Analiziramo li osam utakmica Hrvatske i Francuske malo dublje u odnosu na puki rezultat, onda možemo doći do drugačijih uvjerenja u odnosu na uobičajene.
Od osam utakmica (6 poraza i 2 remija) najupečatljivije su bile dvije na svjetskom i jedna na europskom prvenstvu. Činjenica jest da je Francuska pobijedila dva Mundijalska dvoboja, ali je u Euro-srazu (Portugal 2004) bilo 2:2 s boljim dojmom Vatrenih. U dva SP-poraza ključno je imati na umu da su se dogodila u polufinalu i finalu. U prvom je Francuska čak bila u prednosti kao domaćin. U oba slučaja poraz brončane Hrvatske, kao i one srebrne dogodio se s budućim prvakom svijeta!
Sudbina svih izbornika
Što nam to govori? Prije svega da je Hrvatska kroz skoro 25 godina reprezentacija koja se itekako može nositi (i) s Francuzima. Kroz to vrijeme uočilo se da je Hrvatska vrlo borbena i natjecateljski nezgodna Tricolorima. Potom se primijetilo kroz tri prijateljska susreta kako to emotivno isključenje Vatrenih može biti loše (0:3, oproštaj Bobana u Parizu, 0:2 u Maksimiru nakon ispadanja u kvalifikacijama za Euro 2000.), odnosno kako emotivna mobilizacija (poraz od Gruzije tri dana prije) doprinose hrabrijem suprotstavljanju Francuskoj (0:0 u Parizu). Što bi onda mogle govoriti utakmice koje nisu veliki turnir, a ni prijateljske, nego nešto između kao Liga nacija, a u kojima je Francuska slavila 4:2 i 2:1?
One nam zapravo sugeriraju istinu, odnosno objektivnu razliku u kvaliteti. Francuska je posljednjih 6-7 godina moćna, finalist Eura, finalist i pobjednik SP-a, pobjednik Lige nacija. Hrvatska je u vrhuncu, u Rusiji 2018. godine, bila finalist, koji je prvo poluvrijeme odlično parirao Francuskoj, ali je u nastavku pao. Zato što francuski izbornik ima veliku kvalitetu, ali i vrlo širok roster u odnosu na hrvatskog. To nije stvar Deschampsa i Dalića, nego je sudbina svih hrvatskih izbornika od 1990-ih godina…
Zbog svih navedenih aspekata odnosa Hrvatske i Francuske, utakmica na Poljudu trebala bi rezultatski najmanje brinuti izbornika Zlatka Dalića. Koji je u dobrom raspoloženju nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo u Kataru izjavio da je vrijeme da se “skine” Francuska. Nema potrebe biti pod takvim pritiskom, jer nas povijest uči da s prvim ešalonom reprezentativnih kvaliteta Hrvatska u pravilu ima rijetke trenutke sreće. Uostalom to što smo izgubili polufinale i finale SP-a s Francuzima zaslužuje više okvir super uspjeha Hrvatske, a ne okvir poraza. Jer uspješnost Francuza je logika, a takvi dosezi Hrvatske su izuzeci.
Ispunjenje faktora
U Splitu reprezentacija treba čvrstu i organiziranu postavku igre, visoku razinu borbenosti i kompaktnosti, što bi u slučaju ispunjavanja bio zalog da će se ti faktori protiv sebi ravnijih suparnika rezultatski oploditi. Hrvatska treba znati gdje joj je objektivno mjesto i čemu može stremiti. Kad se tako postave stvari, uz ispunjenje navedenih faktora, onda ne samo da je moguće da se dogodi i pobjeda protiv selekcije kao što su Francuzi, nego je moguće dogurati do završnice Mundijala!
Kako pred Francusku 1998. tako i pred Rusiju 2018. Vatreni su išli ponizno, bez velikih očekivanja, lišeni imperativa, ali upravo i zato rasterećeniji u igri te spremniji da pokažu najbolje od sebe. Na turniru je to puno lakše unutar par tjedana, nego kroz godinu u sporadičnim utakmicama. Tada ipak prevladava kvaliteta, što nam ukazuju i utakmice s Francuzima.