Kući su otišli sretni, Hajduk izgleda dobro, okomito, odlučno, rastrčano... I prije svega izgleda - karakterno, a onda i pobjednički. Igrači s gubitničkim mentalitetom, kojima je bilo svejedno jesu li drugi, treći ili peti, napustili su svlačionicu. I to je najveća promjena koju su u zidanju ovog Hajduka napravili Jakobušić i Nikoličius. Promijenili su karakter svlačionice. Što je uvijek prvi preduvjet da se nečemu možeš nadati.
Tobol se, međutim, nije predstavio kao moderna momčad. Punih 70 minuta stajali su Kazahstanci u niskom bloku, daleko od Hajdukovih igrača, koji su lopte primali bez ikakvog pritiska. Već protiv Osijeka u nedjelju to neće biti slučaj. Bjeličini igrači u svakoj situaciji idu "u meso", oni ne ostavljaju suparnicima ni pola metra slobodnog prostora. I zato navijači Hajduka ne trebaju biti u transu. Derbi s Osijekom reći će daleko veću istinu o trenutačnim mogućnostima novog Hajduka. Koliko god to sinoć izgledalo obećavajuće, čak i impresivno u pojedinim segmentima.
Navijači su s najviše nestrpljenja čekali premijeru Filipa Krovinovića (26) da bi u krupni plan iskočio Marin Ljubičić (19). Splitski dragulj u četiri je dana proživio nogometnu kalvariju pa erupciju ovacija koje će pamtiti cijeli život. I koje su potvrda da navijači vjeruju u njega i da će stati iza svega što će donijeti Hajduku.
Bile to suze kao u Kranjčevićevoj protiv Lokomotive ili smijeh koji mu nije silazio s lica kad je protiv Tobola napuštao travnjak. Ljubičić je jedan od najmlađih u svlačionici, ali karakter koji pršti iz svakog koraka tog mladića najveće je moguće blago koje će ga nogometno odvesti na visoke razine. I opet ne možemo prihvatiti da su ga Hajdukovi treneri u prošloj sezoni ignorirali ostavljajući ga da igra u juniorima (Vukas, Primorac), ili mu dajući mrvice premda su ga svaki dan imali na treningu (Tramezzani). Ljubičić je rođeni fajter, borac bez mane i već sad odličan golgeter.
I dok je Ljubičić sinoć bio najmlađi na terenu, Gergő Lovrencsics (32) najstariji je uopće u momčadi Hajduka. Mađar koji je tek stigao na Poljud možda je najbolji primjer pametnog i jako dobro promišljenog slaganja momčadi. Tri puta prvak Mađarske s Ferencvarošom, prvak Poljske s Pogonom, reprezentativac, kapetan i lider svlačionice već godinama, igrač koji ne poznaje ikakav pristup osim onog maksimalnog. U svakoj minuti treninga, a kamoli utakmice. S njim u svlačionici mladići poput Ljubičića, Biuka, Čoline, Čuića, Atanasova, Vuškovića... od prvog dana imaju učitelja kojeg mogu slijediti u stopu, jer Mađar ih može naučiti samo dobrim nogometnim postulatima. Lovrencsics je uz sve to i klasan igrač, što smo i sinoć vidjeli kroz sjajnu asistenciju za drugi gol Ljubičića.
I dok su Lovrencsics, Livaja, Kalinić, Krovinović ili Elez na Poljud ušli kroz velika vrata, Emir Sahiti povratak s posudbe iz Šibenika odradio je u tišini. I od prvog dana priprema zapeo tako da ga trener Gustafsson gleda u nevjerici na svakom treningu. Sahiti je bio odličan u remiju s Lokomotivom igrajući desno krilo. Sinoć je bio još bolji igrajući kao desni vezni, kao klasična osmica.
A u Šibeniku je blistao kao lijevo krilo, jer je dešnjak koji voli 'lomiti' suparnike pa si namjestiti loptu na 'desnicu' te opaliti po golu. No, Sahiti je pravi gdje god ga staviš, a još dok je nosio Šibenikov dres pisao sam o tome da će možda ipak najviše pružiti kao "osmica", jer je sjajan u duelu, ima dribling, ima hitrinu, smisao za suradnju, ali i fantastične tjelesne predispozicije za trčanje u oba smjera. I Sahiti je sinoć potvrdio koliko je važno pojačanje za Hajduk. I koliko je neustrašiv karakter, koji put do gola uvijek traži isključivo najkraćom mogućom linijom.
Četvrta velika priča sinoćnje utakmice naravno da pripada Filipu Krovinoviću. U svakom njegovom dodiru s loptom osjeti se koliko je dobar igrač. Dao je više okomitih i iznimno preciznih lopti nego svi ostali igrači na terenu zajedno. Imao je doduše i prostora kakvog je kao igrač WBA mogao samo sanjati, ali to ne može umanjiti potvrdu da je Hajduk u njemu dobio "mozak i dušu", igrača koji sve oko sebe čini boljima. Bio je pametan u igri, maksimalno racionalan, a opet dovoljno učinkovit. Taman kako se i treba ponašati iskusan igrač koji dobro zna da tjelesno još uvijek nije ni izbliza spreman.
Ljubičić, Lovrencsics, Sahiti i Krovinović četiri su najveće priče u sinoćnjoj pobjedi Hajduka. I reprezentativni uzorak načina na koji tražiš igrače. Karaktere prije svega. Kad s takvima napuniš svlačionicu, onda možeš u rat u svakoj utakmici...