Optimistične najave s Kajzerice nisu bile puke tlapnje, Lokomotiva je prepuna samopouzdanja došla u Split i na kraju pokorila Poljud! U sjajnoj su utakmici Zagrepčani posve zasluženo dohvatili sva tri boda, od samoga su početka žestoko krenuli i dali Splićanima do znanja da je pred njima teška večer. Nepromišljenost nervoznog i posve dekoncentriranog Mikanovića, koji je već u 24. minuti zaradio drugi žuti karton i morao je napustiti igru, olakšao je zadaću raspoloženim Lokosima, koji su znali iskoristiti prednost igrača više na travnjaku.
Hajduk je opet pokazao malo dobroga nogometa, mnogo toga “ne štima” u Karoglanovoj viziji igre. Previše je nervoze i oslanjanja na “ho-ruk” nogomet, odnosno na čekanje Livajina bljeska. A kad ne ide Livaji, onda nema “plana B”, kao što ga nije bilo ni u subotu.
Istina, Livaja je u šestoj minuti sudačke nadoknade postigao prekrasan pogodak, ali do tada je bio daleko od prolazne ocjene. Izvrsni vratar Čavlina “pročitao” ga je i obranio mu kazneni udarac, nešto kasnije “skinuo” mu je i zicer, što je samo povećalo nervozu Hajdukove ikone. Nedopustivo je Livaja reagirao nakon prvoga gola Lokosa, gurnuo je Mudražiju na zemlju iritiran proslavom pogotka veznjaka Lokosa ispred sjevera. Morao je biti kažnjen žutim kartonom, kao i Mudražija za provokaciju domaće publike (koja ga je kasnije gađala raznim predmetima), no sudac Pajač progledao im je kroz prste. I bila je to jedina pogreška dobroga arbitra...
Hajduk je, eto, izgubio tri vrijedna boda u borbi za naslov, svašta će se tu još događati, iako Rijeka zasad ima opipljivu prednost. A Lokosi su očitali lekciju i Splićanima, kao što su to učinili i Dinamu i Maksimiru. I moglo je sve biti ranije odlučeno, mogla je to biti kudikamo uvjerljivija pobjeda Zagrepčana, da su iskoristili nekoliko “zicera” nakon ubitačnih protunapada (Čop, Marić, Goričan, Šotiček, pa Mersinajova greda...).
No, i ovako je bilo veselo u autobusu Lokomotive na povratku u Zagreb, preskočili su Osijek i zasjeli su na četvrtu poziciju, koja vodi u Europu! Lokomotiva je momčadski bila superiorna Hajduku, nije bilo slaboga mjesta u sastavu, točno se znalo i vidjelo tko je za što zadužen.
Momčad je, znano je to, zrcalo trenera. A ova zagrebačka u Splitu je bila hrabra, drska, prepuna znanja i samopouzdanja. I nema tu nikakvih dvoumica, ova je Lokomotiva isključivo djelo velikoga znalca i sjajnog stratega Silvija Čabraje! Ostao je ove zime bez četvorice važnih igrača (Tuci, Živković, Milićević i Bubanja), a Lokosi jure i jure i dobivaju komplimente za svoje igre. Govore za Čabraju da je najdugovječniji trener HNL-a. Ma nije samo to, Čabraja je neprijeporno najbolji trener u Hrvatskoj...