Nije mala vjerojatnost da ćete negdje u šetnji uz nasip ili kod Bundeka sresti Antu Ćorića u “petoj brzini”. Nekad velika nada Dinama, mladić oko kojeg su se lomila mnoga koplja i koji pravi nogometni uzlet još nije doživio i to iz više razloga, sad je 25-godišnjak pred svadbu. Ljetni odmor koristi za trening, samo za trening...
- Radim s Vlatkom Vučetićem, trenerom koji trenira i Luku Modrića i jako sam zadovoljan. Naporno treniram, svaki dan. Evo, baš sam ovih dana vježbao po Modrićevom programu i ne mogu mu se prestati diviti, što čovjek sve radi u tim godinama. Ali, i ja želim još dugo igrati, možda ne do 37., ali do 34. ili 35. planiram ostati u formi. I drago mi je da barem po nečemu mogu biti kao Luka Modrić, ha-ha - priča Ćorić nakon još jednog takvog teškog treninga i nakon sezone koja mu je vratila osmijeh na lice.
Nije tako jednostavno
Dakle, Ćorić je još uvijek igrač Rome, proteklu sezonu odradio je u švicarskom Zürichu, osvojio naslov prvaka. Dopalo mu se u Švicarskoj, vratio se nogometu nakon puno muke, ali krenimo redom... Zna li gdje će igrati iduće sezone?
- Ne još, nije sve tako jednostavno. U Romi me nemaju u planu, nisam na popisu igrača s kojima računa Jose Mourinho, ali klub me ne želi nikome dati besplatno, tel tako pustiti da odem. Imam nekoliko ponuda, želi me i Zürich, ali zasad je to financijski preveliki zalogaj za taj klub. Zovu me i klubovi iz jačih liga, no još čekam rješenje i nešto konkretno. Treniram, spremam se za nove izazove, a napokon sam sretan što sam zdrav, što su ozljede iza mene. Ovo je prva sezona nakon odlaska iz Dinama koju sam odradio u kontinuitetu. Nisam uvijek igrao od prve minute, nisam odigrao 90 minuta nijednom, ali zadovoljan sam kako sam odigrao kad sam bio na terenu. Ukupno 23 utakmice ove sezone, bez ozljede, to je za mene velika stvar.
Dakle, što je pošlo po zlu od odlaska iz Maksimira u Romu?
- Ma, ništa nije bilo kako treba! Iako, počelo je dobro. Išao sam s Romom na pripreme u Ameriku i po mišljenju svih odradio sam ih odlično. Nahvalio me i veliki Totti, govorili su mi da sam bio sigurno među tri najbolja igrača. I onda krene sezona, ja na tribini! Nisam dobio ni priliku, da pokažem vrijedim li ili ne. Odigrao sam ukupno pola sata za Romu. Već na polovici sezone htio sam na posudbu, ali tada mi je sportski direktor Monchi rekao da budem strpljiv, da ću dobiti šansu, da računaju na mene. Ali, ništa. I na kraju sezone otišao sam na posudbu u Almeriju. Tu su krenule ozljede, ali igrali smo dobro, bili na pragu da izborimo ulazak u Primeru. I onda mi je stradao zglob, ozlijedili su se još neki igrači, bili smo treći i izgubili u doigravanju za ulazak u elitu.
Ništa od Almerije, otišao je u nizozemski Venlo.
- Bio sam ozlijeđen, ali u Romi su mi rekli - idi svejedno u Venlo. Išao sam, ali nisam mogao pokazati što znam, mučio sam se. Pao sam i fizički i psihički, nije to bilo to, tražio sam novi klub i izabrao Olimpiju. Konačno sam skupio pet utakmica u nizu, sve je bilo super i onda... Potrgao sam kolateralni ligament koljena, ne jednom, nego dvaput. Osam mjeseci ukupno bio sam izvan nogometa, već me lagano uhvatila depresija, nisam znao gdje ću i što ću.
Pita se Rimljane
I tada je došla ponuda Züricha i povratak nogometu.
- Da, baš sam bio sretan ovu sezonu što napokon opet igram u kontinuitetu, što sam se vratio na teren. Dobar klub, dobra i liga, ne bih imao ništa protiv i da ostanem, međutim, pita se Romu, još sam uvijek njezin igrač.
A Roma na njega ne računa, ali i ne spušta cijenu?
- Tamo je bilo puno promjena od mog dolaska, na svim razinama. I teško je očekivati da će mi sad Jose Mourinho, koji me nikad nije vidio niti na treningu, kamo li na utakmici, dati šansu, staviti me na popis igrača s kojima računa. A nikad nisam dobio šansu, kažem, odigrao sam oko pola sata sveukupno. Ovo je bila uspješna sezona, osvojili su i Konferencijsku ligu, nema razloga da sad mene vrate u momčad! Ali, opet, Roma je na meni dosad izgubila oko 25 milijuna eura, želi vratiti barem dio tog novca i zato ne spušta cijenu, tako da ja sad još uvijek čekam i nadam se da ću uskoro naći klub.
Kad pogleda iza sebe, je li se moglo, još u Dinamu, sve drugačije odviti? Da je možda bilo više strpljenja, da je ostao još malo?
- Dakako da nisam ovako zamišljao svoj nogometni put i da sam i ja radio pogreške, neke stvari napravio krivo. Ali, isto tako, bilo je tada i pritisaka u klubu da moram otići, počele su se o meni pisati i pričati neke stvari koje nisu bile točne. Da je sve bilo normalno, potpisao bih doživotni ugovor s Dinamom, sigurno bih ostao još u Maksimiru, no ispalo je drugačije.
Ćorić nimalo me dvoji da bi se jednog dana volio vratiti u Dinamo...
- Naravno da bih, vezan sam uz Dinamo, kad imam vremena idem i na utakmice, čujem se redovito s mnogim igračima iz svoje generacije i bivšim suigračima.
Samo da je zdravlja
Dinamo i Zürich mogu se sastati u kvalifikacijama Lige prvaka, tko bi bio u prednosti?
- Možda Dinamo zbog svega što je radio zadnjih godina u Europi i tog iskustva, ali bila bi to vrlo teška utakmica za Modre. Znamo da su u Švicarskoj dugo godina vladali prvo Basel, potom i Young Boysi, to su ozbiljni klubovi, uostalom, ima i Dinamo s njima neugodno iskustvo. A mi smo uvjerljivo osvojili naslov, sedam kola prije kraja. Recimo, moj suigrač Wilfried Gnonto, 18-godišnjak, dobio je poziv za talijansku reprezentaciju. Sjajan igrač, veliki talent.
Nekad je veliki talent bio i Ćorić, čak i reprezentativac, sad je to doba prošlo, ima 25, puno toga nije ostvario. Nekad je sanjao Real, Barcelonu, najveće pozornice, koje su mu danas ambicije?
- Možemo reći da sam sad na nekom novom početku, samo želim zdravlje, da se nastavi ovo razdoblje bez ozljeda. Ostalo je na meni, još uvijek vjerujem u sebe i znam da još nije kasno za nogometne iskorake, pa čak i na razine na kojima sam mogao biti. Pa imam 25, nemam 30, ne odustajem još od svojih snova. Ove sezone odigrao sam dobrih utakmica, ali po 30-ak minuta, nisam mogao više. Zato sad radim naporno, svaki dan treniram i na odmoru da bih mogao tako igrati svih 90 minuta. Ma, samo da je zdravlja, u ostalo ne sumnjam.
I da nađe klub, da ga Roma pusti. Ali, prije toga uplovit će uskoro u bračne vode, u nogometni brak. Zaručnica Sara, naime, kći je bivšeg nogometaša Besnika Prenge i sestra Herdija, nekadašnjeg Dinamova stopera.
- Dugo smo zajedno, sad pripremamo vjenčanje. Herdi je, inače, u Mađarskoj, jedan je od najboljih stopera lige, ponajbolji igrač Kisvarde, kluba koji je završio na drugom mjestu, odmah iza Ferencvarosa. Baš je imao dobru sezonu.