Sunčan kolovški dan u Španjolskoj rano je počeo za nogometaše Villareala. Okupili su se u svom kampu u zapadnom predgrađu tog gradića udaljenog 70 kilometara od Valencije još prije 9 sati. Pola sata kasnije trebali su izaći na trening u Ciutat Esportiva Villarreal, međutim ne ide uvijek sve po planu.
- Neće trening početi na vrijeme, voli Emery održati govor svojim igračima – uz osmjeh je dodao Fran Segovia, portparol Villarreala.
Narančastom autocestom od Valencije do Villareala zaputili su se hrvatski novinari u srijedu ujutro na trening trupa Unai Emerya. Zašto narančasta? Zato što se nalazi u poljima stabala naranača.
- Sa svih strana su samo naranče – objašnjavao nam je vozač Fernando dok smo zadivljeno gledali nepregledna polja.
- Beru ih strojevima, a često dolaze i Marokanci. Puno je posla i nije loša zarada.
Premda je uvriježen stav da se Španjolci ne dižu rano i da su ulice prazne do nekih 10 sati, gust je promet bio na putu prema Valenciji. Nakon sat vremena vožnje ušli smo u Vila-real. Tako se izvorno piše ime grada iz kojeg dolazi veliki klub.
- Imam osjećaj kao da smo došli u Dugopolje – bila je prva impresija jednog od kolega.
Nije Dugopolje po veličini grada, ali ima nekih poveznica. Fernando Roig, vlasnik velike tvornice keramičkih pločica Porcelanosa, čije smo poslovno carstvo ugledali putem do kampa Villarreala, živi u Valenciji. Ali, jednog je dana odlučio kupiti klub u susjedstvu i što je još važnije, napraviti europskog velikana od malog Villarreala. Pritom je stanovnike Valencije očito okrenuo kontra Žute podmornice.
- Želimo vam puno sreće, dobijte taj Villarreal. Navijamo za Hajduk protiv njih – kazao nam je bez ustručavanja recepcioner našeg hotela kada smo u utorak navečer sletjeli u Valenciji.
- Mi nemamo ništa sa Villarrelom, u našem gradu nitko ne navija za njih. Samo za Valenciju.
Nije ni prva ni zadnja priča o lokalnom antagonizmu, ali Villarreal je posljednjih godina puno uspješniji od Valencije. Podsjetila nas je priča na nekadašnjeg hrvatskog prvoligaša, giganta iz Velike, no činjenica je da je Villarreal stavljen na čvrste noge. Klub je napravio sjajni kamp sa devet terena. Objekt kakav bi sigurno i Jakobušić poželio u Divuljama. Na kraju malog gradića od 50.000 stanovnika smješteno je predivno sportsko zdanje u kojem su vidjeli mnoštvo mlađih selekcija. Iza zatvorenih vrata trenirala je prva ekipa. Tek na 15 minuta otvorio se prostor za medije koji su imali priliku nakratko vidjeti što rade Emery i njegovi suradnici.
- Rapido, rapido. Brže, brže – poviknuo bi Emery dok su njegovi igrači vježbali sa "golom za male branke". Uživali su u treningu, sa osmjehom odrađivali vježbanje pred Hajduk. Tko zna, možda su u mislima već imali Atletico koji ih u nedjelju čeka na Wanda Metropolitani.