Osim što je u samoj "žiži zbivanja" kada je na meniju rasprava o industrijskom srcu Turske, Bursa u sebi skriva i arhitektonsku grdosiju. U obliku krokodila. Dok na papiru, kao službeni naziv stadiona, stoji "Bursa Büyükşehir Belediye", više 85 milijuna Turaka radije će se poslužiti kolokvijalnim nazivom - "Timsah Arena". Titula impresivnog zdanja u sebi upravo skriva tursku riječ za velikog gmaza, čijim se oblikom i diči to građevinsko čudo opasano zelenim staklom, a u čijoj će utrobi reprezentativci "diva s Bospora" uskočiti upravo u krokodilsku kožu, sa željom da za nogu ugrizu Dalićevu družinu. No, "vatreni" na istok odlaze odjenuti ruho Stevea Irwina, australskog "lovca na krokodile", i ukrotiti Turke.
Za razliku od treće momčadi svijeta, iz svježeg katarskog poučka, Turska je trijumfalno otvorila novi ciklus. Na "vrućem" gostovanju u Armeniji, gdje je taj epitet zazidan prije svega političkom pozadinom, preokretom i slavljem 2-1 uknjižili su prva tri boda u akciji "Njemačka 2024". Narodu poznatom po srčanosti i temperamentnosti nije potrebno puno da se "zapali", stoga ne iznenađuje činjenica da turski fanatici već dominiraju bespućima interneta u najavi još jedne trijumfalne večeri njihovih miljenika.
Ipak, nerijetko ih je "krasilo" i rano uskakanje u stanje euforije. Stigla je turska družina na posljednju europsku smotru kao "dark horse" natjecanja, momčad iz sjene, koju su mnogi vidjeli u kasnoj fazi Eura. Senol Günes, prethodnik sadašnjeg izbornika Stefana Kuntza, na turnir je stigao s tek tri poraza u 26 utakmica na klupi reprezentacije u svom drugom mandatu. Ipak, već u grupnoj fazi uslijedio je "ledeni tuš". Tri poraza. Italija, Wales, Švicarska. Na račun stare slave Günesu je glava ipak ostala "iznad vode", poveo je momčad i u start kvalifikacijskog ciklusa za Mundijal. Remi s Crnom Gorom, izgubljeni "prvi set" protiv Nizozemske (1-6) i nimalo lukrativno slavlje protiv Gibraltara, označilo je razdvajanje puteva s dotadašnjim strategom.
Kuntz, bivši izbornik njemačke reprezentacije do 21 godine, od listopada 2021. nastavio je utabanim putevima svojih prethodnika. Tako je u Armeniji prije dva dana na teren izveo momčad čija je prosječna starost 26,9 godina, što je jedna od starijih startnih postava u njegovoj eri. Usporedbe radi, Hrvatska je u istom razdoblju samo jednom krenula s postavom čija je prosječna dob bila manja od 26,9 godina, bilo je to u onom teškom nokdaunu 0-3 od Austrije na otvaranju Lige nacija u Osijeku, kada je prosjek godina naših udarnih 11 bio 26,7. Primjerice, protiv Walesa istrčali smo s postavom prosječne dobi od 28,9 godina.
Iako su po loptu u mrežu morali već nakon deset minuta u Erevanu, trojac iz posljednjeg reda Turske možda je i njihova najrazvikanija linija. Barem na papiru. Snage tu udružuju igrači Atalante (Merih Demiral, 25 godina), Leicestera (Caglar Söyüncü, 26) i Hoffenheima (Ozan Kabak, 23). Dok su prethodne godine među turskim pristašama obilježili optimizam i nada oko izgradnje obrambenog bedema za buduće godine, braniči ipak nisu izrasli u svjetske klase o kakvima se nagađalo. Söyüncü je potpuni "marginalac" na Otoku, s tek dva nastupa u tekućoj sezoni Premier lige, Demiral nije posve standardan "na Čizmi", a Kabak vrijedno skuplja minute u Njemačkoj, gdje se njegov klub bori za "živu glavu", a Armence je u subotu počastio nespretnim autogolom.
Uz Cenka Tosuna (31), najstariji turski igrač protiv Armenije bio je dvije godine mlađi Hakan Çalhanoğlu, vjerojatno i njihovo najzvučnije ime, ali i kapetan momčadi. Igrač vrhunskog udarca koji će se za prevlast na sredini terena u utorak boriti s uobičajenim suradnikom iz te domene, s obzirom na to da svlačionicu Intera dijeli s Marcelom Brozovićem. Partner u sredini bit će mu 22-godišnji Orkun Kökcü, njihov "hit" i trenutačno drugi najvredniji eksponat s cijenom od 30 milijuna eura, dok Çalhanoğlu vrijedi pet više. "Desetka" Feyenoorda, ali i kapetan momčadi, u tekućoj sezoni već se 13 puta upisao u listu strijelaca, a posljednji put to je učinio upravo u subotnjem slavlju, kada je dalekometnim udarcem probio armensku mrežu. Kao i kod "vatrenih", i Turska će najjače adute imati upravo u sredini terena, gdje će, prema svemu sudeći, biti odlučen tijek nadolazeće utakmice.
Napadačka oštrica skriva neka poznata imena. Osim Tosuna, kojemu će ovo biti peti ogled protiv Hrvatske, a u posljednja dva je bio i strijelac, posljednjih pet minuta u prvom kolu netom započetih kvalifikacija dobio je i Mehmet Umut Nayir. Bivši topnik Hajduka zamijenio je Enesa Ünala, koji će zbog ozljede biti upitan za dvoboj u Bursi. Upravo je napadač Getafea bio najavljivan kao nasljednik dugogodišnjeg talismana Buraka Yilmaza, koji je prošle godine odjahao u suton reprezentativne mirovine.
Ako remi protiv Walesa nije bio dovoljno upozorenje, treba istaknuti i činjenicu kako Hrvatska ne zna za pobjedu protiv Turske u posljednja tri međusobna ogleda. Najsvježiji je održan u studenom 2020., kada je susret s prijateljskim predznakom završio bez pobjednika (3-3), dok je tri godine ranije Turska slavila 1-0 u kvalifikacijama za ruski Mundijal. Točno godinu dana prije tog dvoboja u Maksimiru se dogodio još jedan remi (1-1), a takvi bi rezultati trebali uputiti na dodatnu mobilizaciju, ako sudačka nadoknada na Poljudu nije bila dovoljna za to...