Tog srpanjskog jutra prošle godine HNK Rijeka i službeno je objavila ono o čemu se danima pisalo. Alen Halilović, nekadašnji wunderkind hrvatskog nogometa i Dinama, nakon niza neuspješnih europskih putešestvija koje su krenule praktički vrlo brzo nakon što je još 2014. potpisao za giganta Barcelonu, stigao je na Kvarner!
Dečko kojem je gotovo cijeli nogometni svijet predviđao fantastičnu karijeru, čije su izvedbe u modrom dresu gledale stotine svjetskih skauta "tukući" se međusobno tko će ga dovesti u svoje redove, stigao je u Rijeku osam godina kasnije iz engleskog drugoligaša Readinga. Bio je to jubilarni jedanaesti klub u kojem je omaleni veznjak izuzetno plemenitog kova, s neospornim nogometnim talentom i znanjem, pokušao svima pokazati da su pogriješili i olako se riješili njegovih usluga. Nije tajna da je predsjednik Mišković već i nekoliko sezona ranije htio dovesti mladog fantazistu u svoje redove i omogućiti mu ono što je Rijeka mnogima dala: revitalizaciju karijere i put prema – gore. Rijeka je trebala Alena barem toliko koliko je Alen trebao Rijeku.
- Dugo sam bio u kontaktu s Rijekom. Zaželio sam se ovu sezonu vratiti u Hrvatsku, zadovoljan sam i sretan što sam ovdje u Rijeci. Dugo smo pričali i razgovarali i poznajem dobro klub i zato sam se odlučio na taj korak, kazao je Halilović između ostalog u svom prvom i jedinom službenom obraćanju medijima preko klupskih kanala nakon što je došao kao slobodan igrač (Reading nije htio produžiti jednogodišnju suradnju).
Nakon ozljede zadnje lože i nekog vremena bez kluba, bilo je jasno da će Haliloviću trebati neko vrijeme da dostigne "radnu" temperaturu profesionalnog nogometaša, a i sam njegov stas po dolasku otkrio nam je nekoliko sigurnih kilograma viška koje su se kroz pripreme trebale "istopiti". Treneri Tadić i Budicin i takvom su mu dali određene minute u igri u kojima bi tek na sekundu bljesnuo kakvim potezom, no trke i igre riječka publika i nije previše vidjela.
Uslijedila je ozljeda, novi trener Cosmi garantirao je da će upravo Halilović biti najveće pojačanje Rijeke u studenom, na kraju je jedino 89 minuta sudjelovao u debaklu protiv Dinama (2:7) i valjda svima pokazao ono što su i gledatelji lako mogli primijetiti - njegov talent, "vic" u igri i dalje je prisutan, njegova lopta zna imati itekakve "oči", no Alen Halilović potpuno je tjelesno nespreman za ozbiljni, pa iako to bio i prvoligaški hrvatski nogomet, a kamoli za veće domete. Doda li se tome i već uobičajena inertnost na terenu uz konstantno izbjegavanje bilo kakvih medijskih obveza koje su dio svakog nogometaša (Halilović za vrijeme boravaka u Rijeci niti jednom mediju nije dao službenu izjavu, a kamoli intervju), ispada da se Haliloviću nogomet naprosto više ne da igrati.
Trener Sergej Jakirović vidio je isto ono što su vidjeli i mnogi drugi i prije nego što je postao trenerom Rijeke, no odlučio je Haliloviću, koji ima ogroman talent i gotovo isto toliki manjak radnih navika, pružiti posljednju šansu kroz pripreme. U sedam tjedana Halilović nije uspio uvjeriti niti sebe, pa onda niti Jakirovića da zaslužuje priliku, a kamoli početno mjesto u momčadi, njegove reakcije kod ulaska s klupe u prijateljskim ogledima (koje je igrao) bile su sve samo ne pokazatelj da se Halilović prije svega želi, a onda i može uhvatiti za ruku spasa svog nogometnog puta i svoje karijere. Kod Jakirovića se mjeri sve, pa i pretrčani kilometri, koji su navodno, kada je Halilović u pitanju, bili bitno ispod prosjeka ostatka momčadi, a matematika i statistika u službi nogometa zna biti prilično dobar lakmus papir trenutnog stanja nekog igrača, a koje je na presici uoči Osijeka u kratkim crtama sažeo šef.
- U kakvom je stanju Halilović? Ja bih volio da je to puno bolje, on u ovom trenutku ne radi razliku koju bih ja želio i neki su drugi igrači ispred njega - kratko je i jasno kazao čelni čovjek struke i uz snježne pahulje krenuo put Osijeka bez Alena Halilovića.
Svojevremeno je Anas Sharbini, još jedan ogromni, riječki nogometni dragulj odbio putovati u Osijek shvativši da ga trener Kek neće uvrstiti u početni sastav, bio je to početak kraja jedne karijere koja je puno obećavala. Provodio je dane Anas na svome Grobniku i čekao istek ugovora nakon čega se ostavio nogometa kojeg danas rekreativno igra u lokalnom niželigašu OŠK Omišalj.
Svaka sličnost karijere Sharbinija i Halilovića je slučajna, Anas nikada nije (a mogao je!) dotakao "zvijezde" koje je Alen imao u svojim rukama, no prošli vikend i javno odricanje od strane HNK Rijeka svakako će mu biti prekretnica u karijeri, u kojem god smjeru ona pošla.