Heroj, a ne zločinac, bio bi kratki opis filmskog puta koji je Borna Sosa (23) prošao u pola godine. S ove distance, pak, zaključak je vrlo jasan: nasreću, mi nismo izgubili njega, a niti on nije izgubio Hrvatsku.
Javio se jučer oko 11 sati, no glas nije odao da se javlja "iz podruma", nakon što je proslavio svoj prvi plasman na veliko natjecanje. Nakon kraja utakmice, "vatreno" se društvo raštrkalo, a on je zdravicu podizao s obitelji. Vjenčani kum Josip Brekalo sa svojima se negdje častio slasnom janjetinom. Igra sudbine, međutim, odlučila je da kumovi riješe Ruse - Brekalo je dodao Sosi, on nanišanio peterac "zbornaje", a Kudrjašov mrežu za erupciju slavlja na ekstatičnom Poljudu, i konačno razbijanje zahtjevne Karpinove šifre.
Euforija u zraku
- Tako je ispalo na kraju, rekao sam mu "hvala Bogu što si loše centrirao" (smijeh). Ali kada zaslužiš, a mi smo zaista zaslužili, onda te nagradi. Da ni tada lopta nije ušla, siguran sam da bi do kraja dvoboja neka završila u njihovoj mreži. Nekako se osjetila ta čista energija, gol je bio u zraku, kao da je cijela nacija slavila prije utakmice prolaz, kao da smo svi znali da je to - to, i da nema šanse da utakmica završi bilo kako drugačije nego našom pobjedom. I to je zaista bilo nemoguće, cijeli scenarij bio je pripremljen, i na kraju je tako i završilo - filmski - priča Sosa za Jutarnji, stalno vrteći u glavi Poljud.
- Bili smo spremni milijardu posto, dominirali smo nad Rusima, zasluženo smo pobijedili, bila bi velika šteta da smo morali skliznuti u baraž. No, za takav epilog zaslužan je i Poljud. To je bilo sigurno najljepše okruženje u kojem sam igrao, euforija se u zraku osjećala cijeli dan, pa ta videa koja su stizala iz centra, bilo je predivno. Osobno, nisam mogao dočekati početak, hodao sam u krug po sobi čekajući početak, a kada smo izašli na teren, taj perfektan zanos samo nas je zajednički vodio prema cilju. Puno hvala svima na tome.
Smjena generacija
Kulisa i hepiend doista su bili filmski, ali ni vaš reprezentativni put nije daleko od Hollywooda, s obzirom na to da ste, ne samo dobili poziv, već i zacementirali mjesto startera. Jedan ste od velikih dobitnika ovih kvalifikacija.
- I radi toga svega što se događalo, meni je jedan posto sve bilo izraženije, sve emocije i svi ti događaji. Znate i sami, nije to bilo lako razdoblje, bilo je svega i svačega, zato mi je najdraže na svijetu što je sve ovako završilo.
U vaših dosadašnjih pet utakmica za "vatrene", Hrvatska nije izgubila. Uz Barišića, donijeli ste set vještina "vatrenoj" igri.
- Iskreno, zaista sam prezadovoljan, prije Rusije i debija bilo je jako puno pritiska, debi protiv glavnog konkurenta u skupini, i to je završilo najpozitivnije moguće. U tih pet mojih utakmica primili smo samo jedan gol, i to autogol, što je meni kao braniču glavna satisfakcija.
Ujedno je napravljena i smjena generacija. Postava iz Splita, uz sitne korekcije, jamac je desetogodišnjeg mira i prosperiteta.
- Stvar je što je mnogo igrača prošlo kroz sve selekcije, igrali smo mahom europska i svjetska prvenstva, i nekako je to bio normalan slijed; nastavili smo tamo gdje smo stali, mi s time živimo od 15. godine, a kako svi igramo u dobrim klubovima, u dobrim ligama, definitivno nam je i to bio poguranac više. Svi se znamo, igrački se kužimo, i imamo jedan te isti cilj - da Hrvatska igra dobro i pobjeđuje. Mislim da je ujedno fascinantno kako se ta smjena i dogodila. Ona je stigla spontano, bez rezultatskog pada, što je inače logično, i prezadovoljni smo što je tome tako.
Cilj je proći skupinu
S tribine se čini da ste odlično kliknuli s Gvardiolom na toj lijevoj strani obrane. Mnogi, pa i izbornik Dalić, tvrde da je ova hrvatska obrana, s naglaskom na vas dvojicu, (po)najbolja u Europi. S obzirom na to da smo u ovim kvalifikacijama primili samo četiri pogotka, apsolutno se vidi napredak u tom dijelu momčadi...
- Slažem se. Za mene je on najveći talent kojeg smo imali općenito. Ne pamtim nikoga na toj razini u tim godinama. To je fenomen. Zato mi je jako dobro i lako, osjećam se sigurno kada je Joško iza mene. Uspjeli smo "kliknuti" i nadam se da ćemo dugo trajati i ispunjavati ciljeve. A cjelokupna obrana? Moramo nastaviti raditi, sve je općepoznato, svi smo igrači koji smo stasali, s godinama ćemo dobiti na iskustvu da ostvarimo kontinuitet igara i rezultata.
Što možemo u Kataru?
- Jako je teško prognozirati a da ne znaš skupinu, kada ćemo saznati suparnike, moći ćemo reći nešto više. Ali Hrvatska kao Hrvatska nikad nije bila bez izgleda. Protiv svih imamo šanse. No bez obzira na imena, cilj je proći skupinu, a onda ćemo vidjeti kakvi će se obzori otvarati.
Hoće li podizanje reprezentativnog statusa i progres utjecati i na vaš klupski status? Planirate li transfer u veći klub?
- Slažem se, mnogo ljudi mi postavlja isto pitanje. Tako je u sportu - kad se počneš penjati, logično je očekivati da i na klupskoj razini želiš više, ideš prema gore. Cilj, naravno, je da igram u što boljem klubu. No sad sam igrač Stuttgarta, nije na meni da toliko o tome razmišljam. Bit će vremena.