Trebalo je ovo biti njegovo ljeto iz snova, no pretvorilo se u ružnu noćnu moru. Jedan pogrešan pokret, nesretni doskok na treningu tijekom priprema u Nizozemskoj, odvojio je bisera hrvatskog nogometa, 19-godišnjeg veznjaka Lokomotive, Lukasa Kačavendu, barem pola godine od terena. Mladić čije je prezime velikim slovima upisano u bilježnice svih ozbiljnih nogometnih skauta i menadžera, dragulj s Kajzerice koji je bio na meti Dinama i brojnih inozemnih klubova, morat će na operaciju prednjih križnih ligamenata desnoga koljena, potom će uslijediti višemjesečni oporavak i, nadajmo se, povratak nogometu početkom sljedeće godine.
- Sve se to zbilo pred kraj treninga. Dobio sam loptu od Tucija, pokušao sam proći vratara, pogurnuo sam loptu pokraj njega i želio sam ga preskočiti. I onda se to dogodilo... - prepričavao nam je Kačavenda kobni trenutak, pojasnivši:
- Preskočio sam vratara i u doskoku mi je nastradalo koljeno. Imao sam osjećaj kao da mi je noga u zemlju propala, čuo sam i osjetio nekakvo pucketanje u koljenu. Ali, nakon nekoliko minuta, nastavio sam trenirati, biciklom sam se odvezao do hotela, bila je to vožnja od osam-devet minuta. Kad sam došao u hotel, stavio sam led na koljeno i nisam očekivao da je riječ o ozbiljnijoj ozljedi. Sljedećeg sam dana hodao, osjećao sam bol, ali ništa nije ukazivalo da je nešto slomljeno i da je riječ o težoj ozljedi - rekao je Kačavenda.
Prepoznao simptome
Ali, dva dana nakon ozljede, pojavila se oteklina na koljenu...
- E, tada se i fizioterapeut malo uplašio, ta ga je oteklina mučila. A zapravo me najviše zabrinula reakcija suigrača i kapetana Josipa Pivarića, koji je vrtio glavom i ništa mi nije želio odmah reći, ali mi je poslije rekao kako je odmah znao da je riječ o ozbiljnijoj ozljedi. Ima iskustva s tom vrstom ozljede i odmah je prepoznao simptome. Bio je, Pivarić, na žalost u pravu, dogodila mi se ta teška ozljeda koju je on u dva navrata uspješno izliječio.
No, do povratka u Zagreb i pregleda magnetskom rezonancijom postojala je mala nada kako je ozljeda ipak lakša nego što se moglo naslutiti. Ali, onda je surova stvarnost slomila nadu...
- Nakon povratka u Zagreb odmah smo u nedjelju na Kajzerici napravili neke testove i liječnici su mi rekli kako je gotovo sigurno da su mi “otišli” prednji križni ligamenti. Stoga nisam baš bio iznenađen konačnom dijagnozom nakon pregleda “magnetom” u ponedjeljak, iako sam se do posljednjeg trenutka nadao da će “nalazi” biti nešto bolji.
I što vam je u tom, prvom trenutku, kad su potvrđene crne slutnje, prošlo kroz glavu?
- Ništa posebno, bio sam pripravan na tu dijagnozu, o tome se razgovaralo posljednja dva dana. Bio sam mentalno čvrst u ponedjeljak, sve sam podnio kao pravi borac i vjerujem da sam sad spreman za operaciju i rehabilitaciju. Kad izvrtim film svega što se događalo, najteže mi je u psihološkom smislu bilo u Nizozemskoj, kad se prvi put pojavila sumnja u tešku ozljedu, nakon što je koljeno nateklo.
Svima je žao
Klub će, dakako, stati uz vas i pružit će vam maksimalnu potporu u oporavku...
- Naravno! Osjećam da je svima na Kajzerici žao i jako teško zbog svega što se dogodilo.
Jeste li odlučili gdje ćete na operaciju?
- Još ne. Odlučit ću u srijedu, ne znam još hoće li to biti u Zagrebu ili negdje drugdje. A operacija bi trebala biti u roku od dva tjedna, dok se malo smiri oteklina i nakon što prođem neke testove prije operacije. Moram najprije zadovoljiti uvjete, ha, ha, ha - nije Kačavenda izgubio smisao za humor.
Koliko vam je teško pala spoznaja da ste, do ozljede, bili korak do velikog transfera? Sad je i to odgođeno...
- Nisam baš bio korak do transfera, bolje je reći – dva koraka! Imali smo neke konkretne ponude, jedna od opcija bio je i Dinamo, ali su ponude nekih inozemnih klubova bile izdašnije. Naravno da mi je svašta u početku prolazilo kroz glavu, nije baš bio ugodan taj osjećaj kako sam propustio priliku da već sad, u igračkom smislu, zakoračim dvije-tri stepenice više. Ali, ne želim se time opterećivati, dogodilo se to što se dogodilo, ozljede su sastavni dio sporta i tako to trebam i moram prihvatiti - govori Kačavenda i ističe:
- Nije lako, naravno da nije lako, ali nije ni pretjerano teško! Barem ja to tako gledam i vjerujem da ću se uspješno nositi s ovom situacijom. Mlad sam, na početku sam karijere i moram biti optimističan. Takve se ozljede danas uspješno liječe, pa i Pivarić je dokaz da je medicina uspjelo riješila taj problem koljena. Važno je da uz sebe imam pozitivne ljudi koji mi pomažu u svakom smislu, psihološki me jačaju i siguran sam da ću se dobro oporaviti i uspješno vratiti na travnjak.
Kumov poziv
Strpljenje će sad biti najvažnije, vrijeme igra veliku ulogu u oporavku...
- Da, to mi svi govore. I neću žuriti s oporavkom, iako se nadam da ću, za šest mjeseci, u siječnju, normalno trenirati. Inače, odmah nakon operacije počet su s programom oporavka u nekoj klinici, tako da neću imati nikakav odmor. I sve će biti lakše kad počne rehabilitacija, posvetit ću se samo tome, jedini će mi cilj biti uspješno se vratiti nogometu.
Je li vam se javio kum Roko Šimić?
- Kako ne! Njemu sam, uostalom, među prvima rekao što mi se dogodilo. Podržao me i nekim me svojim riječima i dodatno motivirao da psihološki ne “potonem”. Lijepo je znati da sam okružen ljudima kojima je i u ovim teškim trenucima iskreno stalo do mene - rekao je Kačavenda.