Dan nakon što je postala svjetska juniorska prvakinja u sedmoboju, Jana Koščak (18) nije imala vremena za slavlje, opuštanje ili navijanje za reprezentativne kolege. Umjesto toga je bila u posjetu - bolnici. Mladu Varaždinku ne prestaju pratiti pehovi, a ovaj posljednji je posljedica prilično bizarne nezgode tijekom natjecanja u glavnom peruanskom gradu Limi.
- Još tijekom prvog dana višeboja, na skoku u vis, porezala sam se na čavlić sprinterice. Nije me ništa boljelo, nije mi čak išla ni krv, imala sam samo malu ogrebotinu, ali onda se drugog dana natjecanja sve zagnojilo i počelo me jako boljeti. Nakon dodjele medalja mi je cijela desna ruka natekla, doslovno mi je dvostruko veća od lijeve. Valjda je ušla neka bakterija jer dobila sam i temperaturu 39 i morala sam ići u bolnicu gdje su mi dali antibiotik - javila nam se Jana iz Perua.
Uvjeti nisu bili idealni
Zbog ovih nevolja nije u četvrtak bila na stadionu gdje je njezin trening-partner Roko Farkaš bio senzacionalan u kvalifikacijama skoka u dalj i s 8,15 m srušio hrvatski juniorski rekord. Dan kasnije Roko se s 8,17 priključio Jani na svjetskom tronu, tako da je dvojac trenera Patrika Koščaka odradio savršen posao u Limi.
Jana je u dva dana sedmobojskog natjecanja skupila 5807 bodova i ostavila iza sebe Švicarku Luciju Acklin (5755). Nije ovaj put bila ni blizu osobnog i hrvatskog rekorda (6293), ali s obzirom na sve okolnosti, to i nije bilo za očekivati.
- Zlato je tu i ne mogu biti nezadovoljna. Naravno da su neke discipline morale biti puno bolje, ali cijeli višeboj je bio lud. Bilo je i nekih tehničkih pogrešaka koje se inače ne događaju na svjetskim prvenstvima, a kako je ovdje drugačija klima, mislim da je i to prilično utjecalo na rezultate. Puno je cura bilo iz Europe, nenaviknutih na ovakve uvjete, pa zbog toga rezultati i nisu bili brutalni. Ali, uzela sam zlato i to je najvažnije.
Kad spominje klimu, moramo istaknuti da je temperatura tijekom natjecanja bila i ispod 15 stupnjeva.
- Nisu to idealni uvjeti ni za jednu disciplinu, a kad radite sedmoboj i cijeli dan ste na toj hladnoći, onda je to posebno neugodno. Još je bilo i magle, pala je i kiša tijekom noći, pa je ovima koji su se natjecali u četvrtak bilo i malo mokro, ali Roko je, eto, unatoč tome uspio skočiti jako dobro.
Unatoč svim tim nepovoljnim uvjetima i dva dana teške borbe, imala je Jana na kraju još energije. Nasmijala je i televizijske komentatore kad je u proslavi preskočila jednu od zapreka koja je stajala sa strane, kako bi došla do reprezentativnih kolega.
- Bila sam još pod adrenalinom u tim trenucima. Ali iskreno, ta “osamstotka” na kraju mi je bila jedna od najlakših ikad. Ne zbog rezultata jer i nisam toliko brzo trčala, već zbog načina. Švicarka me morala pobijediti za tri sekunde kako bi uzela zlato, tako da sam se samo trebala zalijepiti za nju. Tako je i bilo, gledala sam je cijelo vrijeme, disala, i sve je prošlo jako brzo i nije uopće bilo teško.
Bilo joj je, međutim, teško neposredno prije SP-a jer je tijekom završnih priprema u Čileu dobila povišenu temperaturu koja ju je malo bacila unatrag.
- Mislim da sam i tamo pokupila neku bakteriju. Valjda su i te bakterije drugačije nego kod nas u Europi jer jako puno ljudi je bolesno. Njemački višebojac Amadeus Gräber koji je bio među favoritima za zlato, također se razbolio i morao odustati od nastupa. Zapravo se pola njemačke reprezentacije ne natječe, Španjolci su također u problemima... Brzo se šire bolesti kad je toliko ljudi na kupu.
Rekli smo već, iza Jane je jako puno pehova u zadnje vrijeme. Nakon što je lani prvi seniorski sedmoboj u karijeri završila sa senzacionalna 6293 boda što je najbolji rezultat u povijesti jedne atletičarke mlađe od 18 godina, ozlijedila se na juniorskom EP-u u Jeruzalemu, a potom se isti scenarij ponovio i ove zime na dvoranskom SP-u u Glasgowu.
- Bilo je jako teško, sve je to dosta utjecalo na mene. U Jeruzalemu mi se dogodila glupa ozljeda, napukla mi je stražnja loža na bacanju kugle, onda sam u Glasgowu ozlijedila stopalo... Otada osjećam strah kad skačem u vis, a i na preponama mi je uvijek u glavi stražnja loža, bojim se da se nešto ne dogodi. Radim sve što mogu da se ne dogode nove ozljede, od dužih zagrijavanja do istezanja svaku večer, a radimo i puno preventive na treningu. Zbog svega toga mi je ova medalja još i draža, jer na tih zadnjih nekoliko natjecanja na kojim sam trebala biti stvarno super ili čak i pobijediti, dogodile su mi se takve bezvezne stvari. Hvala bogu da se ovdje nisam ozlijedila, premda je vrijeme bilo idealno za to.
Jako mi je krivo zbog Pariza
Je li joj uslijed svih tih teških trenutaka i propuštenih prilika počela padati i motivacija?
- Iskreno, počnete se pitati zašto to uopće radite. Trenirate naporno svaki dan i kad dođe natjecanje i trebate to pokazati, onda vam se dogodi tako nešto. Počela sam vjerojatno već i sumnjati sama u sebe, ali sad kad sam slušala himnu baš sam razmišljala o tome kako se stvarno isplati trenirati, pa i biti ponekad ozlijeđen i sve to pretrpjeti za jedan ovakav trenutak.
Zbog tih ozljeda joj je na kraju pobjegao i plasman na Olimpijske igre u Parizu.
- Nisam mislila da će mi biti tako teško, sve dok nisam počela gledati Igre, onda mi je stvarno bilo jako, jako žao. Bila sam doista blizu i da sam samo jedno od tih natjecanja, Jeruzalem ili Glasgow, uspjela završiti, da se nisam ozlijedila, sigurna sam da bih se uspjela kvalificirati. Ali, nema veze, sad se okrećemo nekim drugim ciljevima. Naravno, jedan cilj je sigurno Los Angeles 2028., ali ima i prije toga puno natjecanja.
Ne sumnja da se sljedeće sezone može vratiti na lanjsku razinu rezultata.
- Na treninzima sam jako dobra. Sad me malo ta bolest pokosila, ali prije toga sam bila super, osjećala sam se dobro, kao i ranije. Vjerujem da se iduće sezone mogu vratiti na 6000 bodova i više.
Juniorsko zlato je velika stvar, ali uvijek je naglašavala kako joj je primarni cilj biti uspješna kao seniorka.
- To je istina, i dalje stojim iza toga. Sve te juniorske medalje i rezultati su dobra podloga, ali najvažnije je biti dobar kao senior i ostati zdrav.