Iz toga im valjda djeluje kako je poraz od vršnjaka iz Ukrajine veliko iznenađenje. Kada selekcije mladih igrača stignu na veliki turnir znači da imaju određene potencijale koje ih čine konkurentnima na EP-u. Ukrajina je, potvrdilo se, jako dobra reprezentacija, a činjenica da su porazili Hrvatsku i bez svojeg najboljeg i vrlo skupog igrača iz Chelsea, Mudryka, pokazuje koliko još imaju prostora za napredak.
U drugoj utakmici, u subotu, Hrvatska će se sučeliti Španjolskoj, koja je već dala naslutiti protiv Rumunjske (3:0) kako je i u ovoj generaciji vrlo moćna. Znači li to da mladi Vatreni nemaju šanse? Omjer prikazanog u prvom kolu jasno naznačuje favoriziranost Španjolaca, ali gotovo smo sigurni da će dojam Hrvatske biti (nešto) povoljniji. Zašto? Zato jer će Španjolska diktirati posjed i ritmove igre, a Vatreni će se "zgusnuti" u blok, čvrsto braniti svoj defenzivni prostor te će nastojati iz kontre iznenaditi suparnika.
Klasična priča o taktičkoj postavci koja će velikim dijelom biti nametnuta od suparnika...
Rezultati u mladim kategorijama uvijek su relativan okvir potencijala koji igrači imaju u kontekstu napredovanja. Hrvatska je to pokazivala i u slabijim ciklusima (izostanak vize za EP), jer je mlada selekcija filtrirala igrače koji su postali A reprezentativci, kao što je sličnu dimenziju promocije imala i kada je bila na EP. Recimo, iz EP 2021, uz posebnost kandidature Gvardiola, u A su napredovali Majer i sada Ivanušec, a najviše Erlić (par puta na klupi) kojeg se baš i nije posebnog doživljavalo. Tada su naši ispali od Španjolaca, ali kod njih je također u A selekciju napredovao Yeremi Pino, koji je sada igrao protiv Hrvatske u Roterdamu, a tada je bio na klupi U21.
Iz selekcije koja je Hrvatsku predstavljala na EP 2019, danas su kod Dalića Vlašić i Majer, četiri godine kasnije još u statusu alternativa.
Natjecateljska priča mlade reprezentacije ne bi trebala biti presudna u kontekstu formacije potencijala za seniorsku selekciju. No, natjecateljski dio tog procesa može dati naslutiti u kojem pravcu ide ta selekcija.
Nadmetanje sa Ukrajincima dalo nam je, za sada, više dvojbi nego uvjerljivih pokazatelja. Kvalificirati obranu kao problematičnu, a istaknuti vrlo dobro izdanje napada, u utakmici koja je izgubljena 0-2, prilično je neuvjerljiva argumentacija. No, to što je bilo propusta u obrani, a nije bilo konkretnosti u napadu, te da srednji red nije doprinio značajnijem bloku, daje više naslutiti kako je Hrvatska u tehničko-taktičkom smislu bila ispod nužne razine za ovakav turnir. To što su Ukrajinci stvarali probleme našima u protunapadima jedan je prilog toj tezi. Drugi je prilog očiti manjak kompaktnosti formacije, sa fazama gubitka rasporeda igrača i nejasne ideje igre. Nadajmo se da je to tek jedan od "onih" dana kada se stvari negativno poklope. Tereta optimizmu ipak ima još...
Dragan Skočić je preuzeo U21 selekciju sredinom travnja, nakon što je praktično šesnaest godina radio u inozemstvu. Logično je da u kratkom periodu ustoličenja, nakon Bišćanova abdiciranja, nije mogao dublje ući u selekcijski i ini proces mlade reprezentativne baze. To se da prepoznati i iz specifičnih (nepotpune) objava kandidata za EP, ali i iz strukture grupe koju je odveo u Rumunjskoj. U kojoj je, primjerice, u prvom planu nekoliko igrača koji su potpuno bez utakmica. Bartol Franjić, kapetan, stoper, je u 2023.godini odigrao tek 11 (!) minuta za klub, a od ljeta 2022., tek tri nepotpune utakmice u rujnu. Pauza se očito prepoznavala u njegovim krivim reakcijama. Čolina je skupio u Augsburgu 159 minuta, praktično je imao i tri mjeseca pauze (neigranja). Bulat je tek u finišu sezone zaigrao za Dinamo, a Perković je cijeli svibanj grijao klupu kod Bišćana. Treba li se čuditi onda slaboj obrambenoj liniji protiv Ukrajinaca...?
Površnosti koje inače prate domaće selekcijske priče, a pokrivene su iskoracima A selekcije, daju se prepoznati kao uzrok očitog pada kvalitete unutar HNL-a. Ukrajina je to pokazala u prvoj utakmici, sada treba vidjeti hoće li jača Španjolska to potvrditi...