Dok je domaća liga od struke i dijela medija sve hvaljenija za kvalitetu, ne samo za zanimljivost, igre klubova u UEFA-inim natjecanjima su loše, a rezultati bacaju HNL na niže pozicije.
To što su Dinamo i Rijeka ponudili u prvim europskim utakmicama na tragu je nastupa Hajduka, Osijeka i Lokomotive zadnjih godina u Europi, a ni Osijek nas u Kazahstanu nije oduševio. Ne, od niti jednog od tri hrvatska kluba u drugom pretkolu nismo vidjeli nogomet s kojim se može proći u skupinu natjecanja čije kvalifikacije igraju. Logično bi bilo da svakim tjednom rastu u formi, no svi će morati dobro dodati gas. Znali smo imati klub u Ligi prvaka, a u nekoliko sezona dva u grupama računajući i Europsku ligu, sada bismo bili oduševljeni da se to ponovi.
Aspekata za analizu je pregršt, priče nisu jednake, ali neke su zajedničke točke: kad smo vidjeli hrvatski klub čija je momčad tako posložena, uigrana i s toliko kvalitetno formiranom napadačkom igrom kao što je Djurgardens? Dugo, dugo nismo... Iako su po individualnoj kvaliteti, a svakako po tržišnoj cijeni igrača, sva četiri naša predstavnika ispred kluba iz Stockholma, nitko ne igra tako dopadljiv momčadski nogomet. Kako bi se to napravilo od prosječnih igrača potreban je trener-znalac koji ima kontinuitet rada i da mu se igrači ne transferiraju na vagone. Kim Bergstrand vodi ih petu sezonu... Hrvatski klubovi i dalje se više uzdaju u snagu pojedinaca, nego u snagu igre. Pogotovo ofenzivne. Kakve mi zapravo imamo stručnjake na mjestima prvoligaških trenera? I koliko im dajemo vremena?
No, tek je srpanj. Zaključci se svode krajem kolovoza i voljeli bismo da nas iznenade i razgale, pa da i više od dva kluba budu u skupinama. Hajduk tek treba startati, no Bijeli će morati biti znatno bolji nego što je prosjek njihovih izvedbi pod Valdasom Dambrauskasom da bi prošli Vitoriju.
Dinamo, Osijek i Rijeka nisu u istoj poziciji? Klub s Rujevice nekoliko je ljeta zaredom pretrpio “infarkt” i ponovno se učio hodati. Od prvog koraka slagao je novu ekipu... Danas je evidentno da Rijeci nedostaje vremena, a u odnosu na igrače kakvi su bili Drmić, Pavičić ili Murić fali joj i kvalitete. Ako Dragan Tadić nađe model po kojem će u Stockholmu proći dalje, treba mu se nakloniti do poda.
Osijek je rezultatski u komotnoj situaciji, ima 2:1 iz Kazahstana, a trebao je imati i više, ali to što su ponudili u Astana Areni bilo je dovoljno za Kizilžar, no hoće li biti za još koga? Botev i APOEL odigrali su 0:0 i nisu ekipe koje se ne bi moglo eliminirati. Osijek ima pravo na nadu, barem da dođe do play-offa...
Škupi - Dinamo, to je par kao primjerice u Kupu kralja Lugo - Real Madrid. Čak i da je na Bernabeuu bilo 2:2, tko ne bi bio uvjeren da će Kraljevski klub dalje? Dinamo jednostavno nema pravo ispasti u Skoplju, mora pokazati svijest da igra u Ligi prvaka i s takvim pristupom naplatiti kvalitetu. U protivnom u Maksimiru trebaju otvoriti zasebnu sobu srama u kojoj će izvijestiti fotografije trenera i igrači s golemim napisom: “To su oni koji su ispali od Škupija”.
Međutim, za veće domete Dinamo mora početi igrati nogomet. Pravi europski nogomet kakav je zadnji put nudio pod trenerom Zoranom Mamićem. Još od Damira Krznara, a pogotovo preko Željka Kopića i sada vidimo, barem u startnom nastupu kod Ante Čačića, to je rastakanje europskih standarda. Ima li Čačić odgovor kako će nam vratiti Dinamo koji nas je znao učiniti ponosnima?