Andrija Balić pojavio se na Gripama. Veznjak slovačkog prvoligaša Dujnajske Strede rijetko se posljednjih godina viđa u Splitu. Sam je ponudio objašnjenje: - Istina, rijetko. Ali, ja sam iz Dugopolja. Kada mogu dođem kući, gdje imam svoj mir na selu. Uživam i guštam – kazao nam je samozatajni Balić.
Kakav je nogometni život? Pitanje je zanimljivo, ali odgovor nije jednostavan. Balić je u travnju ove godine doživio neugodnu ozljedu leđa. Iskočio mu je disk, pa se već osam mjeseci oporavlja. Osam mjeseci je prošlo bez lopte, zato je teško pitati za nogomet.
- Ozljede me nemilo tuku, iskočio mi je taj disk. Posljednja dva mjeseca sam pri kraju oporavka, od travnja nisam minute odigrao. Nadam se da ću u drugi dio sezone ući maksimalno spreman. Zaželio sam se nogometa.
Balić je u siječnju 2016. iz Hajduka otišao u Udinese, a onda je u kolovozu 2020. potpisao za slovačku Dunajsku Stredu. U tom raskidu sa Talijanima puno je bilo priča o povratku u Hajduk.
- Pričalo se, pisalo se, imali smo nekoliko razgovora, ali nije se dogodilo. To je jedino što mogu reći.
Pola sezone je odradio na posudbi u Slovačkoj, potom potpisao ugovor za "Crno-žute". Sedam je godina ukupno prošlo otkada je Balić napustio Hajduk. Kao da je jučer bila scena iz hotela Sueno u Beleku gdje se tada 18-godišnji veznjak opraštao od suigrača. Otišao je kao golobradi mladić, a danas ima obitelj, dijete. Ima i 25 i pol godina.
- Da, da.... Otišao sam kao dječak, a vraćam se kao muškarac, ha, ha... Svašta je bilo u tih sedam godina. Puno uspona i padova, puno ozljeda.
Golemi je talent bio Balić. Tepalo mu se "hrvatski Pirlo". Plemeniti igrač, veznjak sjajnih rješenja i odličnog udarca. Zajedno sa Vlašićem je ušao u prvu momčad na ljeto 2014. kod trenera Tudora. Obojica su klasa ‘97, ali mora se reći, puno više se očekivalo od Balića.
U Udinama je često odlazio na posudbe, od nizozemske Fortune preko Perugije i na kraju Dunajske Strede, u kojoj se naposljetku i skrasio.
- Svi su više očekivali, ali kada se trebalo dogoditi nešto uvijek nevolja. Imao sam ugovor života ispred sebe, ali ozlijedio sam koljeno. Potom sam u Slovačkoj također dobio pravu ponudu, ali napala me ozljeda leđa. Ali, nije još ništa gotovo.
Koji je mikro-cilj, do kraja sezone?
- Odigrati što više minuta, vratiti se u ozbiljan ritam. Da me leđa i taj nesretni živac više ne muče.
Pratite li zbivanja u aktualnom Hajduku?
- Pratim, gledam. Dobro je, ali da može bolje, sigurno može.
Na ljeto je Balić slobodan igrač. Hoćemo li se za šest mjeseci ponovno baviti s pitanjem "vraća li se Balić u Hajduk".
- Ne znam, bitno je samo da budem zdrav.
Za kraj i jedno osobno pitanje, je li do Slovačke stigao nadimak "oči ćaćine"?
- Ne znaju u Slovačkoj za taj nadimak. To je samo za lokalnu upotrebu. Po Splitu me uvijek netko upita "di si oči ćaćine". Ali, gore ne znaju za to.