Rijeka, Osijek, Istra 1961, Šibenik... Popis hrvatskih nogometnih prvoligaša koji na svojim čelnim upravljačkim pozicijama imaju privatne vlasnike trebao je prije nepune dvije godine postati brojniji za još jednog člana. Tada je naime, u projektu preuzimanja kontrole nad vinkovačkom Cibalijom bila jedna strana tvrtka koja je za operativca u Hrvatskoj imala Miroslava Bičanića. Taj nekadašnji hrvatski reprezentativac, danas nogometni menadžer bio je vrlo blizu ostvarenja cilja. Ali onda je, kako nam je rekao gostujući u SuperSportske Podcastu, sve odjednom zarmlo...
O čemu se točno radilo?
- Predstavljao sam dakle, jedan investicijski fond iz Švicarske koji mi je dao odriješene ruke za taj projekt. Odabrana je Cibalia jer se nalazi u Slavoniji za koju su mnogi dionici tog posla vezani. Mislim da je to klub koji ima jako veliki potencijal. Grad je stao iza projekta, ujedinili smo vlast i oporbu Grada, imali smo podršku gradonačelnika Bosančića, energiju i sistem, praktički crveni tepih pod nama... - priča nam Bičanić.
Je li već onda uslijedila klasična hrvatska priča?
- Nismo mogli nakon gotovog projekta i revizije dugovanja, otkupiti zemljište na kojem je stadion Cibalije. Time smo otvorili svu ostalu problematiku i ostalih klubova. Zašto Pampas može, a Gradski vrt ne u slučaju Osijeka ili zašto Kantrida zjapi prazna, a ide se na Rujevicu i tako dalje.. Mi smo htjeli otkupiti zemljište da bi mogli napraviti već gotov arhitektonski projekt sa shopping-centrom, kinom... Ali, stari zakoni su ostali na snazi, nije ih se promijenilo, nije se moglo upisati za vlasnika otkupljenog zemljišta, nije se moglo onda ni ući u bolje financijske aranžmane s ulagačima. Koncesija na 99 godina Švicarce nije zanimala i morali smo odustati.
Kakva je bila vizija, kako su Švicarci trebali zarađivati na - Cibaliji?
- Bio je koncipiran stadion za 12.500 gledatelja. Sadržavao je poslovni kompleks i kamp sa sedam terena za 200-tinjak djece. Shopping-centar, kino, autobusni terminal... Sportski, Vinkovci su unikatni u Europi, dobili smo na osnovu nje i potpuno partnerstvo s Juventusom koji je vidio priliku da kroz Cibaliju dođe u bazen u kojem su osim Hrvatske blizu i Srbija i BiH. Tu su Švicarci vidjeli i sportski motiv, trebala je Cibalia biti nova snaga na nogometnoj karti Hrvatske. Naši ciljevi bili su da budemo drugi, treći, četvrti u HNL-u i da se borimo za Europu - jasan je bio Bičanić.
Sve bi se zasnivalo ipak, na razvoju mladih igrača. Rezultat, ako bi se dogodio - dobro bi došao.
- HNL bi trebao biti razvojna liga. Mi nismo toliko jaki ni bogati da bismo imali samo jedan veliki klub. Kod nas još uvijek postoje politički utjecaji po klubovima, ali možemo se odrediti na način da bi se privukli investitori u naš nogomet ili sport općenito. Košarka, rukomet, vaterpolo, nekada je sve to bilo profesionalno. Nogomet preživljava danas u Hrvatskoj, a ostali sportovi se gase. Vlada bi mogla povesti računa o poreznim olakšicama za domaće ili strane investitore u hrvatski sport, a mi sad imamo brane i prepreke kojima im ne olakšavamo - kaže Bičanić pa dodaje:
- Švicarskim investitorima kada su dolazili u Cibaliju, na ustima su bila samo dva pitanja. Rekli su, doći ćemo ako nam država da porezne benefite na državnoj ili lokalnoj razini. Ako ne, rekli su da će kupiti klub u drugoj zemlji, a na kraju su i kupili klub u Austriji. Jedan od suinvestitora trebao nam je biti i Manchester City koji je na kraju kupio Lommel u Belgiji. Dakle, mi našim bogatim ljudima koji bi investirali ne dajemo porezne olakšice, ne dajemo to ni strancima. Zatvoreni smo, vrtimo se u istom kolu i to stalno radimo - priča Bičanić.
Cijeli SuperSportske Podcast #35 s Miroslavom Bičanićem pogledajte u nastavku: