmicu.
Egipćani su ludi za sportom...
- Al Ahly i Zamalek igraju najveći afrički nogometni derbi - "Kairo derbi". Egipćani vole sport i puno ljudi prate i rukomet, košarku, odbojku. Naši će igrati u lijepom okruženju.