Kako je prvi postao "dobričina"? Simbiozu s navijačkim plebsom začinio je trenerskim inovacijama, uskočivši u ruho strateškog trendsetera, a u arhivsku ladicu pospremio je negativne tradicije. Kako je drugi, pak, postao "(ne)loš"? Dok su ga pri isplovljavanju dočekale mirne vode, njegov je pramac uskoro uronio u nemirna mora financijskih turbulencija i gigantskih navijačkih ambicija, što ga je natjeralo na potpisivanje kapitulacije pred psihološkim čudovištem. Konačno, kako je treći postao "zao"? Grubo zvuči, ali kada ga je u Säbener Straße dočekao transparent s njegovim prezimenom i natpisom "raus" (van), u očima klupskih simpatizera nedvojbeno se kristalizirao u zlikovca, čiji su dani odbrojeni, a nasljednik se naviješta poput prvoklasnog superheroja.
U prijevodu, kada Jürgena Kloppa, Xavija i Thomasa Tuchela uguramo u istu, suvremenu radnju, onda dobivamo modificirani, nogometni špageti-vestern pod radnim naslovom "Dobar, (ne)loš, zao", u kojemu će sudbina glavnih protagonista ljetnu tržnicu pretvoriti u prometni trenerski kolodvor. Nakon što se klupko u sagi Mbappé sporo, ali sigurno počelo odmotavati, s izvjesnim happy endom za Real Madrid, idući prijelazni rok odisat će neprepoznatljivim notama, u kojima će najtraženija roba biti - stratezi. Minimalno tri velikana gurnuta su u avangardnu situaciju, u svojevrsni eksperimentalni pokret, s obzirom na to da Liverpool, Barcelona i Bayern imaju gotovo četiri mjeseca za iscrpnu potragu dugoročnih rješenja za klupe.
Upravo u jedno od takvih transformirao se Nijemac za kormilom "redsa". Klopp će na kraju sezone okončati devetogodišnju vladavinu Anfieldom, čiji će kraj biti, gotovo sigurno, pojačan najezdom emocija i upečatljivih odjavnih govora, uz jasnu poruku tribina da "nikad neće hodati sam". Dok je 56-godišnji strateg iz Stuttgarta zatekao nogometnu planetu neočekivanim priopćenjem o povlačenju s klupe engleskog velikana, njegov potez je, samo dan kasnije, kopirao Xavi. Doduše, sa znatno drugačijim tonom. Legendarni veznjak katalonskog kluba, danas trener, koji je vratio titulu na Camp Nou nakon četiri godine, odlučio je podvući crtu nakon "petarde" u domaćem dvorištu od Villarreala (3-5). Unatoč oprečnom ozračju, ali i znatnoj razlici u trajanju mandata na klupi, obje se ostavke mogu staviti pod zajednički nazivnik - velika psihološka potrošnja.
- Dvije i pol godine sam u ovoj ulozi, vjerujem da nije toga vrijedno. Svaki dan se borite protiv svega, to je iscrpljujuće, ne možete uživati u svakodnevnom životu. U Engleskoj, Njemačkoj ili Italiji, u procesu se može uživati, ovdje baš i ne - komentirao je Xavi nakon što je obznanio odluku.
U 25-minutnom obraćanju, i Klopp je progovorio o svojim "baterijama", koje su se ispraznile tijekom proteklog desetljeća.
- Ostajem bez energije. Znao sam da ću morati obznaniti svoju odluku, ali ne mogu ovaj posao obavljati opet, i opet, i opet…
U bavarskom slučaju, pak, u godinu dana nije uspostavljen potreban "klik". Dok se Tuchelova družina u fotofinišu prošle sezone dokopala novog trofeja u domaćem dvorištu, pogotkom u 89. minuti, izvjesno je da će "pladanj" Bundeslige u svibnju zaobići München nakon 11-godišnje dominacije. Vojska Xabija Alonsa maršira prema povijesnom komadu srebrnine, a Bayern kašljuca u izazovima na svim platformama. Iz Kupa ih je ispratio Saarbrücken, član trećeg ranga njemačkog nogometa, puni plijen u prvenstvu pored njih uzimaju Bochum, Werder i Eintracht Frankfurt, a Lazio bi ih početkom ožujka mogao odvojiti od Lige prvaka. Unatoč "horor filmu", kako je veznjak Leon Goretzka opisao aktualna klupska zbivanja, Tuchel će s mizernim učinkom preživjeti do ljeta, kada je dogovoren raskid suradnje.
Zagonetski smiješak nakon poraza
U post festumu nakon posrtaja protiv Bochuma, 50-godišnji njemački trener natjeran je na potragu za slamkom spasa u obliku Murphyjeva zakona - "Ako nešto može poći naopako, poći će naopako".
- Sve je bilo protiv nas. Ne mogu kriviti igrače, da igramo ponovno, vjerojatno bismo pobijedili - rekao je nakon poraza u kojemu je njegova momčad isporučila 27 udaraca, ali zabila samo dva pogotka.
Kako su javili insajderi bavarskog kluba, Tuchelu je momentalno bilo jasno da treba početi s tipkanjem oproštajnog pisma. Dok bi, inače, nakon poraza bio nedostupan, gdje se kao primjer navodi da je jednom nosio sunčane naočale po noći, gledajući u daljinu kako bi izbjegao razgovor s čelnicima, nakon zadnjeg fijaska bio je potpuno opušten. Zagonetni smiješak simbolizirao je "bijelu zastavu", spremnost na predaju, ali i činjenicu da pritiska više - nema.
Što je pošlo po zlu? Stigavši u klub kao mastermind Chelseajeve europske titule iz 2021., na putu do koje je na završnoj stepenici u potpunosti nadmudrio i Pepa Guardiolu, Tuchel je trebao postati zaštitno lice nogometnog preporoda u Bavarskoj, s obzirom na to da su ga tako dočekali Oliver Kahn i Hasan Salihamidžić. Nakon što je direktorski tandem potpisao otpusna pisma na koncu prošle sezone, trener se našao u nezavidnoj situaciji, na strmoj cesti gdje su kola, prije ili kasnije, morala krenuti nizbrdo. Zapinjalo je u dogovaranju tržišne niše, gdje je Tuchel vapio za defenzivnim veznjakom, a Uprava se oglušila na njegove zahtjeve. Dodatan uteg bio je i "gubitak svlačionice", u kojemu Tuchelov metodički, biznis pristup nije sjeo igračima.
S obzirom na to da se klub pomirio sa sezonom za zaborav, strategija je prilično predvidljiva. Bavarci do kraja sezone, praktički, nemaju što izgubiti. Iako bi "šok terapija" možda polučila ekspresne rezultate, klub će (ponovno) probati zaigrati "long game", u kojoj bi instalacija novog trenera, tri mjeseca prije kraja sezone, bila još jedan korak unazad. O tome kakvu bi promjenu donijelo novo ime na klupi u ožujku, dovoljno je vratiti se u treći mjesec prošle godine, kada je na klupu sjeo - Tuchel.
Prototip najmodernijeg trenera
Ipak, najveći razlog za strpljivost u trenerskoj križaljci krije se u Leverkusenu, a isto ime golica maštu svih velikana. Osim što njegova momčad ne zna za poraz u ovoj sezoni, Xabi Alonso pretvorio se u prototip najmodernijeg trenera, koji će nepogrješivo zadovoljiti uvjete natječaja za posao u sva tri velikana. Uz zavidnu igračku karijeru, u kojoj je trenerski zanat kovao pod Mourinhom, Guardiolom, Ancelottijem, Pellegrinijem i Benítezom, 42-godišnji Bask postaje ultimativna želja svih elitnih klubova u potrazi za trenerom, a mlađahna dob i zavidni rezultati upućuju na jasan zaključak kako se u njemu krije trenerski gen budućnosti.
Nakon što je dirigirao sredinom terena u Bayernu i Liverpoolu, strateg "apotekara" naći će se na raskoraku poziva upravo s te dvije adrese, dok će Barça eventualno vrebati iz prikrajka, svjesna jače konkurencije i činjenice da Alonsovo srce kuca za druge klubove u Španjolskoj. Jasno je kako će sva tri kluba tražiti nešto poput "novog Kloppa", pouzdanu kariku koja može donijeti novu energiju, a zatim momčad godinama držati u vrhu europskog nogometa. Ujedno, sve tri klupe su - konačno odredište. Odnosno, "crème de la crème" trenerskog zanata. Poslovi koji se - uz adekvatan učinak i trofeje - ne napuštaju, a konkurencija je nemoćna u pokušajima "otmice". Ruku na srce, sve ono što Bayer Leverkusen - nije. Iako čelnici bundesligaškog hita najavljuju tvrdu borbu za Alonsa, neće ga biti lako zadržati u klupskim odajama, naročito kada počnu pristizati basnoslovni pozivi s elitnih adresa.
Dok je Liverpool u protekla tri desetljeća češće bio vjeran svojim stratezima, gdje su po barem šest godina na klupi skupili Klopp, Benítez i Houllier, u Bayernu i Barceloni takve su pojave rjeđe. U istom razdoblju, na klupi katalonskog velikana po pet godina sjedili su Johan Cruijff i Frank Rijkaard, dok se Guardiola, zanimljivo, povukao s posla nakon četiri godine, iz istih razloga kao i Xavi - zbog umora i pritiska. Bavarci će, pak, tražiti drugog Ottmara Hitzfelda, jedinog trenera koji je na toj klupi u zadnja tri desetljeća preživio barem šest godina. Rotiranje trenera poput donjeg rublja simbol je nestabilnosti, kamen spoticanja u stvaranju dinastija, dugoročnih momčadi, prema čemu ciljaju sva tri kluba.
Da bi ljetni prijelazni rok mogle obilježiti masovne reforme na prestižnim nogometnim lokacijama, potvrđuju i konstantne glasine o potragama za trenerima u Napoliju, Milanu, Manchester Unitedu… Stefano Pioli ne kotira bajno među čelništvom "rossonera", a talijanski mediji već šuškaju o potencijalnim nasljednicima, gdje se spominje Antonio Conte, ali i Roberto De Zerbi, trener Brightona. Podno Vezuva prošlih je dana stigao Francesco Colzona, vatrogasno rješenje koje će klub voditi paralelno sa slovačkom reprezentacijom, ali vjerojatno samo do ljeta, kada će i na "Maradoni" potražiti jače ime. S druge strane, "crveni vragovi" Erika ten Haga u posljednje su vrijeme uhvatili pobjednički ritam, ali toplo-hladan mandat nizozemskog stručnjaka nije mu garancija za duge staze na Old Traffordu, pa ne bi bilo iznenađujuće, u slučaju još jednog razočaravajućeg epiloga sezone, da i u Manchesteru zavire u trenerski butik.
Tri poznata i slobodna imena
Kada bi maštu elitnih klubova zagolicala ideja o još jednom virtuozu, što u kopačkama, što u odjelu, a da je pritom oslobođen ugovornih obveza, dovoljno je okrenuti broj Zinédinea Zidanea. Popularni "Zizou" uživa u penzionerskim danima, gotovo tri godine od odlaska s klupe "kraljeva", iako ga strani mediji svakodnevno premještaju u nove svlačionice. Dok legendarni Francuz vreba novi angažman, društvo na burzi čini mu i José Mourinho. "Special One" razišao se s Rimljanima prije mjesec dana, a ne treba isključiti spektakularan povratak osebujnog Portugalca u sami vrh europskog nogometa, možda i lov na treći "klempavi" trofej. Jedan takav u osobnoj trofejnoj riznici ima i Hansi Flick, bivši trener Bayerna i bivši izbornik Njemačke, kojega mediji sele u Barcelonu, s kojom je već bio u pregovorima prije negoli je u vruću stolicu zasjeo Xavi, ali Katalonci su zainteresirani i za Tuchela.
{embed_photo_jl}2982849{/embed_photo_jl}
Prije negoli se krenu slagati momčadski mozaici u ljetnom prijelaznom roku, klubovi će popunjavati stručne stožere, s kojima će lickati roster za iduću sezonu. Da je trenerski poziv poprilično nezahvalan, najbolje će sumirati izjava "Trenera svih trenera", Ćire Blaževića, koji je jasno istaknuo tamne strane tog posla, u koju stane sve ono što se događa na surovom nogometnom planetu.
- Skoro si me rasplakao, jer to je najveća istina. Ja sam bio šampion i Kup sam osvajao. Bio sam izbornik pet reprezentacija. I to su sve velike satisfakcije. A još veće razočarenje je kada si na ulici. Kada te đubrad istjeraju i onda ti hodaš trotoarom i pitaš se: "Bože, hoće li me još neko angažirati?" E, to su ta razočarenja koja totalno zakamufliraju onu radost koju si imao kad si bio šampion…