Vjerojatno veliki program promjena potaknut osebujnim vještinama, sada pokojnog nogometnog menadžera Mina Raiole. I slučaj koji je označio njegov moć, ali dao naslutiti u kojem bi pravcu svi menadžeri različitog dometa, mogli krenuti. Dakle, Raiola je 2012.godine "oteo" Alexu Fergussonu tada 19.godišnjeg Paula Pogbu i odveo ga je u Juventus bez odštete. Raiola je potpisao takve ugovore da je četiri godine kasnije tom istom Unitedu "vratio" Pogbu, ali za 105 millijuna eura. Od iznosa odštete Juventus je platio Raioli 25 milijuna eura provizije. No, spretni menadžer se postavio u poslu i kao posrednik Man Uniteda, pa je i od engleskog kluba naplatio 10 milijuna eura provizije! Senzacionalno je jedan agent u jednom transferu zaradio čak 35 milijuna eura. Na stranu što će sada Pogba drugi puta u povijesti napustiti United bez odštete, a Juventus već drugi puta u deset godini istog igrača dobiti za nula eura, ostaje činjenica da je FIFA i kroz taj slučaj postala svjesna da Raiola i slični posrednici potpuno dominiraju predsjednike klubova, utječu na trenere i posljedično na momčad u kojem je njihov štićenik. Sa takvim utjecajem mogu ucjenjivati, sasvim legalno, jer dovoljno je da najave da će jedan igrač otići ako mu se ne ispune uvjeti, pa da klubovi moraju popustiti. I treneri također. A predsjednici nerijetko uzimaju druge igrače, koji im objektivno ne trebaju, ali da bi zadovoljili agenta zbog važnog igrača, pristaju na takve dilove...
FIFA je pripremala reformu cijelog procesa transfera i ona će ubrzo biti na dnevnom redu Kongresa, što u prijevodu znači da će biti prihvaćena. Važan dio tih reformi je upravo i strože preciziranje rada posrednika. FIFA želi da se time smanje enormni sekundarni troškovi transfera, jasnije definiraju prava i obveze agenata i spriječe zlouporabe. Novi pravilnik o posrednicima trebao bi biti izglasan tijekom ljeta, a službeni početak nove ere bio bi lipanj 2023.godine. Iz objektivnih razloga (izglasavanje, SP Katar) ovoljetni mercato te onaj u siječnju odvijati će se po liberaliziranom modelu, kojeg je amenovao prije 7 godina kompromitirani Sepp Blatter...Ovo su glavne točke promjene sustava posredništva...
1.Uvode se (vraćaju!) licence za agente u posredovanju, koji će morati imati i određeni stupanj sportskog obrazovanja u procesu izdavanja licence. Uz to će svaki aspirant za licencu menadžera morati priložiti i potvrdu nadležnog suda da nije kazneno procesuiran.
2. Utvrdit će se maksimalni iznos provizije odnosno honorara kojeg će menadžer moći prihovodvati u transferu. To iz razloga da se spriječe zlouporabe u plaćanjima.
3. Ukinuti će se sukob interesa, koji kao u slučaju Raiola-Pogba onemogućuje da jedan agent bude u istom transferu predstavnik kluba koji prodaje i kluba koji kupuje igrača, te naplaćuje dvije provizije.
4. Uvesti će se posebna Komora za kompenzaciju FIFA, to jest jedna institucionalna linija preko koje će se plaćati sve provizije. To bi trebalo garantirati transparentnost plaćanja u nogometu.
5. Oformit će se poseban arbitražni sustav FIFA-e koje će učinkovito i promptno rješavati sporove između agenata, igrača, trenera, klubova, članica.
6. Javno će se objavljivati cjelokupni posao kojeg su agenti obavili u jednom transferu. Objava će obuhvatiti visinu transfera i iznos plaćene provizije. Na taj način, uz transparentnost kolanja novca u transferima želi se ojačati kredibilitet sustava transfera i snažiti reformu.
7.FIFA će zbog transparentnosti objaviti i popis licenciranih agenata, na službenoj stranici lega.fifa.com. Tamo će se precizno objaviti kontakti svih klubova i agenata, tako da će se odmah znati je li menadžer koji se pojavljuje u nekom transferu licencirani zastupnik ili nije.
Dakle, sa linijom transparentnosti, ravnoteže sustava plaćanja, legalitetom i moralnosti, FIFA želi konačno uvesti reda u posredničkim poslovima. U tom smislu ne bi se smjelo ponoviti kao nedavno završeni transfer Erlinga Haalanda, u kojem je podosta toga nelogično. Manchester City je platio Borussiji Dortmund 60 milijuna eura odštetne klauzule, ali uz to je izdvojio i 40 milijuna eura za provizije menadžeru Minu Raioli (sada njegova agencija nastavlja posao pod palicom odvjetnice Rafaele Pimente) te Haalandovom ocu. U FIFA su uvjereni da će tako bitno smanjiti odljev novca iz sustava nogometa u privatne džepove, a više će se zadržati unutar njega i kroz odštete. U tom smislu još je aktivan prijedlog da se uvede, kao u američkom profesionalnom sportu (recimo u košarci), tzv. luxury tax, svojevrstan porez na luksuz. Dakle, postoji salary cup, limit za plaće. No, oni klubovi koji žele platiti veće plaće od dopuštenog limita, mogu to učiniti ali onda plaćaju taksu koja ide u zajednički fond neke lige i koristi se za financiranje klupskih akcija, ali različitih društvenih aktivnosti uz sport. U košarci je tako na svaki dolar plaćen iznad limita predviđen porez od 1,5 do 5 dolara. Tko želi neka izvoli...
Sasvim je sigurno da će važni menadžerski autoriteti udružiti i pokušati zaustaviti reformu. Ona će bitno promijeniti odnose u svijetu posredništva, smanjiti na minimum mogućnosti zlouporabe plaćanja, rasvijetliti koliko je za kojeg igrača što plaćeno u transferu, ali i bitno ograničiti ludovanje po pitanju provizija i posljedičnih utjecaja menadžera na život jednog kluba i sustava nogometa uopće. No, dojam je da će ovakva ideja FIFA naići i na veliku podršku nacionalnih vlada, odnosno njihovih poreznih organa. Posredništvo je bilo (i još uvijek jest) siva zona financijskog poslovanja u nogometu, u kojoj se prašumi odnosa jako teško utvrđuju financijske relacije. O ogromnim iznosima koji kolaju u industriji nogometa dovoljno je kazati da je u 2019.godini, dakle udarnoj prije pandemije, plaćeno čak 7 milijardi eura razlitih provizija na transfere! Posve je jasno da je državnim fiskalnim organima pogotovo u interesu da se točno zna što je kome plaćeno i koliko se mora platiti poreza.