Nema ga puno u hrvatskoj javnosti, nakon što ga izbornik Zlatko Dalić od Eura odigranog 2021. godine ne zove u reprezentaciju o njemu se malo piše i govori, a igra dobar nogomet. Domagoj Bradarić ima tek 23 godine i vraća se izdanjima kakva je nudio kad je bio starter u Lilleu.
Povod da ga nazovemo bila je utakmica u ponedjeljak navečer na San Siru gdje je njegova Salernitana odigrala 1:1 s Milanom i prvi put u povijesti osvojila bod na tom mitskom stadionu. On je imao dojmljivu prezentaciju kao lijevi bočni u formaciji s trojicom stopera. Premda je veći dio susreta djelovao u obrani, i to kvalitetno, asistirao je za gol i namjestio još jednu šansu koju suigrač nije realizirao.
- Borimo se za ostanak pa bih situaciju mogao opisati kao tešku, ali pozitivnu. Imamo novog trenera Portugalca Paola Sousu, posložili smo neke stvari među sobom, jako sam zadovoljan. Klub nema veliku povijest, ali predsjednik koji je došao spreman je jako puno uložiti, sportski direktor ima plan i program, zato sam se i odlučio proteklog ljeta doći ovdje iz Francuske - kazao nam je Bradarić koji je u inozemstvu od 2019. godine.
Tada se iz Hajduka zaputio u Lille gdje je proveo tri sezone.
Vratili smo ga na kratko na San Siro...
- Već sam igrao na San Siru ranije, znao sam kakav je to osjećaj. U svakom slučaju veliko zadovoljstvo. Posljednjih dvadesetak minuta su nas baš jako stisnuli, ali ostalo je 1:1. Iskoristili smo jednu šansu, imali smo još dvije-tri “mrtve” prilike, rezultat je mogao otići u bilo kojem smjeru.
U prvom dijelu Boulaye Dia je išao sam prema golmanu, ali Maignan ga je briljantno zaustavio nogom.
- Kako ga je skinuo...
Bradarić je u 61. minuti projurio po krilu i izvrsno asistirao, Dia je u toj situaciji poentirao za 1:1.
- Je, ali mogla je i ona druga završiti pogotkom. Kasnije sam odigrao povratnu, šteta što nije ušla.
Drugačije iskustvo nego u Lilleu
U jednom trenutku sudac Federico La Penna svirao je kazneni udarac upravo nakon duela Bradarića s igračem domaćina, ali ga je nakon pregleda na ekranu poništio.
- Ma nije to bio kazneni udarac. Prije nego što sam startao na njega počeo je padati. Nisam ni posumnjao u to. Čim je otišao gledati znao sam da nije “penal”.
Primjena VAR-a je velika tema, a kriteriji suđenja ništa manja. Ponekad je dojam da lakše sviraju prekršaj u šesnaestercu za jedanaesterac nego na centru za slobodan udarac. Što je apsurd.
- Danas se tako sudi da je mali dodir u kaznenom prostoru odmah jedanaesterac, a inače se puštaju jači startovi nego ranije.
Kako se adaptirao na Salernitanu?
- Drugačije mi je nego u Lilleu jer tamo sam osvojio prvenstvo, igrao u Ligi prvaka, a ovo je nešto novo. Mislim da sam dobro odlučio, ekipa se bori za svaki bod, to je posebno iskustvo, ali sigurno da ću s njime postati zreliji i bolji igrač. Sve u svemu - super.
Sad igra bočnog, prije je bio klasični branič.
- Ranije smo znali miksati, igrati i formaciju s četvoricom u zadnjem redu i trojicom, kod sadašnjeg trenera stalno s trojicom. Kad vam je suparnik Milan, ogromna ekipa, a mi smo momčad koja se gradi, s dosta novih igrača, jasno da smo morali biti malo oprezniji. Normalno je da ćemo se braniti kod njih doma.
Napredak u defenzivnoj igri
No, već ove subote kod kuće s Bolognom će biti drugačije. Mnogi igrači kažu da dolaskom u Serie A puno taktički nauče. Jeste li i vi?
- Jesam, zaista jesam. Sasvim je drugačiji nogomet nego u Francuskoj. U Ligue 1 je brži, s većim brojem duela, a ovdje se više igra taktički, bitno je iskustvo. Učim, učim... Trebalo mi je na početku malo da se priviknem, ali sad sam već pohvatao neke stvari. I kako funkcionira moja ekipa i kakve su druge jer smo igrali protiv skoro svih.
Statistika govori da je imao 21 nastup u najvišem talijanskom rangu, od toga 15 u početnoj postavi. Ima dvije asistencije, prvi pogodak još čeka, igra s 38 posto osvojenih duela, od toga 42 posto na tlu, prosjek mu je 0,6 uspješnih centaršuteva po susretu. Po utakmici ima 1,7 otklonjenih opasnosti, a u cijeloj dosadašnjoj sezoni nije imao niti jednu pogrešku koja bi dovela do protivnikovog udarca, kamoli do gola. Uvijek ga je pratio glas da je ofenzivno jak igrač, ali da defenzivno nije na jednako kvalitetnoj razini.
- Napravio sam napredak u defenzivnoj igri. Čim sam došao radio sam na tome s bivšem trenerom. Osobno sam zadovoljan kako igram fazu obrane. Uvijek ima stvari koje se mogu popraviti, ali sve dižem na viši nivo i skupljam iskustvo. Znate da sam uvijek za napadački nogomet, za posjed. Nema ništa boljega nego kad imaš loptu i “ubijaš” protivnika, ali kad se treba braniti jednako sam tako angažiran i motiviran i za to. Kao i asistencija za gol, znači mi i “čista mreža”, kad ne primimo pogodak. Nije točno da sam samo napadački orijentiran, s velikom pozornošću igram obranu.
Slušanje instinkta
S Mikeom Maignanom je igrao u Lilleu, u ponedjeljak su se sreli na terenu na suparničkim stranama. Što se dogodilo da je od standardnog prvotimca i često hvaljenog u medijima završio na klupi i morao napustiti taj francuski klub?
- Prve dvije sezone je stvarno bilo super, bio sam jako zadovoljan, igrali smo Ligu prvaka, osvojili francusko prvenstvo. Nakon toga se promijenio i sportski direktor, otišao je Luis Campos, a promijenjen je i predsjednik. Stigli su neki novi ljudi s novim idejama. Jednostavno, za mene se sve okrenulo na krivu stranu. Više nisam igrao. Bilo je dvojbeno što dalje, hoće li me pustiti da odem ili ne, na kraju sam se izborio za transfer. Htio sam otići jer prošlo je neko vrijeme da nisam igrao. Izabrao sam Salernitanu, možda je to teži put jer radi se o manjem klubu, ali izabrao sam ga, odluku sam donio sam i nadam se da će se isplatiti kako treba.
Kakvi su bili komentari, jesu li vam govorili ljudi da idete s konja na magarca?
- Ma ne, a i ne slušam tko što priča. Više slušam svoj instinkt, tako sam radio cijeli život. Ne samo kod donošenja odluka, nego i u igri. Dakako da se konzultiram i s obitelji te ljudima oko sebe. Stojim iza odluke koju sam donio i uvijek ću stajati. Trenutno je dobra, nadam se da će i u budućnosti nastaviti biti dobra.
Zašto ste maknuti na klupu? Kako ste od beka za kojeg se govorilo da je među perspektivnijima u Europi postali pričuva? U prvoj sezoni ste puno igrali, u drugoj manje, tada ste 2021. postali prvaci, da bi u trećoj doveli još neke druge igrače i dodatno vas marginalizirali.
- Znam sve što se događalo, ali ne bih volio pričati o tome.
Je li to bio nogometni, igrački razlog?
- Ne, nije. Nije bio nogometni razlog što nisam igrao, bile su neke druge stvari.
U kontekstu buduće karijere to više nije ni važno.
- Točno, ali itekako je utjecalo na mene i moj status u Lilleu. Ali dobro, i kroz to sam skupio neko iskustvo.
Je li Salernitana samo odskočna daska za dalje ili ste voljni ostati i duže izborite li ostanak u Serie A?
- Ovog časa se fokusiramo samo da ostanemo u najvišem rangu. Imamo jako kvalitetnu ekipu i trenera, kao i uvjete. Sve nam je omogućeno. Najbitnije mi je odigrati najbolje što mogu, potom ćemo na ljeto vidjeti što će biti.
Domagoj ima četiri nastupa za A reprezentaciju tijekom 2020. godine, bio je i u kadru 26 na Euru iako nije igrao. U nacionalnom dresu najviše ga pamtimo po golu koji je dao Engleskoj na Euru U-21 mladih. Zabio je krasnim udarcem za 1:2 što je bio poraz, ali dovoljno dobar za prolaz skupine. Za mladu vrstu više nema pravo nastupa jer rođen je u prosincu 1999. godine, a na Euru koji će biti ovog ljeta igraju 2000. godište i mlađi, no dakako da sanja o novom pozivu Zlatka Dalića. Izbornik ga nije uvrstio na popis nakon toga Eura, je li ga ikad nazvao u tom razdoblju?
- Nakon Eura nismo imali nikakav kontakt. Situacija je bila takva da nisam igrao, a Hrvatska ima stvarno jako dobrih igrača. Čestitam na velikom rezultatu koji je reprezentacija opet napravila broncom u Kataru. Radim, borim se za priliku i vidjet ćemo.
Kako ste pratili Mundijal?
- Super je bilo, sretan sam bio, svaka čast momcima i stožeru. Drago mi je kao da sam bio s njima. Ponovno su digli na noge cijelu naciju. Ponovili su medalju na Svjetskom prvenstvu, to je fantastično.
Na tom Euru 2021. atmosfera nije bila najbolja, u Kataru se sve poklopilo. Je li to razlika koja je utjecala da sad bude bolji rezultat?
- Dosta se toga treba posložiti. Naša ekipa ima ogromnu kvalitetu koja će uvijek isplivati. Nekad se dogodi neka loša utakmica, a na svjetskom ili europskom prvenstvu nema puno prostora za popravak, jedan slabiji nastup i gotovo. Najbitnije je da je kvaliteta tu.
Trofej se pamti
Već 25. ožujka Vatreni nastavljaju dalje, prvo u kvalifikacijama za novi Euro s Walesom u Splitu i Turskom u Bursi, a potom dolazi Liga nacija, Nizozemska je kao domaćin suparnik u polufinalu završnog turnira. Može li Hrvatska nastaviti pobjednički?
- Očekujem upravo to, da ćemo nastaviti pobjednički. Naravno da je tako kad vidim kakvu momčad imamo, kao i to da je puno igrača u jako dobroj formi. Nadam se da će sve ići kao dosad, da će odmah prve utakmice nakon Svjetskog prvenstva ponovno biti uspješne.
Liga nacija je po rejtingu treće natjecanje nakon Svjetskog prvenstva i Eura, međutim podignuti pehar bilo bi grandiozno.
- Trofej se pamti. Sve ekipe na Final Fouru su jake. I Nizozemska te Španjolska i Italija koje čine drugi polufinalni par. Uvijek ciljam na najviše, u dvije utakmice se sve rješava, vidjet ćemo, no vjerujem da Hrvatska može i do zlata.
Logika nalaže da biste se nakon povratka kontinuitetu nastupa mogli ponovno naći na radaru izbornika i stožera za godine koje dolaze.
- San mi je i cilj vratiti se u reprezentaciju Hrvatske. To je normalno, to vrijedi za svakog hrvatskog nogometaša koji želi nešto postići. Radim na tome na svakom treningu, na svakoj utakmici.
Koja je glavna lekcija koju ste naučili u četiri godine profesionalizma izvan Hrvatske?
- Prije sam bio nekako... Neću reći da sam srljao, ali jednostavno u nekim situacijama nisam mogao ostati smiren. Sad sam naučio kroz sve što sam prošao, kad ne ostaneš smiren odnese te. Prekasno shvatiš da nešto nisi trebao napraviti. Nakon svega što sam doživio primirio sam se i posložio stvari u glavi.
Važno je ostati čvrsto na zemlji?
- Tako je.