Ole Gunnar Solskjaer možda neće ostati pretjerano zapamćen po trenerskoj epizodi na Old Traffordu, ali to ne može izbrisati slavu igračkih dana u Manchester Unitedu. Pogodak u 2:1 pobjedi Crvenih vragova nad Bayernom u finalu Lige prvaka (1999.) jedan je od njegovih najvećih pečata, a Norvežanin se slavnih dana prisjetio u razgovoru za The Guardian.
Kaže, u aktualnom sastavu engleskog velikana malo je igrača koji bi preživjeli u svlačionici Sir Alexa Fergusona. Bio je to pristup i naboj kakav je današnjem dobu sve manje na snazi. Misli da su igrači, za razliku od njegovih terenskih suvremenika, suviše ‘mekani‘.
- Bila je to fantastična svlačionica, momci su bili nevjerojatni. Roy Keane je bio vođa, onaj na kojeg su se svi ugledali. David May bio je šaljivdžija i klaun, Gary Neville najpopularniji, što je ostao i danas. Nicky Butt i Ryan Giggs bili su glavni zabavljači - prisjeća se Solskjaer, pa dodaje da su Fergusonovi momci bili posebno motivirani:
- To su bili rođeni pobjednici. Mrzili smo gubiti, nekada bismo se nakon poraza svađali ili potukli. Tako to i treba biti nakon loših utakmica, morate prodrmati jedan drugoga. Ako to danas učiniš dečkima, žalit će se mami, tati ili agentu. Oni su poput pahuljica. Malotko bi od današnjih igrača preživio našu svlačionicu.
Solskjaer je u Unitedu proveo 11 godina (1996. - 2007.). Bio je veliki povjerenik Alexa Fergusona, koji mu je ponudio 366 nastupa na poziciji centarfora, a Norvežanin se odužio sa 126 golova i 50 asistencija. Kasnije se na Old Trafford vratio u trenerskoj ulozi, ali ispostavilo se da je samo jedan u nizu neuspjelih eksperimenata.