Igor Matanović

 Frey-pressebild/deines/imago Sportfotodienst/profimedia
Dražen Antolić
10 GOLOVA U 15 UTAKMICA

Hrvat koji para mreže u Njemačkoj: ‘Srce mi kuca za Vatrene. Želim biti kao Mandžo i Ibrahimović‘

"Dalić mi je rekao da mogu uspjeti u A reprezentaciji, ali i još puno raditi na sebi"
Piše: Dražen AntolićObjavljeno: 04. ožujak 2024. 09:37

Nedavno smo pisali da se Igor Matanović (20) budi, sad je već u ozbiljnoj seriji. U subotu je zabio dva gola za Karlsruhe protiv Greuther Fürtha u 2. Bundesligi za vodstvo 2:0, u kasnijoj pobjedi 4:0. Matanović je igrač Eintrachta iz Frankfurta koji mu je upravo pripremio novi petogodišnji ugovor i na njega računa od ljeta.

Lani je otišao na posudbu u Karlsruhe nakon što je prethodno u St. Pauliju zadobio tešku ozljedu ramena zbog koje nije igrao tri mjeseca. U prvih devet kola uglavnom je ulazio s klupe da bi u 10. postigao prvi pogodak. Od tada je u 15 nastupa stigao do 10 golova i tri asistencije.

U nedjelju su mu u Karlsruhe stigli roditelji Ranko i Ankica koji žive u Hamburgu, ali našao je vremena za Sportske novosti.

- Lijepo mi je u Karlsruheu, jako mi dobro ide, a ekipa je vrhunska. Sretan sam, uživam, u izvrsnoj sam formi, a najbitnije je da zabijam golove - kazao nam je Igor koji je rođen u Hamburgu i veliki je navijač St. Paulija.

image
Eibner-pressefoto/jan Prihoda/imago Sportfotodienst/profimedia

- Igrao sam za njega 13 godina, naravno da mi je u srcu.

U Hrvatskoj je predstavljen kao golem talent, HNS se pohvalio da ga je oteo Nijemcima jer nosio je dres Elfa u mlađim kategorijama, igrao je i kvalifikacijske utakmice za Euro U21 pod Igorom Bišćanom, u Danskoj je u play-offu zabio gol kojim su izboreni jedanaesterci te preko njih Europsko prvenstvo.

- Nije mi bilo lako u St. Pauliju jer nije me htio gol, a nakon toga se dogodila i ta ozljeda. Tijekom ljeta bio sam na pripremama s Eintrachtom, dobro sam igrao, zabijao, ali odlučili smo da odigram sezonu u Karlsruheu gdje mi je krenulo. Na početku mi je trebalo vremena da uđem u njihov ritam jer 2. Bundesliga je počela dok sam još bio na pripremama s Eintrachom. Dobio sam šansu, protiv Schalkea sam zabio prvi gol. Od tada je svaku utakmicu bilo sve bolje. Dobra smo ekipa, imamo odlične igrače, daju mi puno lopti, eto u subotu sam imao tri ili četiri šanse.

Je li vam tko rekao koji su veliki hrvatski igrači nosili dres Karlsruhea kao Srećko Bogdan, Slaven Bilić...

- Čuo sam, rekli su mi, baš za njih, ali davno je bilo, prije četrdesetak i tridesetak godina, nisam se ni rodio... - sa smiješkom kaže Matanović koji je popravivši golgetersku formu počeo pomalo opravdavati velika očekivanja koja u njega imaju u HNS-u jer najavili su ga kao budućeg centrafora Vatrenih, a igranjem za reprezentaciju sigurno će unaprijediti i hrvatski jezik.

image
Eibner-pressefoto/marcel Von Fehrn/imago Sportfotodienst/profimedia

- Vidite i sami da moj hrvatski jezik nije baš najbolji - kazao nam je u jednom trenutku.

Jednom ste sami sebe opisali kao robusnog centarfora dobrog udarca. Koje su vam najveće kvalitete?

- Ponovno bih rekao da sam jak, da se borim za svaku loptu i za ekipu. Dajem sto posto. Sad sam pokazao da imam dobar udarac.

Visoki ste 194 centimetra, pravi klasični središnji napadač pristojne tehnike i kvalitetnog šuta. Napadač ste koji puni kazneni prostor, vrebate šansu za pogodak, a iako niste brzanac, niste ni spori?

- Formu zahvaljujem ekipi. Iskren sam. Momčad me baš dobro uhvatila i stvara mi šanse. Imam desetku koja me hrani tako sjajno pasovima da je prekrasno igrati s njim. Kliknuli smo skupa. Tako je to u nogometu, kad ti ide onda ide. Žao će mi biti otići iz Karlsruhea zbog takvih suigrača. To mi je prva sezona na seniorskoj razini u kojoj zabijamo tako puno golova. Zatresao sam mrežu i St. Paulija, nadam se da nisu zamjerili. Nisam slavio... Međutim, moram dalje, igrač sam Eintrachta, a moj je cilj davati golove u 1. Bundesligi, potom u Europi, jednom i u Ligi prvaka...

image
Sportfoto Zink/wolfgang Zink/imago Sportfotodienst/profimedia

Prilikom potpisa za Eintracht bilo je dosta komentara navijača na društvenim mrežama da ste simpatičan tip. Kako ste to doživjeli?

- Ne znam što reći... Vide kakav sam.

Možda biste radije da vas opišu - moćan, goropadan, sije obranama strah u kosti...

- Ha, ha, pa to i mora biti tako. Najbitnije je da se stoperi boje napadača.

Koliko golova još planirate staviti na kontu do kraja sezone?

- Ako bude na kraju 15-16 pogodaka, to će biti super. No najbitnije je da nastavimo pobjednički kao momčad. Možda imamo još šanse da se s ovom osmog mjesta probijemo u prvu ligu. Teško će biti, ali igramo s vodećima pa ako ih svladamo, može se dogoditi.

S kojim hrvatskim igračima ste najbolji?

- S Lukom Sučićem, Marcom Pašalićem koji je sada u Rijeci, a ima ih još nekoliko.

Koji vam je najdraži hrvatski klub?

- Zato što imam rodbinu u Zagrebu moram reći da sam dinamovac. Nisam onaj baš najveći fan Dinama, no ako me netko pita Hajduk ili Dinamo, kažem – Dinamo. Imao sam u Zagrebu i baku i djeda, ali preminuli su prije godinu-dvije.

Dinamo je bio zainteresiran da vas dovede, međutim odšteta 4-5 milijuna eura činila mu se prevelikom. Što znate o tome?

- Ništa konkretno nije bilo što se mene tiče. Kako nisam uspijevao zabijati golove za St. Pauli, imao sam želju nastaviti u tom natjecanju i pokazati da mogu. Postavio sam si za cilj da postižem golove u 2. Bundesligi. Lijepo je što uspijevam u tome.

Je li ovo najava da ćete tako zabijati i u najvišem rangu te doći do hrvastke A reprezentacije?

- Moj je najveći cilj u karijeri igrati za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu. Kad to kažem, jasno je da se želim probiti u A reprezentaciju. No moram se boriti u klubu da bih to postigao. Sad mi je ključno da nastavim ovako i zabijem što više golova.

Kad ste se odlučili igrati za hrvatsku reprezentaciju, kako je to bilo? U Frankfurt su došli kako bi vas uvjerili Stipe Pletikosa, direktor reprezentacije, ali i izbornik A vrste Zlatko Dalić.

- Bilo je Njemačka ili Hrvatska. Moj je odgovor - uvijek Hrvatska. Moje je srce kucalo za Hrvatsku. Gledajući Svjetsko prvenstvo navijao sam za Hrvatsku, kao što sam rekao, najveći mi je cilj igrati na njemu za Vatrene.

image
Sportfoto Zink/melanie Zink/imago Sportfotodienst/profimedia

Što vam je Dalić rekao?

- Da mogu uspjeti igrati za A reprezentaciju, ali i da je teško, da moram još puno na sebi raditi. Eto, sad mi ide, ako nastavim tako možda imam malu priliku izboriti mjesto već na Europskom prvenstvo ove godine u Njemačkoj. To bi bilo najbolje.

Ako nastavite ovako zabijati, a Dalić je u stalnoj potrazi za novim špicama, ništa ne treba isključiti...

- To mi je san. Naravno. Lijepo mi je bilo u mladoj reprezentaciji. Kad sam u Danskoj zabio gol, to je bilo super. Šteta što zbog ramena nisam mogao na Euro.

Odakle su točno roditelji? U koju ste školu išli?

- Tata Ranko je iz Kotor Varoša, a majka Ankica iz Dervente. Mene u životu ništa ne zanima osim nogometa. Išao sam u sportsku školu, prekinuo sam jednu godinu prije kraja, ali uspio sam maturirati.

Kako ste opuštate kad imate slobodan dan?

- Uživam, spavam, ništa puno ne radim, jedino igram malo play-station s kolegama iz kluba.

Imali ste sa 17 godina ozljedu aduktora, dugo niste igrali, što je to točno bilo?

- Imao sam bolove pola godine. Teško je bilo. Kao mlad igrač stekao sam iskustvo, naučio da treba čuvati tijelo.

Je li sve u redu s time?

- Je, ništa me više ne boli, sve je top.

Što je bilo u St. Pauliju da niste postigli više pogodaka?

- Teško mi je bilo, ne znam, nije mi išlo. Uvijek se borim za ekipu, nekad ne ide. Baš mi je drago da je sada tako dobro. Nadam se da ću i sljedeće sezne tresti mreže. U Eintrachtu.

Je li vam neki igrač bio uzor?

- Dvojica. Mario Mandžukić i Zlatan Ibrahimović.

Zašto?

- Slični su igrači kao ja. Ibra je arogantan, volim to. Prljav protiv stopera. Mandžo je također bio takav. Kad sam gledao Hrvatsku uvijek sam navijao da Mandžukić zabije gol. Upijao sam što njih dvojica rade, želim biti igrač kao Mandžo i Ibra.

U ožujku igraju i A i mlada reprezentacija. Je li vas zvao tko od izbornika, Dragan Skočić jer i dalje imate prvo igrati za U-21 ili Zlatko Dalić?

- Nije me nitko zvao. Možda se tko javi ovih dana - zaključio je Matanović koji će na Veliku subotu 31. ožujka napuniti 21 godinu.

Linker
10. travanj 2024 10:35