Francuska je najuspješnija rukometna selekcija posljednjih 15 godina. Drugi zlatni val francuskog rukometa stvoren je nakon odlaska s klupe Daniela Constantinija, koji je priču zaključio drugim svjetskim zlatom 2001. godine u Parizu.
Tvorac drugog vala je Claude Onesta, Constantinijev nasljednik, a početak velike priče dogodio se na SP u Portugalu na kojem je Hrvatska bila prvak svijeta, a Francuska osvojila broncu. Bio je to svojevrsni prijelaz sa starog na mlado, sastav u kojem su na terenu nositelji još uvijek bili Richardson, Burdet, Martini, Cazal, Abati, a pojavili su se u glavnim rolama Omeyer, Dinart, braća Gille, Narcisse...
Na tribini je SP pratio Nikola Karabatić, koji je te 2003. nekoliko mjeseci kasnije s Montpellierom postao prvak Europe. Čekao je, jer 2002. je na Svjetskom kupu protiv Rusije debitirao u dresu Francuske u kojem će narasti do najvećeg svjetskog rukometaša. Odigrao je do danas u tom dresu 315 utakmica i zabio 1210 golova. Oko njega se kompletirala momčad koja će pokoriti svjetski rukomet. Triput službeno najbolji svjetski rukometaš, 2011. prvi rukometaš u povijesti francuskog sporta proglašen za sportaša godine.
Počelo je 2006.
Društvu iz Portugala za broncu 2003. uskoro će se priključiti Nikola, Abalo, Guigou i to je bilo to. Otad su postali Dream Team, koji je špicu uspjeha imao između dva olimpijska zlata u nizu u Pekingu i Londonu, špicu u kojoj su osvojili šest medalja, od čega pet zlatnih. Igrali su 11 finala u povijesti i samo jedno jedino izgubili, u Riju 2016. od Danske na Olimpijskim igrama.
Počelo je 2006. kada su na Euru u Švicarskoj osvojili zlato, bilo je to prvo europsko zlato za Francusku uopće. Onda su 2008. osvojili prvo olimpijsko zlato u Pekingu i tako sa zlatima Constantinijeve generacije 1995. i 2001. zaokružili zlatnu francusku priču.
U toj priči su osvojili četiri svjetska, tri europska i tri olimpijska zlata, igrali četiri olimpijska finala za redom. Obrana s Dinartom i Omeyerom neprelazna, Abalo je donio neki novi trend u brzini, Narcisse u skočnosti, Karabatić i braća Gille u silini, Guigou u savršenoj rukometnoj tehnici. Igrali su bez pravog ljevaka, a taj posao je savršeno radio Jerome Fernandez. To je moguće samo u savršeno postavljenom sustavu, a Onesta ga je imao, jer je sjajno pratio misli svojih zvijezda, makar će 99 posto ljudi i nakon svih medalja reći da je Constantini bio bolji. Možda, no medalje Onestu i njegov Dream Team, u kojem se mijenjalo sve osim sedmorke Omeyer - Guigou, Abalo - B. Gille -Narcisse, Karabatić (G. Gille), Fernandez.
Važniji i od izbornika
Onda je otišao Onesta, došao Dinart, pa su 2017. na svom SP postali prvaci. Počeli su dolaziti Fabregas, Mem, Remili, Gerard... Formirala se nova reprezentacija. Neobično za njih promijenili su izbornika brzo, umjesto Dinarta je došao Gille i bio prisiljen mijenjati važne obrambene i napadačke postavke. Trebalo je vremena, ali imao je potencijal.
Imao je u temelju priče nepobjedivu trojku Nikola - Abalo - Guigou, drugi su pomalo stasali. Donijeli su neke odluke, složili momčad, a kada se nakon teške ozljede u njega vratio Nikola, onda je to ponovo postao tim koji pobjeđuje.
I, evo, treće olimpijsko zlato u povijesti je savršen dokaz za to. Samo bez jednog igrača ta priča nikad ne bi bila priča - bez Nikole Karabatića. U svakom zlatu je sudjelovao i bio super važan.
Važniji i od izbornika, ako se tako smije reći.