Puno se toga već pisalo o financijskim teškoćama u Juventusu, koji je voljom vlasnika promijenio sve strukture koje su dovele do velikih dugovanja, te posljedičnih neugodnih sudskih procesa. Torinska Stara dama je kažnjena i od UEFA-E zbog "prerada bilanci", te je postigla nagodbu za jednu godinu suspenzije iz europskih natjecanje.

Juventus je, za razliku od Milana i Intera, čiji su financijski tereti isto tako u sferi 800-tinjak milijuna eura, vlasnički vrlo stabilan klub. Obitelj Agnelli praktično kontrolira klub od 1923. i zato se u Italiji, i svako upućen u odnose tog kluba, uopće ne uzbuđuje kada se dogode financijske krize. Juventus će biti moćan dok god dinastija Agnelli bude involvirana u vlasničku strukturu.

Kinezi gube Inter?

U većem su problemu dva milanska kluba, koji proteklih tjedana, svaki na svoji način, doživljavaju dramatične situacije. Krenimo od Intera, jer su njegovi problemi drugačiji u odnosu na Milan. Kineski Suning, korporacija u vlasništvu obitelji Zhang, vlasnik je Intera od 2016. Moćna kompanija nije imala nikakav problem u upravljanju klubom dok kineska vlada nije 2019. onemogućila svojim poduzetnicima da ulažu veliki novac u strane klubove. Tako se Steven Zhang, sin glavnog gazde, koji kao predsjednik vodi Inter od svoje 24. godine, našao u velikoj nevolji. S jedne strane mora krpati financijske rupe nastale da bi se kako-tako držalo natjecateljski prestiž na razinama očekivanja, a s druge strane su mu ograničeni alati kako stvoriti novi kapital.

Kad je postalo jasno da će biti nužna velika posudba Zhangovi su prije tri godine ostvarili aranžman s američkim fondom Oaktree. Bila je to posudba nešto više od 300 milijuna eura, s kojom se prevladalo kritičnu fazu nelikvidnosti, a sada dug dospijeva na naplatu (20. svibnja), i s kamatama iznosi 375 milijuna. Vlasnici su prodajom Onane i Brozovića dijelom smanjili dugove, ali su i dalje u tijeku sanacijski programi jer su rashodi (lani 465) i dalje veći od prihoda (425). Steven Zhang traži kreditore za nove posudbe, s boljim uvjetima, kojima bi podmirio dug Oaktreea, i ako ne uspije u tome, odnosno Oaktree ne prihvati reprogramiranje kredita, tada se može dogoditi da taj američki fond postane (su)vlasnik Intera.

Prodaja Milana samo paravan?

AC Milan živi još neugodniju situaciju, iako je nominalno, njegov financijski dug "samo" 250 milijuna eura. No, od 2017., kada je zaključena 31-godišnja era Silvija Berlusconija, do danas se proteže posudba u iznosu od 500-tinjak milijuna eura, koja "šeta" od jednog preko drugog do sada već trećeg vlasnika kluba. Više-manje je, dakle, teret Milana i više od 800-tinjak milijuna. No, navijači su dodatno zabrinuti što se upadom financijske policije u prostorije kluba, te u osobne rezidencije bivšeg glavnog direktora (Gazidis) te aktualnog Giorgija Furlana, očito istražuje neka nova makinacija vlasnika.

Sukus istrage koja je u tijeku jest da Financijska policija sumnja da je američki fond Elliot, koji je većinski paket dionica prodao drugom američkom fondu, Red Birdu, za nešto više od 1,2 milijarde eura, zapravo i dalje vlasnik Milana. Drugim riječima, istražitelji sumnjaju da je prodaja, iz nekog špekulativnog razloga, samo paravan. Istražiteljima je od početka bilo sumnjivo da je postignuta cijena koja nije realna financijskim parametrima Milana, a uz to ih je zaintrigiralo nekoliko čudnih situacija. Jedna je da je Red Bird (fond vrijedan 6 milijardi eura kad je kupovao Milan 2022., a sada je već na 10) zapravo formalno odradio kupoprodaju, a da je baš dotadašnji vlasnik, fond Elliot (vrijednost 51 milijarda dolara) posudio Red Birdu 550 milijuna za tu kupovinu. Po tom ugovoru Red Bird bi trebao iduće godine u kolovozu vratiti s kamatama Elliotu preko 600 milijuna eura.

Po istražiteljima to je nelogično i nastoje provjeriti sve zaplijenjene laptopove, mobitele i ine alate s kojima se može ući u trag informacijama koje će rasvijetliti ovu priču. Naravno, Elliot i Red Bird su demantirali te navode istražitelja, ali doista ima čudnih situacija koje za sada nemaju logiku. Naime, dosta ključnih operativaca prošlog vlasnika ostalo je važnima i sada. Drugi dio novca kojeg je Red Bird osigurao nije došlo iz izvora portfelja njihova fonda, nego iz neke druge adrese. Istražitelji provjeravaju je li to povezano s fondom Elliot, što bi onda bilo vrlo nezgodno za Milan. Pokaže li se da ima nezakonitih točki u ugovoru, odnosno da je Nogometni savez, a posljedično i UEFA doveden u zabludu, tada klub riskira i velike financijske kazne, oduzimanje bodova, a i novu kaznu neigranja u Europi.

Čemu malverzacije?

Zašto bi zapravo američki fondovi, navodno, izigrali institucije? Ključ je, misle istražitelji, u konkretnom interesu PiF, fonda vladara Saudijske Arabije. PiF, koji je između ostalog vlasnik Newcastlea, ima kapital od 861 milijarde dolara, koji bi 2025. trebao prijeći granicu tisuću milijardi. PiF je jako zainteresiran za kupnju AC Milana, a u promemoriji koju su na uvid dobili i istražitelji, navodi se kako su oni spremni preuzeti 500-tinjak milijuna eura duga Red Birda prema Elliotu i time postati vlasnici 47% kluba. S obzirom na to da Elliot kani barem simbolično ostati u vlasničkoj strukturi jasno je da bi Saudijci bili većinski vladari Rossonera. Kakva je zapravo igra u pitanju, i ima li doista "igre" oko vlasništva Milana, vidjet će se po završetku istrage, mogućim optužnicama i daljnjem tijeku funkcioniranja kluba...

Previše je u milanskim klubovima vlasničkih mijena i dojam je da su samo oruđe stranog kapitala koji želi na tradiciji, prestižu i tržišnoj vrijednosti tih velikana nogometa u kratko vrijeme stvoriti velike profite. Naravno da je onda nogometna politika u bitnom sukobu s financijskim aktivnostima. Navijači su se, i bivši vlasnici Talijani, nadali kako će strani kapital pridonijeti da se talijanski klubovi uspiju približiti moćnijim engleskim i španjolskim klubovima, te tako vratiti izgubljene pozicije u Europi i lakše ugrabiti financijske kolače elitnog nogometa.

No, stvari očito ne idu u tom smjeru, jer svi vlasnici u Interu i Milana proteklih deset godina (ukupno njih 5) nisu uspjeli ni u osnovnom logičkom biznisu, a to je pokrenuti gradnje stadiona kao izvor puno većih prihoda. Jesu li Saudijci sljedeći "igrači" koji će prodrmati nadanja navijača Milana, Intera?