Jesen je 1992. godine. Sedmogodišnji Luka Modrić, nakon prethodno odrađenih visinskih priprema na grubom velebitskom kršu, realizirao je svoj prvi "transfer" u karijeri. S parkirališta hotela Kolovare, na kojem je "valjao" ostalu djecu i volejima povremeno razbijao obližnje prozore, preselio se u nogometnu školu Zadarkomerca. Istovremeno, nekih 11.500 tisuća kilometara jugozapadnije, još je jedan izvanserijski talentirani dječačić napravio "iskorak". Petogodišnji Lionel Messi ulice Rosarija, gdje je ravnopravno "španao" sa starijom braćom Matíasom i Rodrigom, na intervenciju bake Celije, zamijenio je treninzima u lokalnom klubu Grandoliju. Dva zaigrana malca, čiji je potencijal višestruko premašivao njihove tjelesne gabarite, vođeni iskrenom dječačkom ljubavlju prema lopti, tako su ispisali prve stranice nogometnih biografija, i ne sluteći da će one, desetljećima poslije, postati apsolutni bestseleri modernog sporta, ali i globalne pop-kulture. Sve ostalo je povijest.
Sudari u El Clásicu
Budući da su obilježili čitavu jednu nogometnu eru, brojna poglavlja njihovih životnih knjiga su se kontinuirano preklapala. Primjerice, prvog dana ožujka 2006. godine, Modrić je, kao 20-godišnji igrač Dinama, debitirao za nacionalnu selekciju u prijateljskoj utakmici s Argentinom. Hrvatska je pobijedila rezultatom 3-2, a osim po reprezentativnom debiju vjerojatno najvećeg igrača koji se ikad rodio na ovim prostorima, ostat će zapamćena i po prvom pogotku 19-godišnjeg Messija za argentinsku vrstu. Dvanaest godina kasnije, ponovno su odmjerili snage u dresovima reprezentacija - ali u fundamentalno drugačijim ulogama. Više nisu bili golobradi mladići koji obećavaju, nego kapetani i prekaljeni vojskovođe koji iskustvom i znanjem predvode svoje trupe na ruskom frontu. Te 2018. mundijalsku bitku na stadionu u Nižnjem Novgorodu premoćno je dobio hrvatski kapetan ugradivši u pobjedu "vatrenih" i maestralan pogodak s više od 20 metara udaljenosti.
Između ta dva susreta proteže se povijest rivalstva i međusobnih okršaja u uniformama Real Madrida i Barcelone odnosno PSG-a. Modrić i Messi na klupskoj su se razini ukupno sučelili 24 puta. Njihovi obračuni broje 16 utakmica La Lige, 4 susreta Kupa kralja, 2 ogleda španjolska Superkupa i 2 dvoboja u Ligi prvaka. Ako tome pridružimo već spomenute reprezentativne utakmice, možemo postaviti bilancu prema kojoj su ova dva nogometna čarobnjaka u karijeri međusobno igrali ukupno 26 puta, pri čemu je Modrić pobijedio 12 puta, a Messi devet, uz pet neodlučenih rezultata. U tim je susretima hrvatski kapetan postigao dva pogotka i upisao tri asistencije, dok je argentinski deset puta bio strijelac, a pet puta asistirao za gol. Zajedno su osvojili nevjerojatnih 67 trofeja, od čega devet Liga prvaka, s tim da su obojica i dobitnici Zlatne lopte. Modrić je Ballon d‘Or osvojio nakon SP-a 2018., a Messi je prestižnu nagradu France Footballa za najboljeg igrača dobivao čak sedam puta u karijeri.
Argentinci su ovisniji
Ono što nijedan nema u svojoj kolekciji jest naslov prvaka svijeta s reprezentacijom. Messi je najbliže bio na SP-u 2014. u Brazilu, no njegovu je Argentinu tada u finalu zaustavila Njemačka. Luka je, dakako, najbliže bio četiri godine kasnije - ali ispriječili su se Francuzi. Između ostalog, upravo je i to jedan od razloga koji nadolazećem polufinalnom spektaklu na stadionu Lusail daje posebnu vrijednost i težinu. Pobjednik tog dvoboja, dakle, imat će novu priliku boriti se za trofej Julesa Rimeta, što, u kontekstu Modrića i Messija, znači bitku za savršeno kompletiranje veličanstvenih karijera, odnosno monumentalnu bitku za naslijeđe i ostavštinu. Cristiano Ronaldo, Robert Lewandowski, Luis Suarez, Thomas Müller i Manuel Neuer, uoči početka SP-a u Kataru, također su se isticali kao neki od veterana kojima bi bliskoistočni SP mogao biti posljednji u karijeri, odnosno kao nogometni velikani koji bi u svom završnom mundijalskom pohodu željeli i mogli učiniti nešto veliko. Oni će, međutim, zajedno sa svim ostalim igračima iz 28 momčadi koje se su već oprostile od turnira, iz udobnosti vlastitih fotelja i kutnih garnitura gledati sudar dvojice titana u ikonskoj borbi za "sveti gral".
Kakva je situacija po pitanju uloga koje jedan i drugi teškaš trenutno imaju u svojim reprezentacijama? Obojica su neupitni vođe svojih momčadi, glavešine čiji utjecaji debelo nadilaze travnjak. Oni su autoriteti, mentori i uzori koji personificiraju sve ono što njihove nacije predstavljaju i znače u nogometnim okvirima. Status im je u tom, simboličnom, pogledu istovjetan; Modrić je Hrvatska, a Messi je Argentina.
- On je bio taj koji je držao govor. On je bio taj koji je motivirao ljude. Nije bio samo Messi kao tehnički vođa koji daje primjer na terenu pobjeđujući utakmice. Bio je to Messi kao neka vrsta ortodoksnog vođe u smislu da je jako puno razgovarao s igračima i bio tu za njih tijekom cijelog SP-a - otkrio je nakon prolaska Argentine u polufinale britanski novinar James Horncastle za The Athletic, a isti opis gotovo da bismo mogli preslikati na ono što Modrić čini u hrvatskoj svlačionici, osobito u kontekstu mladih suigrača.
Na terenu su, međutim, njihove uloge značajno drugačije. Osim pozicijskih i taktičkih razlika koje se, u prvom redu, odnose na činjenicu da je Modrić veznjak koji gradi igru, te se nerijetko vraća duboko u svoju polovicu po loptu, a Messi, s druge strane, napadač koji, sukladno Scalonijevim postavkama, na ovom prvenstvu loptu uglavnom dobiva na 20-25 metara od gola i koncentrira se na završnicu, njihove se uloge ponajviše razlikuju u pogledu stupnja u kojem njihove momčadi ovise o njima.
Iako je Modrić neprijeporno jedan od ključnih igrača Dalićeve momčadi, nositelj igre i dirigent hrvatskog veznog reda, na temelju svega što smo vidjeli u proteklih pet utakmica obiju reprezentacija, možemo zaključiti da Hrvatska ni približno ne ovisi o veznjaku Real Madrida koliko Argentina o napadaču PSG-a. To se najbolje moglo vidjeti u dvobojima s Kanadom i Japanom. Modrić tada, osobito protiv "plavih samuraja", nije pružio svoje najbolje partije, ali je Hrvatska zahvaljujući kvaliteti i moći kojom vrvi njezina središnja linija, ali i ostatak momčadi, uspjela kompenzirati njegov slabiji dan. S druge strane, Argentina, u ofenzivnom smislu, živi od onog što na stol donese Messi. Cijela momčad igra za njega i u ogromnoj mjeri ovisi o njegovu učinku. Postulat je argentinske (napadačke) igre - dovesti loptu do Messija. U toj distribuciji ključne uloge imaju veznjaci Alexis Mac Allister, Rodrigo de Paul i Enzo Fernández, čija je zadaća pasivnom kombinatorikom "isprovocirati" iskakanje suparničkih igrača iz pozicija, odnosno pucanje linija, a potom iskoristiti prostor i nastalim koridorima pronaći Messija - koji će onda nešto napraviti. Drugim riječima, Hrvatska, uz Modrića, ima Kovačića, Brozovića, Majera, pa i Vlašića i Sučića, dok je Argentina, ako joj se oduzme ono što isporučuje Messi, radikalno manje opasna momčad - uz dužno poštovanje Alvárezu, Martínezu i Di Maríji. U prilog toj tezi govori i podatak da je 35-godišnjak u Kataru direktno zaslužan za šest od deset pogodaka "gauchosa".
Messi puno više šutira
Što se tiče statistike, Sofascore kaže da Modrić, u prosjeku, ima 66 točnih dodavanja po utakmici (88%) Od toga ih je 26 uputio na svojoj polovici (91%), a 40 na suparničkoj (80%). Messi ima 23 točna dodavanja manje, s tim da ih je samo osam uputio na svojoj polovici (92%), a 35 na suparničkoj (80%). Modrićeva dominacija u toj kategoriji logična je s obzirom na pozicijske razlike o kojima je prethodno bilo riječi, kao što je očekivano da Hrvat ima više točnih dugih paseva, presijecanja i oduzetih lopti, dok je, s druge strane, Messi superioran u udarcima prema golu, ključnim dodavanjima i stvorenim velikim prilikama.
Danas ćemo konačno vidjeti kako će koji od glavnih junaka prvog polufinala nastaviti popunjavati svoje statističke kategorije, kao što ćemo, najzad, saznati i tko će dobiti novu priliku zaigrati u finalu SP-a, te doći na korak od toliko željenog trofeja. Navijači "vatrenih" vjeruju da će kao pobjednik iz bitke na Lusailu izaći plavokosi dječak s parkinga hotela Kolovare, kao i da će nogometni mag iz Rosarija, u slučaju poraza, pokazati više poštovanja nego prije četiri godine u Rusiji.
