Bili su na korak od sna, ali Marcelo Brozović i suigrači milanskog Intera u suzama su napustili turski Atatürk. Vjerojatno će, kada se slegnu emocije, biti ponosni. Izveli su pohod kakav bi im malotko prognozirao početkom sezone, a Manchester Cityju prišli su točno onako kako su obećali - hrabro, drsko, čvrsto, ratnički. Nije bilo dovoljno, na semaforu stoji 1:0 u korist Građana.
Porazom Intera završava i desetljetna hrvatska pobjednička storija u Ligi prvaka. Prvi put od 2013. godine, tijekom proslave najvećeg klupskog trofeja europskog nogometa, nije se vijorila i zastava Lijepe naše. Marcelo Brozović nije uspio nastaviti tradiciju, iako je odigrao i više nego dobro čitavih 90 i nešto sitno minuta. Da je Romelu Lukaku malo bolje namjestio nišanske sprave po ulasku na teren, govorili bismo o Brozovićevom ključnom dodavanju koje prethodi zgoditku.
Brozović je dijagonalnom loptom u 88. minuti perfektno pronašao Barellu, njegov vezni suigrač podjednako snalažljivim dodavanjem servirao je Lukakuu šansu kakva se u finalu ne smije promašiti. No, Belgijac je pogodio ravno u vratara i nosit će epitet tragičara, što mu u posljednje vrijeme nikako nije strano.
Hrvatima je, pak, strano izgubiti finale Lige prvaka, rekosmo, punih 10 godina. Niz je prekinut, no pamtit će se zauvijek. Mogao je početi i godinu ranije - u finalu 2012. Ivica Olić s Bayernom je imao priliku nadigrati Chelsea, no Londončani su slavili boljim izvođenjem jedanaesteraca. Baš je naš bivši reprezentativac propustio svladati Petra Čecha, a promašaj Bastiana Schweinsteigera zapečatio je sudbinu Bavaraca.
No, Nijemci su se razveselili iduće sezone. Hrvati zajedno s njima, jer Mario Mandžukić u pobjedi nad Borussijom Dortmund (2:1) postigao je pogodak za vodstvo i postao prvi naš igrač u povijesti s takvim uspjehom. Zatim je Luka Modrić s Real Madridom zasjeo na europski tron. Sjećamo se kao danas asistencije Sergiju Ramosu u "mrtvim minutama", vrijedne pogotka za izjednačenje protiv Atletico Madrida. Kraljevi su u produžecima uništili gradske rivale s 4:1.
Sezone 2014./2015. na finalnu scenu stupa Ivan Rakitić u dresu Barcelone protiv Juventusa. Još jedan epski moment hrvatskog nogometa - u četvrtoj minuti Barcin igrač s brojem četiri, tada još naš užareni reprezentativac, trese mrežu Gianluigija Buffona, da bi Katalonci u konačnici s 3:1 nadigrali Staru damu.
Zatim, repriza madridskog finala i europska dominacija hrvatskog dvojca. Mateo Kovačić i Luka Modrić kao članovi Kraljevskog kluba ponovo su bacili Atletico u očaj (6:4 nakon jedanaesteraca). Iduće godine, odnosno 2017., Hrvatska je u svakom slučaju morala imati pobjednika. Mario Mandžukić i Juventus suprotstavili su se Real Madridu. Ponovo su Mateo i Luka slavili (4:1), a pamti se spektakularan pogodak Mandžukića škaricama.
Prvi je to bio put da jedan klub brani europsku krunu, a 2018. Real je stigao i do trećeg odličja u nizu. Modrić i Kovačić nastavili su hrvatski niz slavljem (3:1) nad Liverpoolom i Dejanom Lovrenom, koji se upisao u asistente prilikom pogotka Sadija Manea za 1:1. Lovren je došao na svoje godinu kasnije, kada su Redsi s 2:0 proslavili najljepši moment od ere Jürgena Kloppa.
Godinu kasnije u pobjednike se upisao i Ivan Perišić. Minimalno 1:0 slavlje Bayern Münchena nad Paris Saint-Germainom ponovo je hrvatskog igrača okitilo zlatom. U 2021. smo gledali englesko finale - Manchester City i Chelsea susreli su se u Portu. Bila je to utakmica poprilično slična ovosezonskom finalu - City nije stvarao mnogo šansi, teško je probijao linije. No, bitna je razlika da je tada Pep Guardiola izgubio (0:1), što je bio savršen scenarij za Hrvatsku, jer je Kovačić u plavom dresu stigao do prvog, a ukupno četvrtu LP u karijeri.
Niz je završio prošle godine, Luka Modrić stigao je do pete europske krune s Realom, dok je s druge strane stajao Liverpool. Podsjetimo da hrvatski nogomet pamti još neke pobjednike Lige prvaka otkad se igra pod takvim imenom: Alen Bokšić (Marseille 1993.), Zvonimir Boban (Milan 1994.), Davor Šuker (1998.), Darijo Šimić (Milan 2003. i 2007.) i Igor Bišćan (Liverpool 2005.).