Nakon europskog debakla protiv Kizilžara Nenad Bjelica spremno je javnosti poslao poruku: "Preuzimam potpunu odgovornost za ovo što se dogodilo. Razgovarat ću s predsjednikom, ne želim biti teret Osijeku".
Riječi međutim nije pretočio u djelo. Istina je da je sjeo s predsjednikom Ferencom Sakaljem, ali stvarnu odgovornost nije preuzeo. Jer da je, ponudio bi ostavku. Što se nije dogodilo. S druge strane predsjednik Sakalj i vlasnik kluba Lőrinc Mészáros ne žele Bjelicu smijeniti, jer očito nisu, nakon svega što se posljednjih mjeseci događalo u Osijeku, Bjelici i njegovom stožeru htjeli isplatiti odštetu čiji bi iznos bio jako, jako velik...
Bjelica ostavku neće ponuditi. Poručio je to i nakon još jednog lošeg izdanja Osijeka u Puli. "Neću otići dok god to predsjednik ne želi". Bjelica dobro zna što predsjednik želi, ali ne želi otići bez otpremnine. Tako da su sada ponovno na potezu Mészáros i Sakalj. Jasno je da će oni biti ti koje će morati povući prvi potez, jer Osijek će - nastavi li se ova šahovska partija - doći u situaciju da poruši sve što je prethodnih godina gradio.
Predivni stadion na Pampasu, koji će imati nešto više od 13 tisuća natkrivenih i sjedećih mjesta, morao bi biti gotov do kraja godine. Ostane li Bjelica do tada na klupi, Osijek bi lako mogao biti u krugu momčadi koje se bore za ostanak. Što bi bio veliki poraz za mađarskog vlasnika, čija je ideja bila na novom stadionu navijačima priuštiti borbu za titule i europske utakmice.
Stoga Mészárosu i Sakalju vrijeme opasno curi. Osijek je šesti na ljestvici samo zato što mu je u 1. kolu protiv Gorice sviran 11-erac koji nije bio. Da ga sudac Čuljak nije svirao, Osijek bi danas s dva boda bio posljednji na prvenstvenoj tablici. I to ne spletom okolnosti, nego zato što igrom nije u stanju parirati ni Kizilžaru, ni Istri, pa ni Slaven Belupu, koji u Gradskom vrtu nije slavio samo zato što nije iskoristio nekoliko odličnih šansi.
Osijek je danas kao momčad dotaknuo dno. S Nenadom Bjelicom na čelu. Bjelica je prethodne dvije godine selektirao i dovodio sve te igrače, Bjelica ih je cijelo vrijeme trenirao, određivao tko će igrati. Bez da mu se bilo tko na bilo koji način miješao u posao. Stoga je apsolutno odgovornost koju Bjelica snosi za ovo što Osijek posljednjih mjeseci pokazuje na terenu. Odnosno za ovo što - ne pokazuje. Jer ne pokazuje - ništa.
Razumijemo stoga Mészárosa i Sakalja te njihov stav da ne žele Bjelicu ispratiti s milijunima kuna otpremnine. Ne nakon što je dvije godine imao daleko najveću plaću u hrvatskom nogometu. Ne samo trenersku, nego uopće najveću. Očito mu ne mogu oprostiti ni frontalni napad s kojim se proljetos okomio na klub, odnosno na ljude koji ga vole. I zbog toga su mu otkaz morali uručiti već tog dana. Da jesu, Osijek bi danas vjerojatno trajao u Europi, a u HNL-u bi umjesto četiri imao barem 10 bodova. I još bi uvijek slovio kao kandidat za naslov prvaka, što danas ni izbliza nije.
Međutim, Mészáros i Sakalj morat će zatomiti svoj povrijeđeni ego, sjesti s Bjelicom i dogovoriti model rastanka. Nemaju više izbora, jer ovaj Osijek opasno tone.
A Bjeličino je legitimno pravo ponašati se tako kako se ponaša. Nitko Mészárosa i Sakalja nije tjerao da s njim potpišu ugovor kakav je već dogovoren. Bjelica samo očekuje da se on ispoštuje. Pritom ga očito nije previše briga što je sve ono što se posljednjih mjeseci događa u Osijeku - od njegovih žestokih prozivanja čelnih ljudi, do očajnih igara i rezultata momčadi - poprilično degradiralo sve ono što je radio prethodne četiri godine i kao trener Dinama i kao trener Osijeka.
Bjelica je bio avangarda, trener koji je Dinamo od prosječnog europskog kluba doveo do toga da postane respektabilan. Digao ga je dimenziju, pa i možda i dvije više u Europi. Hrvatskim je pak trenerima pokazao kako se treba ponašati trener koji u svlačionici ima pregršt velikih, razmaženih i skupo plaćenih zvijezda. tretirao ih je sve jednako, nemilosrdno, ali do kraja principijelno i pošteno. I sve je to potom prenio u Osijek. Možda ne toliko dojmljivo po pitanju igre, ali skoro pune dvije godine dojmljivo po pitanju rezultata i slaganja nogometne hijerarhije u Osijeku.
Nažalost, puno je toga posljednjih mjeseci prosuo. Ne dvojimo da je prozivajući čelnike - koji su mu dali ovlasti kakve nitko nikad u hrvatskom nogometu ni izbliza nije imao - imao određene argumente koji su bili na njegovoj strani, ali ukupno je debelo pretjerao. I njega je to na koncu skupo koštalo. Zaradio je milijune, dobit će na koncu i milijune kuna otpremnine, ali je izgubio nešto što se ne može mjeriti nikakvim novcima. Danas više nije trenerski autoritet, još manje avangarda.
Danas je tek neuspješni trener koji ne želi odstupiti, jer ga vode njegovi interesi. A ne interesi Osijeka...