Jednom bi se moglo kazati da se “dogodilo”, ali kada dva puta u tri mjeseca pobijedite najmoćnijeg suparnika lige, onda to baš i nije slučajno. Niko Kovač mogao je u ponedjeljak uživati ako je čitao kako ga tradicionalno stroga francuska medijska scena secira poslije pobjede nad PSG-om.
U studenome njegov je Monaco pobijedio parišku momčad sa 3:2, iako je nakon 37 minuta gubio sa 0:2. Tada je na klupi PSG-a sjedio Tuchel, koji je u nastavku utakmice ubacio i Neymara, ali nije pomoglo. Niko Kovač kao da je tada osjetio da će mu mladi igrači unutar svlačionice koju se smatra još “gradilištem”, platiti ceh umoru i podsvjesnom samozadovoljstvu. Dobili su i iduću utakmicu, a onda su u prosincu uletjeli u kriznu fazu. Tri uzastopna poraza (Lille, Marseille i Lens) bila su povod negativnijim recenzijama i dvojbama. No, Kovač nije iskazao preveliko uzbuđenje. Nastavio je posao u procesu homogeniziranja momčadi, kompaktnosti igre i smanjivanju dekoncentracija, odnosno automatiziranja taktičkih varijanti. Od tada je Monaco ušao u pozitivnu seriju rezultata koja traje i danas. Ukupno 12 utakmica plusa, uz 10 pobjeda i 2 remija. Tako se Kovačeva momčad domogla 4. pozicije, s koje ima bliži (6 bodova) vidik i prvog mjesta.
Realne procjene odaju kako Monaco nema kvalitetu za prvu poziciju ove sezone. No, činjenica da je Niko Kovač u prvoj sezoni boravka u Kneževini podigao razinu kvalitete u tom klubu dovoljna je za učvršćenje njegove vjerodostojnosti. To će mu svakako pomoći, nastavi li ovim ritmovima, da mu i u klubu konkretnije daju podršku u ljetnom prijelaznom roku i jačanju momčadi. U ovoj je sezoni Monaco investirao 52 milijuna eura u pojačanja, a prodao je igrače za 15 milijuna eura. Očito je bilo određene zadrške u monegaškom klubu, koji je 2017. osvojio naslov prvaka, a lani završio deveti.
Prijelazni rok ove sezone sličan je po dimenzijama onome koji je prethodio sezoni naslova prvaka. I tada se kupilo igrača za 50-ak, a prodalo za 19 milijuna eura. Između te dvije stvarnosti Monaco je bio u velikim financijskim operacijama. Omjer utrošenog i prodanog bio je 200-83, 150-332, 121-200. Dakle investirano je 471, a inkasirano 615 milijuna eura. Ukazuje to na mnoštvo promjena i diskontinuitet kadra, što uvelike trenerima otežava ispunjenje klupskih ambicija...
“Remek djelo Nike Kovača” - tako je uokvirio L’Equipe njegovu taktičku postavku i vođenje protiv PSG-a ove nedjelje. Druga pobjeda nad Parižanima (sada s Pochettinom) od 2:0 potvrda je da Monaco ide u dobrom pravcu. Kovač je doveden s famom da kao trener stvara momčad i nove igračke vrijednosti, te osigurava uspješne rezultate. Aktualni rezultati potvrđuje te trendove i u teškoj francuskoj ligi. Niko Kovač će u listopadu navršiti 50 godina, od kojih je 11 u statusu trenera. Planski sve radi i ono što se kod njega jasno prepoznaje to je dosljednost i sustavnost. U svijetu nogometa je to teško ostvarivati, jer se mnogi interesi nametnu kao prioriteti stručnim logikama.
No, za sada Niko Kovač nije pokazao da bi zbog ičega i ikoga mijenjao svoje temeljne profesionalne odrednice. Ono što se može naslutiti i kroz aktualnu mu trenersku eru to je ipak više taktičke raznovrsnosti. I više prilagodljivosti onome što diktira raspoloživi kadar, trenutak momčadi ili kakvoća suparnika. U prethodnim mu godinama odavao je dojam da je odveć dogmatičnog pristupa. To se posebno medijski naglašavalo u kontekstu njegova inzistiranja na određenom tipu treninga, rada i metodama provjere spremnosti igrača. Što je osobito bilo negativno percipirano u Hrvatskoj dok je vodio reprezentaciju, a gdje je njegov kruti pristup sukladno mentalitetu ovih prostora tretiran tvrdoglavošću koja šteti nacionalnoj momčadi.
Bilo je to miješanje dobrodošlog okvira profesionalnosti i sustavnosti s tadašnjim mu manjkom taktičkih prilagodbi i dopuštanju makar dijela improvizacije igračima na terenu. Ne može se sve predvidjeti unaprijed. Kad je bio u Bayernu ta je njegova tvrdoća u gardu bila ključnim limitom da dobije potpunu podršku u svlačionici, odnosno u klupskom vodstvu. Kada osjeća otpore, odnosno da mu ne vjeruju do kraja, Kovač ulazi u nesigurnost jer je odveć opterećen tim sumnjama. Eto, čini se da je na tom planu u Monacu napravio važan iskorak.
U tamošnjem okruženju su oduševljeni načinom njegova rada i nametanjem reda i discipline kao polazišne odrednice. Činjenica je da Monaco raste i da djeluje sve uvjerljivije iz utakmicu u utakmicu.
Kovač više nije taktički isključiv. U dosadašnjih 26 utakmica koristio je 4-3-3, 4-4-2, 4-4-1-1 sustav, a protiv PSG-a je čak optirao za 3-4- 2-1. Samo takvim pristupom treneri u današnjem nogometu mogu funkcionirati na višim razinama natjecanja. Ključno se prilagođavati i biti uvježban za promjene već tijekom utakmice, a kamoli cijele sezone.
Niko Kovač, ukoliko pored ozbiljnosti, odgovornosti i profesionalnosti koja ga krasi, bude potvrdio taj tehničko-taktički iskorak u ovoj sezoni, sasvim sigurno će napraviti važne natjecateljske iskorake s Monacom u iduće dvije godine, koliko mu traje ugovor s bogatim klubom iz Kneževine. Njegovi iskustvo je već sada veliko i dojam je da maksimalno koristi taj kapital stručnog sazrijevanja upravo s Monacom...