Ad hoc je organizirano druženje Hrvata u Parizu, točnije u St. Denisu kraj stadiona u kafiću Gaspard. Velegrad je to koji nudi previše opcija, no četiri-pet sati prije utakmice navijačke pjesme za zagrijavanje neizostavan su dio rituala...
Koliko god puta da ste u Parizu, obići ćete neke od njegovih ključnih destinacija jer to je uvijek zadovoljstvo. Vjerojatno će samo rijetki stati u red ispred Louis Vuittona, ali mnogi će na Champs Elyseesu pojesti kebab za 28 eura i popiti pivo za 15 eura. Ha, kad ste već ovdje...
Gdje igra Hrvatska, ima i navijača. Kraj Slavoluka pobjede naletjeli smo na ekipu iz Novog Travnika. Pisac ovih redaka prepoznao ih je jer neki od njih organizirali su promociju knjige "Rusija naših snova", a Zlatko Dalić bio je kod njih i prije mjesec dana.
- Kako smo doveli Ćiru u Novi Travnik? Obećali smo mu ključeve grada za titulu počasnog građanina. Htio sam napraviti spektakl da sleti helikopterom na teren među pet tisuća ljudi, kao Lepa Brena u Bugarskoj, ali liječnici mu to nisu dopustili. Moramo misliti na njegovo zdravlje - pričao nam je novinar i organizator brojnih zbivanja Ivica Džambas i dodao:
- Imam dokaz kad je Ćiro točno rođen, to je bilo 1935. godine. Našao sam njegov rodni list, krsni list i vjenčani list, jedino još nisam uspio ocjene u školi, ali na tome radim - aktivan je Džambas, koji je bio u društvu Ratka, Ivice i Bernarda Barnjaka, Martina Banovića, Marka Milanovića, Ilije Jankovića, Grigora Jurišića, te Stjepana Vidića iz Odžaka. Većina živi u Novom Travniku, neki u Švicarskoj... Drugoj Ćirinoj domovini.
- Došli smo navijati za hrvatsku reprezentaciju, koja za nas Hrvate u središnjoj Bosni predstavlja simbol zajedništva Hrvata, pogotovo nas u središnjoj Bosni, koji smo na marginama društva i općenito hrvatskog naroda - izjavio je Džambas, a ostali ga bockali:
- Opa, politički govor, spremaš se za izbore?
Istrčali su nasred avenije da bi stali pred fotoaparat Ante Čizmića iz Cropixa.
- Došli smo na utakmicu, ali i zabaviti se. Kako ne! Eto, rezervirali smo mjesto u kabaretu - pomalo su otkrivali kako provode vrijeme.
Mnogi Hrvati dolaze na izlete u Pariz, obilaze njegove monumentalne lokacije, uživaju u šarmantnim restoranima i bistroima, u kupovini i provodima, ali zapravo idealan je termin kad je utakmica jer nastup Hrvatske na Stade de Franceu je dodan bonus. Ovaj put okupilo se oko tisuću fanova u "kockastim" dresovima. Barem dvjestotinjak "odigralo" je završno zagrijavanje na St. Denisu. Slovi kao jedan od najopasnijih kvartova u Europi, no nismo marili za to...
Među navijačima ima i drugačijih pogleda na Pariz. Nećemo reći da i mi nismo uočili koliko je smeća po gradu, kako su im u mnogim kafićima i restoranima sanitarni prostori neuredni i svako toliko smrdi po urinu.... Pogotovo kad se malo odmaknete od ključnih lokacija.
- Pariz je precijenjen, zapravo je razočaranje. Kad moja supruga kaže da je očekivala daleko više, znate da je tako - govorio nam je Petar Renić iz Kluba navijača Mi Hrvati, koji živi u okolici Münchena.
- Samo dvije stvari su mi se svidjele - Eiffelov toranj i Louvre. Za Pariz kažu da je grad ljubavi, kulture, spomenika... Ali, za turista je nevjerojatno prljav čim se malo odmaknete od centra, a hrana je za naš standarde jako loša. München nije razvikan kao turistička destinacija, osim u doba Oktoberfesta, a nije nimalo ispod Pariza - kazao je da bi konstatirao:
- No, mi kad dođemo na utakmicu, ako Hrvatska dobro igra, to nam popravi sve dojmove!