Blijed u licu, odsutnog pogleda. Takav je Gustafsson došao na press-konferenciju pred jedinog hrvatskog novinara. Doduše, bilo je tu i nekoliko ushićenih Kazahstanaca. koji su više slavili pobjedu Tobola nego su razmišljali što pitati trenera Bijelih...
- Jako sam razočaran - jedva je prozborio Gustafsson.
- Nakon ovakvog rezultata trener uzima najveću odgovornost - dodao je Šveđanin u istom tonu.
Gotovo da se nije čulo Gustafssona jer njegov govor u Kostanaju je postao šapat. Europska eliminacija silno je pogodila Šveđanina, ali još nema dimenziju kako su ispadanje doživjeli navijači. Tek će u nedjelju protiv Šibenika osjetiti "vox populi", ali nakon debakla u Kazahstanu za Gustafssona je svaka sljedeća utakmica kvalifikacijska za ostanak na klupi Hajduka. Imperativ su prvenstvene pobjede u nizu, od sutrašnjeg Šibenika preko Gorice, Slavena Belupa do Hrvatskog dragovoljca. Četiri u nizu mora dobiti ako želi držati sebe na klupi i Hajduk s priključkom prema vrhu. Drugog izbora nema nakon ispadanja iz Europe i samo jednog osvojenog boda u dva početna kola HNL-a.
- Moramo se podići za nedjeljni dvoboj sa Šibenikom, pokazati da možemo puno više - naglasio je Gustafsson.
Godinama je Gustafsson navikao raditi u mirnoj razvojnoj sredini, u Norrköpingu, koji je očito nogomet doživljavao kao vikend-veselje u igri koja je obilovala golovima. Igri koja nije imala obvezujući pritisak pobjede. Lijep je to nogomet za gledanje na TV-u, svrsishodan i za razvoj napadača, ali rijetko donosi pravi konačni rezultat. Prije odlaska na uzvrat u Kostanaj ispisali smo tekst o Gustafssonu kao velikoj zagonetki. Nakon druge utakmice s Tobolom nema enigme. Gustafsson je pogriješio u izboru taktike za susret s Kazahstancima, čekanjem u neaktivnoj igri potpisao je jednu od najvećih blamaža Hajduka na euro-sceni. Ali, njegov problem nije samo eliminacija od Tobola. Njegov problem je ukupna igra u kojoj je Hajduk primio osam zgoditaka u četiri utakmice (Tobol 4, Lokomotiva 2, Osijek 2). Njegov problem je rezultat u prvenstvu, njegov problem je kako igra obrana, zašto je momčad stalno u disbalansu okrenuta isključivo prema napadu.
Sve su to problemi švedskog trenera, a rezultat svega je veliko razočaranje. Kako je Gustafsson razočaran nakon Tobola, tako smo i mi razočarani njegovim ulaskom u sezonu. Ključne probleme smo nabrojili, stoga u zraku stalno lebdi isto pitanje. Je li Gustafsson natjecateljski trener? Ako je suditi po četiri uvodne utakmice, odgovor je negativan. Istina je da momčadi treba kvalitetniji stoper, da treba još jedna "šestica". Također je istina da u važnoj utakmici nije igrao Livaja, a Biuk je nedovoljno oporavljen ušao u finišu. Ali, bilo bi pretenciozno tražiti alibije kojim bi se pokrio Gustafssonov neuspjeh protiv skromnog Tobola, koji je svaki udarac prema vratima pretvorio u zgoditak. Od Jakobušića i Nikoličiusa je u ruke dobio zanimljiv projekt s ciljem da igrom i rezultatom poveća momčadi vrijednost. Međutim, Gustafsson nije opravdao povjerenje. Zato, od Šibenika pa nadalje mora izbalansirati momčad iz kadra kojeg trenutno ima na raspolaganju. To je zadaća trenera. Mora primarno organizirati defenzivnu igru, kako u sredini, tako i u zadnjoj liniji. Pronaći igrače koji mogu odgovoriti zahtjevima igre i rezultata. Jasno, sve to jednostavno izgleda na papiru, ali Gustafsson je trener, doveden je da napravi igru i rezultat. U nepuna dva tjedna ispucao je sve kredite pogrešaka, zato logično zvuči da će teško izdržati na klupi Hajduka s nekim novim posrtajem u prvenstvu.
Odgovornost igrača za kazahstanski debakl nije ništa manje od one koju mora podnijeti Gustafsson. Taktiku slaže trener, ali ne treba trener igračima kazati da moraju ući u blok protivničkog šuta, da moraju zaustaviti dodavanja prema centarforu jer ako "devetka" dobije loptu u šesnaestercu, onda je jasno da je opasan u poziciji za šut. Ne mora im trener kazati da treba postići zgoditak kada se nađu u šansi...
Očita je istina da je Hajduk bez Marka Livaje u Kazahstanu izgledao potpuno izgubljen. Teško je shvatiti da je Livaja zbog ozljede izostao baš u važnoj europskoj utakmici, ali već smo u najavi konstatirali "ako ne mogu proći Tobol s dva razlike iz prve utakmice, Bijeli nisu ni zaslužili Europu". Čak i kada igraju bez Livaje. Međutim, pokazalo se da ova momčad ne može bez Livaje. Samo neka je na terenu, da ga ostali vide, da znaju kome će dati loptu, da im nešto podvikne kada ne ide. I dva dana nakon utakmice nevjerojatno izgleda da se Hajduk mogao tako lagano raspasti, primiti tri pogotka iz tri udarca u samo 11 minuta jer Tobol nije stvarao pritisak, nizao šanse i "bacio sidro" u kaznenom prostoru Bijelih. Četiri puta su ukupno zapucali, četiri su zgoditka postigli pored skamenjene obrane i veznog reda Bijelih bez bloka na šutevima. Zato pored trenera Gustafssona moraju igrači podnijeti svoj teret odgovornosti. Od kapetana Kalinića, koji je daleko od svojih proljetnih izdanja, preko Krovinovića, koji je očito nespreman za niz od tri utakmice u osam dana, do napadača Mlakara koji je zapucao dvije velike prigode...