Gotovo 400 minuta, ako računamo i sudačke nadoknade, u točno 11 dana. Odnosno, preko pola sata intenzivnog nogometa dnevno, i to ne baš na kvartovskom haklu. Prilično za nekoga tko je zbog ozljede prije toga bio "out" šest tjedana...
"Kada smo se vratili doma, odspavao sam od 16.30 pa ujutro sve do 6.30", javio se 'krmeljav'. "A mogao bih još..."
Logično, jer tempo je bio ubitačan, kako na fizičkom, tako i na psihološkom i emocionalnom planu. No, Josip Juranović (26) sve je izdržao. Čak i šaltanja na "kontra" stranu, koja znaju biti problematična jer su kretanja bitno drugačija. Uz Brozovića, dakle, jedini koji je odradio sve. I nakon ovog intervjua "pali" na odmor. Zasluženi s velikim Z.
"U Splitu sam trenutačno, sad se malo vraćam na mjesto sreće (smijeh). Da, idem u Pariz sa zaručnicom, a onda ćemo vidjeti s prijateljima i kumovima gdje ćemo i što ćemo... Imam dva puna tjedna slobodno."
I potom pripreme sa Celticom, koji je sadašnjost, ali i budućnost, ako nešto ne iskrsne, što nije nemoguće s obzirom na sezonu u Škotskoj, ali i zadnja tri izdanja u Ligi nacija, koja pumpaju interes i cijenu.
No, o tom-potom.
"Iskreno, malo je bilo teško na početku, pogotovo protiv Austrije, što se moglo vidjeti: šest i pol tjedana nisam trenirao, trebalo mi je da se vratim u prijašnju formu, ali što sam više trenirao i igrao, dolazila je do izražaja moja stabilnost. Zahvaljujem ujedno i izborniku što me pozvao, što me podržavao i bio uz mene."
Juranoviću je, inače, to već bila 20. utakmica za Hrvatsku, a u CV-u stoji da je Hrvatska pritom izgubila samo tri utakmice u redovnom dijelu susreta, i to sve tri u Ligi nacija (Švedska, Portugal, Austrija), uz onaj poraz od Španjolske u produžetku na lanjskom Euru.
"Uh, znao sam da sam blizu 20, ali nisam znao za toliku uspješnost. Samo želim da se nastavi tako, s time da je nebitno igram li - trebaju igrati najspremniji za taj sveti dres za koji gineš. Nema kod nas ljubomore, jedan smo drugom potpora, Vrsaljko i ja recimo, koji se sada vratio i nadam se da će i dalje biti ovdje."
Vratimo se na tu Ligu nacija, koja je ponudila kopernikanski obrat nakon Osijeka.
"Kada smo vidjeli kakav je raspored, pomislio sam 'ajde odlično, napravimo svoje protiv Austrije i idemo dalje, utakmicu po utakmicu. No, sreća nam je okrenula leđa, jer u prvih pola sata imali smo tri-četiri mrtve šanse, a onda su oni iz prvog udarca zabili gol, i kao da je netko ugasio svjetla. Ipak, izvukli smo se iz tog ponora, pokazali karakter, i ne manje bitno, ginuli do zadnje sekunde."
Francuska u Splitu kao da je bila prekretnica.
"Jest, vidjeli smo da imamo šanse, imali smo i konkretnih prilika, poput Budimirove, ali bez obzira na to on se potrgao za momčad. Uglavnom, pokazali smo da možemo, imali kontrolu, i 1:1 bio je najrealniji ishod, u dvoboju koji nam je dokazao da se možemo nositi sa svjetskim prvacima. Što je i logično kada u momčadi imaš najbolja tri vezna na svijetu."
Dojam je da su napokon dobili suport obrane, pa se nisu morali trošiti na vraćanje u naručje po loptu.
"Iznutra je svakom minutom jačao dojam da smo sigurni na lopti, mi odozada, a kada bi se Broz spustio i on nije morao toliko trčati, iako je trčao ajme meni. I njega smo malo rasteretili, ali u svakom smo slučaju znali da kada nemamo gdje, daš njima loptu i ona je kao u sefu."
Uz sigurnost i sinkronizaciju igre, dobili smo i čvrstinu: dvije utakmice zaredom "clean sheet", i to kontra Danaca i Francuza.
"Obrana? I prije je bila jako dobra, ali ovo je bilo malo drugačiji splet okolnosti, igrali smo za jednog, jedan za sve, a protiv Francuske i Brekalo i Pašalić i Vlašić su se spuštali sve do naše linije pomoći, kao da je nokaut faza SP-a, svi smo disali kao jedan. I naravno da su istaknuti Stanišić, Šutalo i Erlić, premda meni nisu iznenađenje: oni su u svojim klubovima jako dobri i dokazani, a ovo im je bio veliki plus za nastavak karijere. Samo im želim da budu zdravi, u ostalo ne sumnjam."
Vi, pak, na terenu djelujete jako zrelo, ne razmećete se, već igrate čiste i logične poteze u službi momčadi. To je važna stvar u zidanju šampionskih ambicija.
"U Celticu igramo malo drugačije nego što sam igrao prije, više lopti imam kod sebe u nogama, tamo sam stabilizirao točnost pasa, samopouzdanje, a ovdje mi je od prvog dana jasno da je teško da će se samo jedan istaknuti, uvijek će presuditi jedan sitan detalj, a to se vidjelo u Parizu. I znaš da si u službi, za dobrobit svih. Tako razmišljam."
Jeste li sada nakon Pariza napokon postali svjesni vlastite moći u času kada ste na vrhuncu izdanja?
"Prije Lige nacija, rekao sam kada u momčadi imate ovakve igrače, koji su najvažniji kotačići velikih svjetskih klubova, da moramo i želimo doći što dalje. Ne trebamo se bojati, i ovi momci koji su došli su pokazali da su tu zasluženo. Širimo kadar, jačamo, postajemo svjesni. Pokazali smo da smo za velike stvari u zadnje tri utakmice, i slažem se s Ćorlukom kada ističe da nema smisla postavljati prolazak skupine kao osnovnu ambiciju. Ovakva Hrvatska je jaka i ne treba si postavljati limite, već raditi i igrati. Vjerujem da ćemo se opet veseliti u Kataru."
A u Ligi nacija?
"Izbornik je sam izjavio da se mijenjaju okolnosti, sad se otvara prilika, da pokažemo tko i što smo i to želimo objeručke uzeti. Protiv Danske u Maksimiru je već prva prilika za to."
Dosta se priča o pozivnicama, kakva je situacija na treninzima, jel' već sve pršti od duela za odlazak u Katar?
"Svaki dan je novo dokazivanje i mislim da će sada, kada krene nova sezona, postati vatreno. Pratit će izbornik i stožer sve, sada će se morati dati sve od sebe. Je, pršti na sve strane, ali to su slatke brige, a ja se nadam da ćemo biti zdravi, a onda neka izbornik izabere najbolje."