Svijet juri digitalnim ritmom. Čak su, kažu, pronašli ljudi recept kako ubrzati i prostim okom registrirati izmjenu plime i oseke. Čemu se onda čuditi kad analiziramo obrat u (javnom) doživljaju Marcela Brozovića...
Do jučer su ga mediji, šira javnost, treneri, analitičari na obje strane Jadrana (pogotovo) dizali u nebesa “jer nitko kao on može trčati i tri utakmice bez prestanka, te proigravati kao da je tek ušao na teren”. Utrkivalo se u pričama i najavama o velikim transferima, a imali ste u jednom trenutku osjećaj da nema kluba među prvih 20 na listi najbogatijih, koji za Brozovića ne bi potrošio silne novce samo da ga može imati. Naravno da to nije bila realnost, koliko je god točno da je taj posebniji vezni igrač zanimljiv nekolicini uglednih klubova Top Ten statusa.
Pretjerivanja oko Marcela Brozovića su kronična. Dok je imao neuvjerljivu fazu u Interu, jednom kod Luciana Spallettija, pa kod Antonija Contea, činilo se da Brozović nije vrijedan ni talijanskih razina. Kada se kod istih trenera uzdignuo na najviše razine, a upravo su oni isticali kako je jedan od najboljih na svijetu kao “šestica”, eto nastavka priče o cijelom svijetu u redu za njegove usluge...
Problemi u rujnu
Pozabavimo se činjeničnim stanjem oko super važnog hrvatskog reprezentativca. Marcelo Brozović igra osmu godinu za jednog od velikih svjetskih klubova. Inter ne bi zadržao igrača toliko dugo da nije posebne kvalitete. Prošle zime Brozović je mogao pregovarati sa zainteresiranim klubovima jer mu je u lipnju 2022. istjecao ugovor. Takav kvalitetan igrač, bez odštete, dobra je “partija” za svaki klub, ali je logično da je Inter forsirao sve što je mogao da bi Brozovića zadržao u Milanu. Između ostalog zato jer je trener Simone Inzaghi stavio veto na njegovu prodaju godinu prije.
Brozovića se još od vremena Spallettija, pa šampionskog dosega s Conteom, prometnuo u nedodirljivog redatelja igre Intera. Istovremeno, Brozović je bio i ostao nedodirljiva kvaliteta kao “šestica” Hrvatske. Kojem se, usput rečeno, do prije mjesec dana tepalo kao jednio od tri tenora iliti aktera “najboljeg veznog reda na svijetu”. Činjenica je i to da takav stav nije dolazio samo iz domaćeg etera sklonog krajnostima, nego i od uglednih stručnjaka i analitičara svjetskog nogometa. U Ligi nacija 2022. godine, kao i SP-u 2022. godine, taj vezni red opravdao je svoju kvalitetu. S usponima i padovima učinka kod svakog od ta tri aktera, nekog više, nekog manje, ali unutar linije kompenziranog zajedničkom im kvalitetom...
U proljeće 2022. Marcelo Brozović je skončao duge pregovore, uz posljedični pritisak, s Interom i produžio ugovor do 2026. godine. Bio je to ugovor karijere jer više neće biti takvih dobnih uvjeta i statusa bez odštete. Za Brozovića je Inter izdvojio više od planiranog, cca 6 milijuna eura plus 1 milijun eura bonusa. Ukoliko odradi taj ugovor, Inter će za Brozovića izdvojiti skoro 60 milijuna eura (plaće i porezi). Činjenica jest da je Inter u financijskom škripcu već duže vrijeme i kemija s transferima, posudbama, obveznim kupovinama s odgodom plaćanja, kako bi ostao konkurentan i snažio pogotovo u Europi. Tamo gdje se može ostvariti dodatne zarade. Zbog svega, i da Brozovića ne bi izgubili za ništa, pristali su na njegove uvjete. Svi sretni...
Problemi su počeli u rujnu, kada je Brozoviću u reprezentaciji (Beč) stradao bedreni mišić. U jeku krize Intera ostali su bez važnog igrača 40 dana, odnosno, 11 utakmica. Već taj podatak, da je tako skupo plaćen igrač odsutan zbog ozljede u reprezentaciji, zasmetala je vodstvu kluba, a onda i dijelu novinara. Kako se Brozović oporavio pred Mundijal, i odigrao 40-ak minuta unutar tri utakmice, u Milanu su s dosta ironije istaknuli da se Brozović oporavio taman za Hrvatsku i opet ozlijedio taman pred povratak u klub. Zato se dodatno medijski (a to ne ide bez poticaja iz kluba) predbacila nova ozljeda (list), zbog čega je u siječnju izostao iz još sedam utakmica. Te nedaće su se sručile u kratko vrijeme na igrača koji je do rujna bio praktično “nesalomljiv”, uz poneke manje tekuće ozljede i pauze najviše do tri utakmice.
Teret Brozovićevom statusu osnažio je iskorak kojeg je učinio Turčin Hakan Calhanoglu. Njega je Simone Inzaghi vratio na “šesticu” (dva pivota) i ovaj je odigrao vrlo dobro. Odjednom je za medije i klub, koji su pumpali priču o nezamjenjivom Brozoviću, sada postao itekako zamjenjiv. I u tom apsurdnom kolopletu procjenjivanja već se 2-3 mjeseca promiče ideja kako će Brozović biti prodan u ljeto. Dodatno je ta teza osnažena vijesti o dogovoru Intera i Calhanoglua za novi ugovor.
Nema grintanja
Logično je da Brozović, koji je prije svega čovjek a onda nogometaš, osjeti teret promjena odnosa, a pogotovo posljedice duže pauze. Brozović ima imidž boema, koji se ne nervira i ne opterećuje, ali to nije baš tako, što se jasno vidi i iz slabijeg mu učinka u reprezentaciji, nervozi što je izgubio status koji je imao donedavno u momčadi, ali i kriznoj fazi koja usporava povratak u prepoznatljivu mu formu. Da je u krizi jasno je po tome da više nema ni karakterističnog mu “mlataranja” rukama ili grintanja u znak nezadovoljstva kad ne dobije loptu ili pogrešno je uputi suigraču...
Ima li Brozović nakon svega pravo na krizu? Nitko joj ne može izmaknuti, pa tako ne može ni on. No, raspravljati o Brozovićevom nogometu i “može li još” zbilja je krajnost i za domaće apsurde, ne samo talijanske. Njemu je tek 30 godina i najbolji je nogomet pred njim. Naravno, pod uvjetom da kvalitetno reagira (rad, strpljenje, fokus) u ovoj fazi sezone.
Minimalno tri tjedna
Brozoviću je sudbina uzvratila točno onako kako mu je stvorila probleme. Ironija za talijanske novinare i kritičare jest da se onaj kojeg su hvalili da je “i bolji od Brozovića” ozlijedio upravo u reprezentaciji, protiv Hrvatske, te ga neće biti najmanje tri tjedna, a vjerojatno i više. Calhanoglu ima rupturu aduktora i ovisno o dužini pokidanih vlakna pauza može trajati proporcionalno duže.
Brozoviću je tako prilika da u idućih najmanje pet-sedam utakmica iskoristi sigurno igranje. U prvenstvu protiv Fiorentine, Salernitane, Monze i Empolija, taman da se razradi za dva kup-dvoboja s Juventusom (4. i 26. travanj), odnosno, Ligu prvaka s Benficom (11. i 19. travnja).
U 15 utakmica Intera bit će dovoljno vremena i prostora da Brozović uhvati natjecateljski ritam, te do Final Foura bude “stari Broz”.
Na njemu je da to potvrdi na djelu, točno onako kako je gradio svoju karijeru u općem nepovjerenju i domaće javnosti, kojoj je dugo trebalo da prepozna kvalitetu igrača kojeg, usput rečeno, Xavi iz Barcelone želi (i dalje) zamijeniti za Frenkieja Kessiea, ako do trampe koja je bila u igri u siječnju ipak dođe u ljeto.