Premda je od dolaska iz Metkovića podcrtan kao talentirani klinac, njegov maksimirski put nije imao autoput do prve momčadi, kakvu su imali mnogo prije njega. Ali su na putu do granice, pogodili krivi izlaz. Šutalo je stalno bio u pozadini, na klupskim fotografijama i sezonskim ambicijama, smješten iza unaprijed programiranih prvotimaca ili skupo plaćenih došljaka. Znalo se da u tom momku ima nešto, ali kada Dinamo nekoga pošalje na posudbu, onda je jasno da nije "prvi pick" u klupskim kancelarijama...
Šutalu to, međutim, nije smetalo. Lani je otišao u Istru 1961, gdje je dobio prijeko potrebno iskustvo i minute koje su ga gradile, da bi početkom sada već prošle sezone stigao u prvu momčad kao, realno, četvrti, ili čak i peti izbor. Ispred njega bili su Theophile, Lauritsen i Perić, a u rotaciju je doveden i Dilaver. Godinu potom, danas 22-godišnji Šutalo postao je najpouzdaniji branič, momak oko kojeg bi se trebala zidati budućnost "modrih", ali najtraženiji igrač plavog izloga, kojeg Transfermarkt cijeni na osam milijuna eura.
Partije koje je pružao dugo su golicale Zlatka Dalića, koji mu je naposljetku i uručio pozivnicu. A ovaj je u Danskoj, na svom debiju, u paru s Erlićem oduševio. Ako smo isticali da sva dosadašnja izdanja Lige nacija, Hrvatskoj nisu donijela niti jedno novo ime, onda se isplatilo čekati. Jer, sudeći po partijama protiv Francuske na Poljudu, a posebno Danske na Parkenu, Hrvatska je dobila "jack-pot". Nije, naravno, dobro suditi "na prvu", međutim, nema stručnjaka koji danas u eter neće baciti jasnu tvrdnju, po kojoj su Erlić i Šutalo budućnost "vatrenih"... A o samoj utakmici i svemu ostalome, Josip Šutalo noć nakon "utakmice koju je sanjao", otvorio se za Jutarnji list.
- Stvarno sam presretan zbog debija, da sam crtao neki svoj idealni scenarij, siguran sam da se ne bi odvio na ovakav način. Međutim, još sam i sretniji zbog pobjede, i to u Kopenhagenu, pred punim stadionom i strašno kvalitetnim protivnikom, u utakmici u kojoj, konačno, nismo niti primili pogodak - reći će za početak osvrćući se prema hrvatskom trijumfu, kojeg je potpisao Mario Pašalić, ali stalno se vraćajući na "nešto iznutra".
Osjećaji su izraženi, zar ne?
- Itekako, teško mi je uopće pronaći riječi kojima bih vam opisao koliko mi znači ovaj dres, i koliko mi znači biti dio ove svlačionice, pune redom sjajnih ljudi i vrhunskih igrača.
Je li vas "oprala" trema uoči utakmice, ipak je to bio debi u značajnoj utakmici pred punim stadionom?
- Neću lagati, prije same utakmice osjećao sam neku pozitivnu tremu, međutim, kada sam istrčao na teren, to sve nestane. Na samom travnjaku ipak se osjećam najbolje i najkomotnije.
A to se vidjelo golim okom, jer odigrali ste rutinerski, pun samopouzdanja, za kojeg se čovjek pita otkud dolazi?
- Da vam budem iskren, niti sam ne znam koji je glavni razlog tome. Možda činjenica da doista vjerujem u sebe i da sam takav po prirodi, što je definitivno neka moja prednost.
Kako ste na terenu doživjeli preobrazbu Hrvatske u drugome poluvremenu?
- I sami ste kazali da je ulazak Kovačića i Modrića promijenio stvari i da s njima i kao momčad, ali i individualno djelujemo mnogo bolje, organiziranije, kompaktnije, opasnije. Suvišno je uopće o njima trošiti riječi, svatko zna o kakvom se kalibru igrača radi, a uz to nose sa sobom i prijeko potrebno iskustvo. Donijeli su nam mirnoću, što je bilo potrebno, jer smo u prvome dijelu djelovali pomalo kao u grču, nismo imali dovoljno vjere u sebe. No njihovim smo se ulaskom vratili, i najbitnije je da smo pokazujući kakvi smo upisali tu vrijednu pobjedu.
Pričamo o Modriću, Kovačiću, pa i drugim veličinama... Kako je uopće bilo zamijeniti "male vatrene" svlačionicom seniorske reprezentacije i prvi puta biti u njihovu društvu?
- Neopisiv je to osjećaj. Kada cijeli svoj život sanjaš o tim stvarima, i napokon ti se ostvare, onda ostaneš zabezeknut, ali najviše ponosan i počašćen. Jer velika je čast biti dio ove svlačionice i definitivno ću dati sve od sebe da ovaj san traje što dulje. Boljeg poticaja od ovoga nisam mogao dobiti.
Filmski je zapravo taj uspon: prije godinu dana razdužili ste u Istri, a sada ste član A reprezentacije. Kako to objasniti?
- Kada se tako osvrnem, i meni to djeluje kao i mnogima malo nestvarno, sve se jako brzo dogodilo. Ali nikad nisam nigdje žurio, išao sam stubu po stubu, prirodnim putem i eto, stigao sam ovdje. Pronaći recept mi je teško, teško mi je zapravo sve to precizno objasniti. Valjda ću s vremenom i to spoznati.
Jesu li vas "senatori" savjetovali kada ste saznali da ćete zaigrati?
- Njihovi su mi savjeti dosta pomogli, i to je jedan od razloga zašto sam imao toliko samopouzdanja. Stajali su uz mene, davali mi podršku i na terenu i prije utakmice, i sigurno se radi o pomoći zbog koje je moj debi bio pozitivan.
Sjajno ste funkcionirali s Erlićem, praktički drugim debitantom. Kako ste tako uspješno "kliknuli"?
- Dobro smo popunjavali, držali si leđa, mislim da smo odradili mušku utakmicu na jednom visokom nivou, i nadam se i vjerujem da ćemo tako i nastaviti.
Uz vas na terenu, u ove dvije utakmice vratili smo se u život i sada idemo na noge uzdrmanoj Francuskoj...?
- Možda su loše startali, istina, ali svejedno se radi o najboljoj reprezentaciji na svijetu, tako da će sigurno biti teško. U subotu smo imali dan odmora, ali već su glave u tom "uzvratu", jer dovoljno se znamo i nema potrebe za velikim analizama. Bitno je da se dobro odmorimo i da na Stade de Franceu idemo na pobjedu.
Priželjkujete li sudar s nekim zvijezdama, poput Benzeme, Mbappéa...?
- Ne znam tko će točno igrati, ali za mene je to velika stvar, prvenstveno da vidim gdje se ja nalazim u nadmetanju s takvim majstorima, u tako teškim utakmicama, mogu li izdržati takav pritisak. No tko god bude s druge strane, baš se veselim toj utakmici - zaključio je Josip Šutalo.