Pjenit će se more u zaljevu, bura stiže u subotnje predvečerje, koga će uzdići na vrh, a koga zabiti u zid? Jadranski derbi danas je daleko više od prestiža, slikovit primjer u kojem slučaju utakmica vrijedi šest bodova - pobjedom se Rijeka probija na čelo s plus jedan pred Hajdukom, uspjehom gostiju Splićani dižu prednost pred njom na pet bodova i najmanje toliko u odnosu na Dinamo, ovisno o njegovom rezultatu u nedjelju s Puljanima.
Hrvatskih klubova nema u Europi, ne računajući Dinamo koji uništava samoga sebe te gubi na Kosovu, no HNL nam nudi poslastice. Iako to naši derbiji često nisu po kvaliteti igre, svejedno su spektakli zbog atmosfere i važnosti rezultata. Hajduk se vratio iz kratke krize generirane s dva poraza i sad nakon dvije vezane pobjede ima šansu ući u novu seriju na tragu startne kad je slavio u pet utakmica zaredom. Posjeduje poprilično iskusnu i defenzivno ojačanu momčad kojoj nedostaje više napadačkih šila, ali Emir Sahiti je vruć, a Marko Livaja dužnik jer pet nastupa u HNL-u nije zatresao mrežu. Rijeka je okupila impresivnu ekipu u usporedbi s ranijim sezonama, nisku potentnih igrača s potencijalom za ozbiljne transfere, iako u odnosu na Kekovu šampionsku momčad iz 2017. godine sadašnji dečki imaju manje utakmica u nogama i zajedničkog rada.
Publika želi da to bude “nogometni Orašar”, raskošna predstava za standing-ovation, treneri će možda iznevjeriti nade i ponuditi šahovsku partiju kojom će dominirati taktička disciplina, ali ako i neće biti Ščelkunčikova suita jer pero i kajdanka nisu u rukama Pjotra Iljiča Čajkovskog nego Željka Sopića i Ivana Leke, Rijeka ima previše aktera koji vole nadigravanje da bismo gledali kopiju prošlotjednog grčenja na Poljudu. Premda nije ostavila dojam u Koprivnici i protiv Rudeša, na svojem je terenu odvažnija i goropadnija.
Je li kucnuo čas?
Na repertoaru je novi čin sve većeg rivalstva u kojem će mnogi navijači Hajduka priznati kako im je Rijeka mrskija od Dinama iako joj ne daju za pravo da je i ona veliki klub, ujedno prvi dolazak Marka Livaju na Rujevicu nakon neslavnih zbivanja na treningu reprezentacije u lipnju koji su prethodili njegovom napuštanju nacionalne vrste. Danas je jedno od najčešćih pitanja do koje razine će se netrpeljivost dijela Riječana prema Hajdukovom “kralju baluna” očitovati na stadionu i utjecati na utakmicu jer nakon naljepnica po gradu, a one su nastavak na istovjetne povike koje se moglo čuti i prije ovog zadnjeg lipanjskog rašomona, mogla bi to postati vrlo napeta i užarena večer. Livaja se navikao zabijati na Rujevici, ima li snage za još?
Derbi je ujedno dodatni test Lekinog pragmatičnog nogometa s malo dojma i prilično okomitosti, igra živaca i koncentracije, te sjajna kontrolna točka razvoja Sopićeve momčadi. Unatoč ispisanim komplimentima, Rijeka ove sezone nije dobila niti jednu utakmicu s ekipama koje su njezinog ranga ili jače. Pala je od Hajduka i Dinama poput žutog lista s grane, bez šanse da išta promijeni, poražena je u Lilleu, a doma ispala, iako je u 90 minuta imala 1:0, a nakon 120 je završilo 1:1. Dobila je Osijek, koji nije na tom nivou, pa je li kucnuo čas da Rijeka obilježi veliku utakmicu? Da probije i tu barijeru i tako najavi punopravnu kandidaturu za naslov prvaka? Ili će Hajduk potvrditi socio-psihološku klimu koja je trenutačno na njegovoj strani?
Na Poljudu Rijeka protiv Hajduka nije igrala nego je statirala u skromnoj režiji tadašnjeg stožera, sad nas živo zanima što će ponuditi Franjo Ivanović, Marko Pjaca, Niko Janković, Toni Fruk, Marco Pašalić... Hoće li revolveraši s Kvarnera djelovati usklađeno i kao “banda” i osvajati “utvrde” ili će većina njih opet biti solo strijelci poput junaka western filmova? To što je posljednjih godina Rijeka lakše dobivala u Splitu, a Hajduk često pobjeđivao vani, govori o ozračju koje ponekad nije lako za domaćina. I to je ispit zrelosti.
Hajduk je ove sezone uzeo sva tri derbija s Dinamom i Rijekom, te bi s novom pobjedom prvi dio prvenstva protiv najjačih pretvorio u potpuni trijumf, što bi mu već ozbiljno otvorilo vrata prema jesenskom naslovu.
Što će donijeti više, Sopićev fanatizam ili Lekin oportunizam?