Sve su misli u Dinamu usmjerene prema četvrtku i startnom dvoboju skupine C Konferencijske lige protiv Astane (Maksimir, 21 sat). Kazahstanci su dobro znan suparnik, Plavi su ih eliminirali ovoga ljeta, u 2. kvalifikacijskom kolu za ulazak u Ligu prvaka, u Zagrebu je, podsjetimo, bilo 4:0, na uzvratu u Astani 2:0 za hrvatskog prvaka.
No bio je to neki drugi Dinamo, s Livakovićem, Josipom Šutalom i Ivanušecom, koji je s tri pogotka u Maksimiru potopio Astanu (goste je načeo Špikić). Na uzvratu je autogol Maročkina (nakon Emrelijeve minijature) usmjerio Dinamo prema prolazu u daljnje natjecanje, pobjedu je u smiraju dvoboja potvrdio Marin.
U Astani ovoga ljeta nije bilo igračkih promjena kao u Dinamu, međutim aktualni kazahstanski prvak nije u idealnoj formi. Nakon ispadanja protiv Dinama, Astanu je u 3. kvalifikacijskom kolu za ulazak u skupinu Europske lige eliminirao bugarski Ludogorec (2:1, 1:5), a u skupinu Konferencijske lige momčad iz Kazahstana plasirala se u doigravanju preko albanskog Partizanija (1:0, 1:1).
Špikić pod upitnikom
Četiri kola prije kraja prvenstvene utrke Astana “šepa”, na trećoj je poziciji sa šest bodova zaostatka za vodećim Ordabasijem (obje momčadi imaju utakmicu manje). I baš Astana gostuje kod Ordabasija tri dana nakon zagrebačkog dvoboja, stoga je logično očekivati da će fokus kazahstanske momčadi ipak biti na tom nedjeljnom prvenstvenom derbiju. Posljednja je to prilika, naime, da ostanu u borbi za naslov, u slučaju remija ili poraza definitivno mogu dignuti ruke od osvajanja trofeja. A u Konferencijskoj ligi imaju vremena za popravni, no ionako u Zagreb dolaze kao “autsajderi”. Dodajmo i da je Astana nakon utakmica s Dinamom, u posljednjih sedam dvoboja u Europi i domaćem natjecanju, ostvarila tri pobjede, upisala je dva remija i pretrpjela dva poraza, uz razliku pogodaka 8:10...
Međutim, ni jedan od tih podataka ne bi trebao utjecati na Dinamova razmišljanja. U Maksimiru moraju gledati samo prvu utakmicu ispred sebe, bez ikakvih kalkulacija. Tako će zacijelo i biti, trener Sergej Jakirović trebao bi izvesti najjači sastav i krenuti po prve jesenske europske bodove. Osim ozlijeđenog Špikića, čiji je nastup upitan, Jakirović može računati na sve igrače i ne vjerujemo da će previše mijenjati momčad koja je “pregazila” Slaven Belupo (3:0).
Nema ni razloga, a poziciji na desnom napadačkom boku čini se da je najbliži Emreli, koji je igrao u Astani (Bišćan je tada odmarao Ivanušeca) i ostavio je dobar dojam. Vratar Nevistić udahnuo je samopouzdanje dobrim izdanjem protiv Koprivničanaca, na desnom bi obrambenom boku trebao biti Ristovski, stoperski par Boško Šutalo i Dino Perić, a na lijevoj defenzivnoj strani Ljubičić, koji je u ovome trenutku najbolje, iako ne idealno, rješenje za kronično “tanku” poziciju plave kompozicije.
Ništa se, eto, oko toga nije promijenilo u posljednjih godinu dana, otkad je Ante Čačić po vokaciji veznjaka Ljubičića preselio uz aut-crtu. Čačićevim su tragom nastavili koračati i Bišćan i Jakirović, svjesni spoznaje da u svlačionici jednostavno nemaju bolju soluciju.
Ljubičić u osjetnoj prednosti
Ukrajinac Mihajličenko lošim je igrama pokazao da “nije taj”, Perkovića je, pak, nakon što ga je Bišćan otpisao, Jakirović vratio među kandidate, ali Ljubičić je u osjetnoj prednosti.
K tome, u ovom je trenutku taj lijevi bok i jedina pozicija na kojoj Ljubičić može igrati jer u veznom su redu svakako ispred njega Mišić, Bulat i Baturina, taj će triling zacijelo kreirati igru Plavih i u četvrtak. A uz Petkovića bi na napadačkim bokovima trebali biti Emreli (ili Menalo) i Vidović, koji je subotnji debi u plavom dresu obilježio pogotkom. Osim što je bio strijelac, Vidović je još nekim kvalitetnim potezima pokazao da će biti u ozbiljnim Jakirovićevim planovima ove jeseni i nastavi li dobro igrati, opravdat će dolazak u Maksimir.
Dinamov trener, eto, malo-pomalo standardizira momčad, no nije povukao nikakav revolucionarni potez u odnosu na svog prethodnika Bišćana, koji se, pak, držao Čačićevih postulata. Nema više trojice reprezentativaca, ali njihov izostanak nije donio “pretumbavanje” po sastavu, nego su na te pozicije, u identičnom sustavu i načinu igre, ušli nešto manje kvalitetni nogometaši, koji su donedavno grijali klupu (Nevistić, Boško Šutalo), ili još nisu bili u Maksimiru (Vidović).
Prostor za poboljšanja
I to je sve logično. Nema nikakvog razloga “kemijati” i mijenjati ono što je dosad načelno bilo dobro. Uostalom, taktički se sustav postavlja prema igračima koje imaš u svlačionici, to je temeljno trenersko pravilo, kojeg se, očito je, Jakirović očekivano drži. Da su ovoga ljeta dovedeni kvalitetni igrači drukčijih karakteristika, kojima bi odgovarala i neka druga taktička formacija (osim ustaljene 4-1-4-1, koja se tijekom igre lagano pretvara u 4-2-3-1), onda bi zacijelo i Jakirović pokušao nešto mijenjati na taktičkom planu.
Ovako to nema smisla, ali svakako još ima prostora za poboljšanja i otklanjanja mana u uobičajenom sustavu.
Bit će zanimljivo vidjeti u dolazećim utakmicama koliko će Jakirović rotirati momčad. Pričuvni je vratar Zagorac, u obrambenom dijelu ima Moharramija, Bernauera, Sosu, Perkovića i Mihajličenka. Za vezni red kandidiraju još Ademi (samo za prvenstvo i domaći Kup), Sučić i Halilović, dok su u napadačkoj konkurenciji, uz pretpostavku da je Špikić zdrav, Drmić, Kulenović, Emreli, Menalo, Marin, Kaneko i Rukavina...