U Tokiju je u četvrtak započelo jedno zanimljivo natjecanje. Zanimljivo s gledišta olimpizma ili olimpijskih sportova. Karate. Sport koji je sada prvi put u olimpijskom programu, a ujedno i zadnji!
Naime, Pariz kao domaćin sljedećih Igara 2024. već je oformio “svoj” popis sportova i na njemu karatea nema. Japanci su ga uveli, nepisano je pravilo da svaki domaćin Igara može predložiti (MOO u pravilu usvaja) dva sporta, jer je karate jedan od upravo njihovih tradicijskih sportova. No, kako karatea, kako sada stvari stoje, neće biti na Igrama već za tri godine, ovo je dakle... povijesno natjecanje. Volimo se mi novinari poigrati s tim pridjevom “povijesni”, ali ovog puta to stvarno i stoji. Tko sad uzme medalju, taj je karate “faca” za sva vremena.
Jedna od tih potencijalnih “faca” je naš poluteškaš Ivan Kvesić. Ovaj 24-godišnji Širokobriježanin, član Karate kluba Hercegovina iz Zagreba naša je solidna uzdanica u kategoriji iznad 75 kg. To je u biti spoj poluteške (izvorne Kvesićeve) i teške kategorije.
Kao da sam doma
Ivan je u Tokiju od minule nedjelje, ali u Japanu je znatno duže. Broji sad već tri tjedna! Naime, pripreme je Kvesić obavio u Tokamachiju. Ukoliko vam je toponim odnekud poznat, u pravu ste. Godine 2002. ondje su bili smješteni Vatreni tijekom nogometnog SP u Japanu i Koreji.
- Itekako se ovdje i dan-danas sjećaju Vatrenih. Cijeli sportski kompleks u kojem sam bio 13 dana je i nastao zbog hrvatske nogometne reprezentacije 2002. Sve je tu stadion, dvorana, tu su i dalje imena svih naših nogometaša, trenera, čudo jedno. Cijeli grad je poput nekog grada prijatelja Hrvatske - veli Ivan.
- Tisućama kilometara daleko, ali kao sam bio doma. Sve je u znaku Hrvatske. Baš smo si govorili, da je ovdje više hrvatskih zastava nego kod nas. Svaka kuća ima hrvatsku zastavu. Čudesno. Pa u hotelu isto. Pijemo vodu iz bočica, a i na njima hrvatska zastava. Svi navijaju za nas. Ovdje su svi Japanci žestoki hrvatski domoljubi, ha, ha. Vole Hrvatsku više nego Japan. Odlično mi je bilo.
Baš sam miran
Osim sjajne atmosfere, kako ste radili, kakva je forma, jeste li “zapeti ko’ puška”?
- U biti sam baš miran. Nisam uopće napet. Izašao nam je ždrijeb skupine. Mislim da je dobar zato jer su svi teškaši, e to je baš posebnost. Ja sam jedini poluteškaš, ostala četvorica su teškaši. Odgovaraju mi i po visini jer su svi moje visine ili čak malo viši.
Ivan nije baš nizak, narastao je do 194 cm, ali zanima nas ovo “odgovaraju mi po visini”, rekoste? Pojašnjenje. osobno bi laički prije rekao da vam pašu niži.
- Ne, suprotno. Općenito, meni ne odgovaraju ti niži borci. Ima jedan Gruzijac koji je niži i za kojeg sam baš i želio da bude na drugoj strani. Kao i jedan Japanac. Njihov mi stil ne odgovara. S ovima s kojima sam sada u skupini će sigurno biti dosta zahtjevnije jer Kanađanin i Saudijac dosta rade na tempo, Iranac je tehničar, bit će zahtjevnije i fizički. No, s onim nižima bi onda morao i o tomu misliti. Dosta sam optimističan uoči borbi.
Malo pojašnjenje onima koji površnije prate karate. Na OI je u kategoriji ukupno 10 boraca, podijeljenih u dvije skupine po 5. Svaki dakle ima 4 borbe, a temeljem poretka, prva dvojica ulaze u polufinale, te se “križaju” uobičajeno - prvi protiv drugoplasiranog iz druge skupine. Već sam plasman u polufinale jamči medalju jer poraz u polufinalu automatski “nosi” broncu. Borbe za treće mjesto u karateu nema. Sad, glede suparnika, protiv niti jednog koga sada čeka u Tokiju, Ivan se nije borio. Iz jednostavnog razloga kojeg smo već naveli - to su teškaši, a Ivan je poluteškaš.
- To je olimpijska kategorija i baš su me zapeli svi teškaši, ali imam informacije najbolje, iz prve ruke. Brat Anđelo je teškaš i on se sa svima borio.
I, što veli brat?
- Imam šanse. Oni su vrhunski borci, ali to sam i ja. Sada je dakle samo postavka glave, tko će nametnuti svoj stil. Tu sada nitko puno ne odskače s kvalitetom. Kanađanin i Saudijac recimo nisu izborili Tokio izravno, nego u kvalifikacijama u Parizu. Samo, oni su tamo imali 9 borbi u jednom danu i uspjeli su to izboriti. Dakle, sve sam rekao... Imaju i medalje sa svjetskih liga, dakle nisu baš “upali preko noći”.
Imam iskustva
U Tokiju vas čekaju minimalno 4 borbe, ali nadamo se i petoj i šestoj. Ono što je posebno istaknuti, sve to u izvanredno kratkom vremenskom intervalu. Jeste li spremni i za takvo što odnosno jeste li uvježbavali takvu vrst turnira?
- Da, razmak između borbi je jako malen. Od prve borbe, pa do finala recimo, manje od 4 sata. U skupini je borba svakih 20-25 minuta. Inače se nikada ne borimo po ovom sustavu jer u Svjetskoj ligi nas ima 64 borca i ždrijeb, a sad nas je 10, pa smo podijeljeni u dvije skupine, svak’ sa svakim. Inače se borimo za broncu, a sada po ovom sustavu borbe za broncu nema. Baš zato što je procjena da bi bilo malo previše borbi u jednom danu, u kratkom vremenu. Ta pauza od 20-25 minuta je za karate pojmove dosta, dovoljno. Radio sam već dvaput po ovakvom sustavu natjecanja. U Minsku 2019. na Europskim igrama i ove godine, u veljači kontrolni turnir u Parizu po olimpijskim kategorijama baš.
Ako se ne varamo, na oba ste turnira osvojili prvo mjesto...
- Jesam, dakle znam kako sve to djeluje, imam iskustva. Nadam se da će sve biti dobro - prije skorašnjeg će nastupa naš Ivan Kvesić. Prva borba mu je planirana za subotu, 7. kolovoza u 9.45. Turnir, borbe za povijest. Olimpijsku medalju u karateu, prvu i zadnju.