Dion Drena Beljo debitirao je za Vatrene u ogledima s Turskom i Walesom, u obje utakmice ušao je u drugom poluvremenu. Zamišljao je ljepši rezultatski početak, no vjeruje da će kvalifikacije završiti sretno, te da će Hrvatska sljedeće godine u Njemačkoj, gdje igra u Augsburgu, biti sudionik Europskog prvenstva.
Nazvali smo ga u srijedu predvečer. Prvo što upada u oko je profilna fotografija na kojoj se nalazi nekadašnji francuski napadač Nicolas Anelka. Zašto Anelka?
- To je priča s najboljim prijateljem još iz škole. On ima Thierryja Henryja, a našli smo fotografiju na kojoj su njih dvojica, pa ćemo je, kao, podijeliti. Ja sam uzeo Anelku. Gledao sam njegov dokumentarac na Netflixu prije dvije-tri godine, baš mi se svidio.
Što vam kažu suigrači u Augsburgu nakon dva poraza hrvatske reprezentacije? Jel‘ vas pitaju što ste radili?
- Prije svega svi mi čestitaju na debiju, ali svako malo me zadirkuju – što je bilo s rezultatima? To je normalno. Nije ništa u zloj namjeri. Čudno je ljudima koji su navikli na odlične igre od nas da doživimo dva poraza.
Što ste im odgovorili?
- Činjenica jest da nam je dosta standardnih igrača bilo ozlijeđeno. Morali smo popunjavati kadar, tako sam i ja debitirao, a bilo je i drugih igrača koji dugo nisu igrali u prvoj postavi. To je jedan od razloga, međutim, mislim da nitko ne zna pravi odgovor zašto nismo bili na određenoj razini i pokazali što smo htjeli.
Je li za vas veliko iznenađenje hrvatsko lice s Turskom i Walesom?
- Kad pogledam rezultatski, nismo uzeli niti jedan bod u dva susreta s izravnim konkurentima, a znali smo koliko nam ti bodovi znače, naravno da je iznenađujuće. Poraz je sastavni dio nogometa i života, moramo se suočiti s time, biti svjesni da je sad tako i pokušati već u studenom izboriti Euro. Ako bude moguće...
Po zlu je krenulo s Turskom u Opus Areni. Kao novome u reprezentaciji najteže vam je govoriti o uzrocima, ali kako ste vidjeli to što se dogodilo?
- Slažem se da je meni teško to komentirati, no mogu reći kako sam vidio utakmicu. Ušli smo samozatajno, Turci su čak preuzeli igru u svoje noge, nekako su bili brži, jači i bolji od nas u svakom duelu, na svakoj drugoj lopti. Što je, naravno, bilo malo i iznenađujuće, budući da po meni imamo dosta kvalitetniju ekipu i igrali smo na domaćem terenu pred odličnom publikom, na izvrsnom novom stadionu. Oni su stvarali šanse i polušanse, Livaković je dobro branio. O.K., dogodila mu se ta pogreška kod pogotka, ali svakome se može dogoditi. Turci su zasluženo vodili, u poluvremenu kao da smo se pregrupirali i živnuli, ja sam ušao tek pred kraj, pa sam imao priliku pratiti utakmicu. Cijelo vrijeme me držao osjećaj da je gol u zraku, da ćemo ga zabiti mi ili oni. Vidjelo se da se nešto promijenilo i da želimo doći do pogotka i tri boda, iako su i oni mogli otići na dva ili tri gola razlike jer bilo je dosta prostora iz kontri koje, na sreću, nisu iskoristili.
Imali ste vi osobnu šansu...
- Imao sam dva udarca, a ta prva šansa došla mi je odmah, minutu što sam bio u igri. Išla je duga loša na Petkovića, spustio mi je, imao sam osjećaj da mi je igrač odmah iza leđa, išao sam pucati iz prve, što jače mogu. Htio sam je zahvatiti unutarnjom i pogoditi prvi kut, ali dosta mi je visoko bila, zahvatio sam je na kraju iz poluvoleja. Kad sam pogledao snimku, bilo mi je jasno da sam je mogao i primiti, da bi bilo možda bolje kad bih je pucao punom snagom. Ovako je otišla izravno u golmana. To nam je na kraju bila i najbolja prilika na utakmici.
Očekivali smo kvalitetnu reakciju u Cardiffu, a ispalo je da ste odigrali još lošije.
- Opet je bio slab ulazak u utakmicu, Velšani su jako dobro izgledali, dobro su se pripremili na nas, osujetili nam sve pokušaje koje smo imali u planu kako da ih probijemo. Naravno, i mi smo njih skautirali i znali njihove prednosti i mane, iako su na kraju oni iz tih svojih prednosti zabili gol. Ne znam što bih rekao... Veliko razočaranje za nas igrače, za stožer i cijelu naciju. U drugo smo poluvrijeme puno bolje ušli, a onda smo iz dva udarca dobili pogotke. Teško se nakon toga vratiti. Iako smo imali inicijativu, stegnuli obruč, nikako lopta nije htjela u gol, meni prvome, pa potom suigračima.
Čekamo sada kiks Walesa i moramo dobiti dvije utakmice. To je naš put kroz skupinu do Eura.
- Vjerujem da bi Wales mogao prosuti neke bodove. Prije svega da Turci neće odigrati opušteno protiv njih. Prvo mjesto u skupini im nešto znači za ždrijeb. Turci su kvalitetniji i mogu ih dobiti, istina, igra se u Cardiffu. Osim toga, ni Armenija nije loša, ima dobrih igrača i igra dobar nogomet, tamo im na gostovanju neće biti lako. Moramo jednostavno odigrati puno bolje nego što smo sada, te vjerujem da ćemo skupiti šest bodova i dočekati kiks Walesa.
Puno je kritika izrečeno i napisano na račun izbornika i vas igrača. Kako ste ih primili?
- Vjerujem da su igrači i izbornik koji su duže na sceni navikli na kritike. Nije im prvi put u životu, znaju se nositi s time. Ja pokušavam što više izbjegavati takve stvari, ostati neutralan i kad su pohvale i kad su kritike. Fokusiram se na svoju igru, analiziram što sam dobro radio, što loše...
Pa, kako biste ocijenili svoje debitantske nastupe?
- Ne bih davao ocjenu, napadač sam, zadatak i cilj mi je zabiti gol i tako pomoći ekipi. To ovaj put nisam uspio, ali s nekim sam kretnjama i otvaranjem prostora za sebe i suigrače imao određenu ulogu na terenu. Žao mi je što nisam zabio. Vjerujem da će u budućnosti te neke kretnje i stvari koje radim više pomoći.
Odmah nakon dva poraza javljaju se ljudi s crnim slutnjama za budućnost Vatrenih. Dobro poznajete špice u A vrsti i mladoj, imamo li napadače koji će moći naslijediti Perišića, Kramarića, Petkovića... Zabijati golove i voditi Hrvatsku do visokih dometa?
- Vjerujem da imamo. Kad pogledam U-21 reprezentaciju, vidim pregršt opcija u napadačkom dijelu igre. Izbornik Dragan Skočić je u slatkim brigama prije svake utakmice. Vjerujem da će ti igrači, kao i ja, s vremenom napredovati, stjecati više iskustva i tako pomoći A reprezentaciji.
Dakle, bit će nasljednika?
- Da, vjerujem da ih ima.
Ne moramo drhtati za budućnost?
- Ne mogu sad sa sto posto pričati tko će kako igrati za dvije-tri godine, ali Hrvatska će sigurno naći zamjene za igrače koji će otići. Koliko god Perišić, Kramarić i Petković bili izvrsnih kvaliteta.
Pretpostavljamo da od sebe samoga očekujete da ćete biti taj?
- Naravno da to priželjkujem jednog dana. Nadam se tome, svakodnevno radim i stremim ka tom cilju. Hoće li se to ostvariti ne znam, ne može nitko znati, ali to je moja želja.
Kako ste doživjeli društvo u A reprezentaciji? Je li to kako ste zamišljali ili nešto drugačije?
- To je doživljaj koji nikad neću zaboraviti, još tamo od Lige nacija kad sam bio na klupi, a na finale je došlo 35-40 tisuća Hrvata. To nisam očekivao, bilo mi je drago, dobio sam uspomene za cijeli život. Sad je na drugom okupljanju bilo negativnih stvari koje ću također pamtiti cijeli život, bit će mi škola. Nadam se da će u budućnosti biti puno više lijepih doživljaja.
Kakvo je nakon svega kod vas igrača bilo ozračje?
- Nakon dva uzastopna poraza i kad znaš da više ne ovisiš sam o sebi, naravno da neće biti najbolja atmosfera. Svi su u ekipi profesionalci, svatko se može pogledati u ogledalo i reći je li dao sve od sebe, što je pogriješio i što može popraviti. Nitko nije bio zadovoljan svojom izvedbom ili barem većina to nije bila jer svi smo dosta samokritični. Naravno da nakon poraza nećeš biti dobre volje...
