Kad Zlatan Ibrahimović progovori u medijima, to je uvijek svjetska priča, uvijek se nađe neka intriga, neka zanimljivost, jer Zlatan je takav, neponovljiv, nepomirljiv. Sad je dao veliki intervju engleskom Guardianu i govorio o svemu. Ponajviše o svojoj trenutnoj situaciji, planovima u karijeri i priznao da fizički sve više 'osjeća godine', ali da još ne misli odustati.
- Svaki dan se budim u bolovima po cijelom tijelu. Ali imam ciljeve i adrenalin, tako da idem dalje. Moram raditi kako bih ostao na vrhu i dokle god mogu, nastavit ću ovako. Ne želim jednog dana želiti i razmišljati 'mogao sam nastaviti jer sam bio dobro', više volim biti potpuno gotov i reći 'ne mogu više'. I, nije to pitanje ugovora ili slave, novca i pratitelja. Mene liječi adrenalin. Patnja mi ne stvara probleme, za mene je to kao doručak. Ova nova generacija to ne razumije, mladi igrači ne moraju puno raditi da bi nešto zaslužili. Jako sam ponosan što pripadam starijoj generaciji, koja je morala puno raditi da bi nešto dobila - iskreno je pričao Ibrahimović, koji je ovako objasnio koliko još misli igrati.
- Ako se brinem za budućnost, ne fokusiram se na danas. Živim u sadašnjem vremenu. Carpe diem! Moji suigrači me čine mladim. Imaju takav učinak na mene, osjećam se kao Benjamin Button. Jako sam ponosan, jer vidim ove mlade igrače da preuzimaju veću odgovornost, mijenjaju svoj mentalitet. I to je sad moja sreća, to je moj adrenalin, motiv. Izlazim i trčim koliko i oni. Radim to već 20 godina. Jer kad me mladi vide kako naporno radim oni misle: 'Nakon svega što je učinio on još uvijek radi. Moram to učiniti jer je on to učinio.' Tako im dajem primjer.
Milan je danas najmlađa momčad Lige prvaka, unatoč Ibrahimovićevih 40 godina.
- Kad sam prvi put bio u Milanu, bili smo tim superzvijezda. Sada ima talenta, ali projekt je drugačiji. I to je već zadovoljstvo, jer ako ste su uspješni sa superzvijezdama, to se gotovo uzima zdravo za gotovo, iako to tako ne bi trebalo biti.
Inače, Ibra je igrao u Milanu s Paolom Maldinijem, a sad igra s njegovim sinom Danielom.
- Daniel je na terenu još uvijek dobar dečko, dok je Paolo igrao kao da te želi ubiti. Sretan sam što nisu isti, jer nije lako sina uspoređivati se s ocem, pogotovo kad je njegov otac imao tako nevjerojatnu karijeru. Danielu pomažemo u svakom pogledu. On je veliki talent, ja mu kažem: 'Igraj svoju igru, bori se, onda ćeš sam imati put.
Pričao je o svojem životu, svojoj karijeri, sažeo ih u nekoliko rečenica.
- Život ide gore-dolje. Ako je sve bilo savršeno, nema se o čemu pričati. Stvarnost nije kao fotografija ispravljena filterima. Ljudi se pretvaraju da su savršeni, a nisu. Dok ja govorim ovako: Ja savršen sam kad sam svoj'. To ne znači da neću pogriješiti, ali učim na greškama.
Greške radi i s 40 godina. Recimo, u nedavnoj je kvalifikacijskoj utakmici za SP, u kojoj je Švedskoj trebala pobjeda protiv Španjolske za plasman, namjerno udario Azpilicuetu, a onda glumio da je on žrtva tog duela. Dobio je žuti karton, zbog kojega neće igrati u prvoj utakmici doigravanja za odlazak u Katar.
- Namjerno sam ga udario, nije me to sram reći, jer je tako. Napravio sam nešto glupo, ali moja poruka je bila da mi ne može on napraviti nešto i da nema muda ići protiv mene. I ja ću mu pokazati što će se dogoditi ako mi nešto napraviš. To nije bilo dobro za mene, ali opet bih to učinio, jer to sam ja. Napravio sam glupu stvar, da. Ali ponovit ću to, 100% sam siguran.
Usporedio je Ibraimović i Serie A i Premiership.
- Kvaliteta u Engleskoj je precijenjena s tehničke strane, tu su Španjolska, Italija i Francuska bolje. Ali Premiership ima vrlo visok tempo i ako ne možete pratiti taj tempo tempom uzalud vam je ako se i najbolji igrač na svijetu.
Otkrio je i kako je teško proživljavao lockdown, razdoblje bez nogometa i udaljenost od obitelji. Supruga i djeca, naime, žive u Švedskoj dok je on u Italiji.
- Nije lako, ali moja žena brine o djeci. Mi to uspijevamo. Kad god imam slobodnog vremena vidimo se i svi smo sretni. No, na početku pandemije bio sam potpuno sam. Bilo je čudno jer su svi za rijeme izolacije bili sa svojim voljenima, a ja nisam mogao, jer nisam mogao putovati. Onda, kada se sve pomalo otvorilo, otišao sam kući i ostao kod njih dva mjeseca.
Još je jednom prokomentirao i svoj verbalni obračun s LeBronom Jamesom s početka godine, kad je najboljem košarkašku današnjice prigovorio nakon nekih objava na društvenim mrežama da se ne bi trebao baviti politikom, jer političari razdvajaju ljude. LeBron mu je odgovorio i svijet se danima zabavljao polemikom dvojice velikih zvijezda.
- Sport spaja ljude, politika ih dijeli. Ako govorimo o rasizmu, to je druga stvar, ali ja se ne bavim politikom. Da se bavim, sad bih bio predsjednik. LeBron James? Ne poznajem ga osobno. I ne osuđujem ga. Što god da radi s rasistima, u pravu je, jer kad te 50.000 ljudi nazove ciganom, to je isto. Uvijek je to rasizam. Ali, politika, to ne podržavam.