Provedete li samo par minuta u društvu Roberta Prosinečkog u Ljubljani, odmah ćete shvatiti da čovjek ima neobičnu karizmu. Velikog Žutog ljudi naprosto vole i to je nešto što imaš ili nemaš u sebi.
- Sve je puno novinara ovih dana. Bila je, uostalom, tu deset dana ekipa iz Španjolske, koja za Moviestar snima dokumentarac o meni. Bili su i u Zagrebu, razgovarali sa Zvonom Bobanom, bili su u Beogradu, pričali s Piksijem Stojkovićem i Dikom Stojanovićem, ovdje su bili danima. Gužva je cijelo vrijeme... - smije se Žuti, dok pali cigaretu, na pitanje fotoreportera trebamo li tražiti dozvolu za snimanje.
Uvijek gužva
No, gužva je tu i za Robija, iako on gužve voli. Neki lažnjak uvijek dobre prođe.
- Selim uskoro u iznajmljeni stan jer ovdje je gužva, ne možeš ni zapaliti na miru, uvijek netko dođe, pita za sliku, porazgovara...
Robert Prosinečki je puno bolji s Juričinim bratom Tomislavom, koji mu je odmah nakon prve pobjede po preuzimanju Olimpije poslao poruku o tome kako Zagorci razvaljuju u Ljubljani. Naime, i Robert Prosinečki i Jurica Golemac imaju veze sa Zagorjem, iako su obojica na kraju dana ipak - Zagrepčani.
Jurica Golemac je došao kao klinac u Ljubljanu, tako da grad ima u malom prstu, ali zna ga i Prosinečki.
- Sve je na deset minuta, to je velika prednost. I blizu je Zagreba, za sat i pol smo doma.
I dok su evocirali zajedničke dodirne točke, dok se Robert Prosinečki do detalja raspitivao kod Golemca o play-offu u NBA ligi, “pratim sve, gledam, uživam”, ali i objasnio kako je dvije godine uzastopno ljetovao na Ibizi sa Željkom Obradovićem, vrijeme je brzo proletjelo.
A mi smo potražili pogled sa slovenske strane. Martina Pavčnika, nekad novinara SIOL Sportala, a danas SportKluba, znamo godinama i bio je dobar sugovornik na temu kako je Ljubljana prihvatila dva Hrvata na klupama svojih sportskih ponosa.
- Prvo moram reći da su to dvije različite priče. Mi Golemca doživljavamo kao domaćeg, našeg trenera. On je kao klinac s 18 godina stigao u Ljubljanu, igrao za Olimpiju, kasnije i reprezentaciju Slovenije, pa je radio odlične rezultate u Primorskoj, a sada i u Cedeviti Olimpiji. S druge strane, Prosinečkog svi pamtimo kao igračku legendu Zvezde, Reala, pa i Dinama, a svi se sjećamo i da je jednu sezonu igrao za Olimpiju.
Ima tu i jedan “ali”...
- Međutim, percepcija je takva da Prosinečki za sada nije takva trenerska veličina kakva je bio igračka. I ne pomaže pri tome cijela situacija oko Olimpije jer u vezi s upravljačkim dijelom kluba ima puno skepse među ljudima. Sada je stiglo veliko, priznato nogometno svjetsko ime, a sve je to Robert Prosinečki, ali u samom klubu se nije puno toga promijenilo - smatra Pavčnik.
Pokušavamo kolegi proturječiti na temu kakav je Prosinečki trener, objašnjavajući da bi ga mnogi u Zagrebu rado vidjeli kao trenera Dinama...
- O.K., ali to je dojam koji prenosim. Olimpija nije velik klub i kakav je on pronašao izazov u svemu tome jest prije svega pitanje za Prosinečkog. Bio je ovdje prije i Igor Bišćan, također je preuzeo Olimpiju bez tko zna kakvog CV-ja, pa je ostavio iza sebe izuzetno dobar trag, bio je i prvak. Danas ljudi o njemu govore kao o jednom od najboljih trenera koji su vodili Olimpiju uopće.
Teško dostižno
Zna Pavčnik da je trenutačno i vrijeme košarke. Hoće li Stožice doista biti pune na sudaru Cedevite Olimpije i Turk Telekoma idućeg tjedna?
- Ljubljanska publika je specifična. Sada dobro igraju i malo se vraća onaj stari žar. Navodno prodaja ulaznica za Turk Telekom ide jako dobro, možda se popuni i cijela dvorana. Međutim, onaj ambijent, euforija kakva je bila dok je Olimpija igrala Euroligu, kad je bila treća u Europi, neće se tek tako dostići. Uostalom, od toga je prošlo 25 godina, puno se generacija promijenilo od tada, a promijenio se i sam sport - zaključio je Martin Pavčnik.
Ali, uvijek ima starijih, koji će podučiti mlađe o tome kakav je španer bio Robert Prosinečki i koliko on razumije nogomet, kao i kakva je to bila nekada košarkaška Olimpija za koju je igrao i Jurica Golemac, koji je danas jedna od najvećih trenerskih tajni u Europi koja još nije otkrivena u punom sjaju.
A mi ćemo gledati “s one strane meje” i navijati. Za obje Olimpije. Jer Prosinečki i Golemac su ipak (i) naši.