Nema ga u atletici već jako dugo, još tamo od još od Svjetskog prvenstva u Londonu, kada je na nesretan način, šepajući otišao u mirovinu. No, i danas, kad god se pojavi na nekom događaju, kad god stane pred mikrofone, uzburka vodu. Dugo nije mogao izbjeći pitanje o mogućem povratku na stazu i lovu na novi set zlatnih medalja na Olimpijskim igrama u Tokiju. Danas kada je Tokio iza nas, nema više takvih pitanja, ali danas se i on sam, a riječ je o Usainu Boltu, najbržem čovjeku svih vremena, pita što bi bilo kad bi bilo.
Teško je gledati na TV-u
Jamajčanin se ovih dana ukazao na jednom sponzorskom događaju u Dubaiju i ispalio kako je uvjeren da je u Tokiju mogao osvojiti zlato na 100 metara. Za podsjetnik, olimpijski pobjednik na stotki senzacionalno je postao 27-godišnji Talijan Lamont Marcell Jacobs koji je u finalu trčao 9.80. Od Boltova odlaska u sprintu zapravo nema dominantne figure, tako je i tokijski lov na tron bio poprilično otvoren, a na koncu se u toj priči najbolje snašao sin Amerikanca i Talijanke, koji je još donedavno puno bolje kotirao u skoku u dalj.
Njegov pobjednički rezultat je, smatra Bolt, nešto što bi mu bilo itekako dohvatljivo da se odlučio vratiti atletici i spremiti za Tokio.
- Trener mi je rekao jako važnu stvar kad sam se umirovio. Rekao mi je da novi dečki nisu ništa brž. Naprotiv, sporiji su. Nisam previše razmišljao o tome, ali da, činjenica je da dečki danas nisu toliko brzi. I ja sam, kad sam došao do određene granice, s vremenom počeo ići unatrag, ali mislim da bi mi tih 9.80 bilo dohvatljivo - rekao je Bolt.
Njegov svjetski rekord stoji od Svjetskog prvenstva u Berlinu 2009. kada je istrčao čudesnih 9.58. Približio mu se još samo 2012. kada je za olimpijsko zlato u Londonu trčao 9.63, a nakon toga više nije bio brži od 9.77. A s obzirom na prethodnu izjavu, ne čudi Boltovo mišljenje da njegovi svjetski rekordi, spomenutih 9.58 na stotki i 19.19 na 200 metara, neće tako skoro biti srušeni.
- Trenutno u ovoj generaciji ne vidim nikoga za koga mi se čini da bi mogao srušiti moje rekorde. Tako da mislim da će još nekoliko godina oni biti u mojem vlasništvu - kaže osvajač osam zlatnih olimpijskih odličja.
Osvrnuo se još jednom na Tokio i priznao kako mu nedostaje taj šušur kakav se može osjetiti samo na Olimpijskim igrama.
- Stvarno mi je to nedostajalo. Razmišljao sam kako bih volio da sam tamo jer živim za takve trenutke. Tako mi je bilo gledati to na televiziji.
S obzirom na sve izrečeno, logičnim se nameće pitanje zašto se nije odlučio za povratak na stazu. Životni vijek sportaša se produljio, pa nije nemoguće da bi i Bolt s 35 godina imao što za reći u Tokiju.
Motivacija kao problem
- Olimpijske igre su uvijek bile nešto drugačije. Na njima sam se uvijek pojavljivao potpuno spreman jer je to najviša moguća razina. Ali, ja sam u sportu već napravio sve što je bilo moguće, tako da u konačnici ipak postoji problem motivacije.
Bolt je neupitno jedna od najvećih zvijezda u povijesti atletike i njegov odlazak je bio ozbiljan udarac za kraljicu sportova koja već godinama pokušava pronaći lijek za pad popularnosti. Jamajčanin ističe da bi volio pomoći Svjetskoj atletskoj federaciji u promicanju sporta, te da je već razgovarao s njezinim predsjednikom Sebastianom Coeom oko preuzimanja formalne uloge. No, ona predsjednička ga nimalo ne zanima.
- Ne, ne želim taj posao. To je puno stresa i puno rada - zaključio je Lightning Bolt.